Osnivanje Crvenog križa
Dunantov plan iznesen u trećem dijelu knjige „Sjećanje na Solferino“ počeo se ostvarivati na konferenciji u Ženevi 17. veljače 1863., kada se sastao inicijalni „Odbor petorice“. Iste godine, na poziv Odbora petorice, u Ženevi su se sastali predstavnici 16 država. Usvojili su načela osnivanja dobrovoljnih organizacija Crvenog križa.
Dunantov plan iznesen u trećem dijelu knjige „Sjećanje na Solferino“ počeo se ostvarivati na konferenciji u Ženevi 17. veljače 1863., kada se sastao inicijalni „Odbor petorice“. Iste godine, na poziv Odbora petorice, u Ženevi su se sastali predstavnici 16 država. Usvojili su načela osnivanja dobrovoljnih organizacija Crvenog križa.
U knjizi Henrija Dunanta „Sjećanje na Solferino“ iz 1862. iznesena je ideja o formiranju međunarodne potporne organizacije koja bi pružala skrb ratnim ranjenicima. U knjizi je Dunant istaknuo probleme i razloge postojećeg stanja, a predložio je njihovo rješenje, i to osnivanjem nacionalnih organizacija za pružanje pomoći koje bi sklapanjem međunarodnih ugovora međusobno regulirale rad organizacija osnovanih za skrb ranjenika. Dunantov plan, iznesen u trećem dijelu knjige, počeo se ostvarivati na konferenciji u Ženevi 17. veljače 1863., kada se sastao inicijalni „Odbor petorice“. General Guillaume Henri-Dufour, pravnik Gustav Moynier, ratni kirurg Louis Appia, liječnik Theodore Maunoir i idejni začetnik međunarodne humanitarne organizacije Henri Dunant nastojali su ispitati mogućnost provođenja humanitarnog plana u djelo. Svojim pozivom za potrebnom međunarodnom konferencijom ustvari su osnovali međunarodni Crveni križ. Iste godine, na poziv Odbora petorice, u Ženevi su se sastali predstavnici 16 državs. Usvojili su načela osnivanja dobrovoljnih organizacija Crvenog križa.
Međutim, nastajanje najhumanije međunarodne organizacije koje je čovječanstvo ikada imalo sa sobom nosi puno zamršeniju priču. Kao predsjednik financijske i industrijske tvrtke, Dunant se 1859. zaputio prema Lombardiji kako bi pronašao francuskog cara Napoleona III. i zainteresirao ga za podizanje tvornica u Alžiru. Ne obazirući se na činjenicu da je Napoleon bio u jeku ratovanja s Austrijancima, Dunant je prevalio put do sjevernog talijanskog grada Solferina u potrazi za svojim carem. Tamo je stigao na vrijeme kako bi svjedočio strašnim prizorima ljudske patnje. U borbi kod Solferina, koja je trajala samo 15 sati, ubijeno je ili ranjeno 40 000 vojnika. Iznenađen i zaprepašten prizorom koji ga je dočekao, promatrajući suprotstavljene vojske ustrojene bez sanitetske službe, Dunant se odlučuje na promjenu životnog puta. Ne praveći razliku između zaraćenih, uz pomoć lokalnog stanovništva Dunant stvara prvu vojnu bolnicu. Puna tri dana i tri noći Dunant je s lokalnim stanovništvom pružao pomoć ranjenima. Uvidjevši da bi mnogi životi bili spašeni kada bi im bila pružena pomoć uvježbanih volontera, Dunant je došao do ideje koja se kasnije, nakon brojnih diplomatskih borbi, ostvarila u vidu prihvaćanja i službenog priznavanja Crvenog križa na međunarodnoj razini.
Dunantov dar čovječanstvu svijet je priznao 1901. kada je dobio Nobelovu nagradu za mir, a unatoč neslavnom kraju svojega života u ženevskoj ubožnici, na njegov rođendan, 8. svibnja, i danas se obilježava Dan Crvenog križa.
Međunarodna humanitarna organizacija u Hrvatskoj vuče korijene iz 1878., kada je u Zadru 22. listopada osnovano prvo društvo Crvenog križa – „Ustanova domoljubne zadruge dalmatinske od Gospodja na potporu ranjenim i bolesnim vojnicima“. Godinu dana kasnije i u Zagrebu je osnovano društvo Crvenog križa – „Patriotsko pripomoćno društvo za potporu ranjenih vojnika, vojničkih udova i siročadi“. U međunarodni humanitarni pokret Crvenog križa danas su uključeni milijuni volontera diljem svijeta, i to s ciljem zaštite ljudskog života, zdravlja, njihova dostojanstva te prevencije i ublažavanja ljudske patnje.
