Nasilje, krvave kazne i kanibalizam – svijet Grimmovih bajki nasilniji je nego što pamtimo
Na dan rođenja Wilhelma Grimma donosimo vam mračne detalje iz originalnih verzija bajki braće Grimm koje definitivno ne biste htjeli čitati prije spavanja.
Na dan rođenja Wilhelma Grimma donosimo vam mračne detalje iz originalnih verzija bajki braće Grimm koje definitivno ne biste htjeli čitati prije spavanja.
Na današnji dan, 24. veljače 1786. godine, rođen je Wilhelm Grimm, mlađi od braće Grimm, njemačkog spisateljskog dvojca koji je stvarao početkom 19. stoljeća. Braća Grimm poznati su kao autori mnogih bajki inspiriranih pričama iz njemačkog folklora koje su doživjele brojna izdanja, animirane i igrane adaptacije te tako postale neizostavan dio djetinjstva svakoga od nas. Ivica i Marica, Snjeguljica, Crvenkapica, Trnoružica, Matovilka i Cvilidreta samo su neke od njih.
No, bajke braće Grimm nisu oduvijek bile primjerene za djecu. Štoviše, originalna izdanja više su ličila romanima Stephena Kinga nego Disneyevim crtićima. Dok se sa sjetom prisjećate Snjeguljičinih simpatičnih sedam patuljaka, Matovilkine divne kose ili pak Vještičine kuće od slatkiša iz Ivice i Marice, donosimo vam mračne detalje iz originalnih bajki zbog kojih ćete se pitati što ste to kao djeca čitali i gledali.
Pepeljugine zle sestre zadesila je puno krvavija sudbina
Nitko ne voli Pepeljugine zle, lijene i razmažene sestre. No, iako na kraju bajke kakvu poznajemo jesu dobile sudbinu kakvu zaslužuju, Wilhelm i Jacob Grimm njihovu su kaznu zamislili malo drugačije. Pokušavajući prevariti princa prilikom isprobavanja staklene cipelice, jedna je sestra odrezala petu, a druga nožne prste. No, princa su o tom pokušaju prevare upozorila dva goluba koja su kasnije kljucala oči zlim sestrama, zbog čega su obje sestre na kraju oslijepile.
U originalnoj verziji i Vuk i Crvenkapica jedu jadnu baku
Svima nam je poznato da je Vuk, kada je saznao da Crvenkapica putuje baki koja živi sama, pojeo baku, obukao njenu odjeću i legao u krevet kako bi lakše namamio Crvenkapicu i pojeo ju. No, u originalnoj verziji Vuk, nakon što je ubio baku, nalijeva njenu krv u čašu, a komade njenog tijela reže i stavlja na tanjur. Tu je poslasticu ponudio i Crvenkapici koja je, misleći da je to obično vino i meso, sve pojela.
Ilustracija: Pixabay
Princa iz originalne Trnoružice nitko ne bi poželio
Mnogi od nas zavide Trnoružici koju poznajemo. Iz sna ju nježnim poljupcem budi zgodni princ s kojim kasnije živi u ljubavi do kraja života. No, u originalnoj verziji princ siluje usnulu Trnoružicu nakon čega ona u snu rodi dvoje djece. Trnoružica se iz sna budi tek kad ju jedno od njene djece ugrize za prst i pronađe komad lana koji ju je godinama držao u snu.
Snjeguljicu ubija njena vlastita majka, i to kako bi ju skuhala za večeru
Crvenkapica nije jedina bajka u kojoj se pojavljuje kanibalizam. Naime, u originalnoj verziji Snjeguljice Snjeguljičino ubojstvo naručuje njena majka, a ne maćeha. Lovcu kojem naređuje da odvede Snjeguljicu u šumu i ubije ju obraća se sljedećim riječima: bodi ju dok ne umre, a kasnije izvadi i donesi mi njena pluća i jetru kao dokaz. Nakon toga ću ih posoliti, skuhati i pojesti za večeru.
Matovilka i njen princ živjeli su sretno do kraja života, ali pod koju cijenu?
Nakon što se popeo na vrh Matovilkinog tornja, umjesto da ju spasi, princ je Matovilku odlučio zavesti. Zavođenje je, prema originalu, bilo toliko uspješno da je Matovilka ostala trudna. Kako nije znala puno o svijetu, Matovilka nije ni znala što uopće jest trudnoća. No, njena maćeha jest i kada je shvatila što se dogodilo, nazvala je Matovilku bezbožnicom i odvela ju u pustinju da umre. Matovilka zatim sama, izolirana u pustinji, bez ičije pomoći, rađa blizance. U međuvremenu se njen princ pokušava ubiti, ali mu ne uspijeva i ostaje slijep. Nakon nekoliko godina Matovilka, princ i njihova djeca sreću se, a Matovilkine suze liječe prinčevu sljepoću. Na kraju se cijela obitelj vraća u prinčevo kraljevstvo, a Matovilka i princ se vjenčaju.
Bajke braće Grimm originalno su zapisane kako bi se sačuvale priče iz njemačke usmene predaje i folklora. S vremenom, kako se razvila kultura pričanja bajki djeci, izostavljeni su neprimjereni motivi, a temeljna zadaća bajki postao je odgoj djece. Motivi seksa i nasilja izbačeni su, likovi su okarakterizirani kao plemenitiji, a svaka je priča završila sretno.
No, moglo bi se reći da je takvo pročišćavanje bajki djeci nametnulo nerealna očekivanja te pojednostavnilo kompleksne zaplete i uništilo višedimenzionalne likove koje su stvorili braća Grimm. Ipak, teško je reći jesu li bolje vedre verzije koje poznajemo ili one neprimjerene za djecu. No, jedno je sigurno – izvorne priče braće Grimm bile su sve samo ne priče za laku noć.
