Stvoren lik fatalne žene u baršunastoj zelenoj haljini

Sa šminkom od gara, k’o Scarlett O’Hara, tvoj preslikan lik…, pjevao je još prije petnaestak godina Đorđe Balašević, jedan od mnogih koji su bili inspirirani planetarno popularnim likom intrigantne južnjačke ljepotice. Znali ovaj stih ili ne, vjerojatno vas je na sam spomen fatalnoga imena okružila aura nikad preboljene nostalgije koju stvaraju roman Gone with the Wind, u domaćem prijevodu poznat kao Prohujalo s vihorom ili Zameo ih vjetar, autorice Margaret Mitchell, te istoimena filmska adaptacija.

FOTO: Wikipedia

Na današnji je dan 1936. godine Margaret Mitchell objavila svoj prvijenac te vjerojatno nije ni slutila koliku će joj slavu donijeti. Kao novinarka Atlanta Journala zbog fizičkih je povreda zadobivenih u automobilskoj nesreći bila prisiljena umiroviti se te je vrijeme kratila pisanjem. Zanimljiva je činjenica da je Mitchell u radnoj verziji teksta koji je nastajao na pisaćem stroju u njihovom skučenom stanu protagonisticu priče nazvala Pansy O’Hara. Ime je promijenjeno u Scarlett u dogovoru s urednikom nakladničke kuće, a možda je baš to ponovno rođenje predodredilo cijelu priču za budući uspjeh i obilježavanje čitavog kanona književne povijesti.

Radnja je smještena u američkoj saveznoj državi Georgiji za vrijeme građanskog rata u drugoj polovici 19. stoljeća. Scarlett O’Hara najpopularnija je djevojka u okrugu koja zbog svoje ljepote i uobraženog stava stječe naklonost svih mladića osim onoga, kako to obično biva, u kojega je zaljubljena. Ashley, unatoč Scarlettinoj ljubavnoj izjavi, odlučuje oženiti Melanie nakon čega se Scarlett udaje za Charlesa koji ubrzo pogiba na ratištu. Scarlett se u nizu događaja i burnom životu obilježenom ratnim zbivanjima, društvenim previranjima, borbom za preživljavanje te zadržavanje vlastitog statusa odlučuje udati za karakterno kompatibilnoga Rhetta Butlera. Njihov je odnos složen i obilježen usponima i padovima, a Scarlett ostaje zauvijek zapamćena kao tragična figura fatalne žene koja bez prezanja poseže za onim što želi, no nikad u tome ne pronalazi trajnu sreću i smirenje.

Roman je nedugo nakon objavljivanja postao senzacija diljem Amerike te je prodan u milijunima primjeraka, nakon čega mu se popularnost proširila na cijeli svijet. Prema nekim anketama, s 30 milijuna primjeraka roman je, odmah nakon Biblije, najprodavanija knjiga u povijesti. Mitchell je 1937. godine dobila Pulitzerovu nagradu. Zbog svega toga, ne čudi odluka o snimanju istoimenoga filma koji je premijerno prikazan 1939. godine, a potom osvojio deset Oscara te drži titulu najkomercijalnijeg filma svih vremena. Vivien Leigh kao Scarlett O'Hara te Clark Gable kao Rhett Butler ostali su zauvijek obilježeni karakterima kakve su odigrali u filmu i čiji je odnos mnogo puta nanovo proučavan i interpretiran.

Još i danas aktualna fraza, Frankly, my dear, I don’t give a damn, upravo je Rhettova završna replika u filmskoj adaptaciji. S druge se strane nalazi Scarlett čije se riječi također još uvijek često koriste. Njezin je karakter postao simbol snažne žene koja se ne želi uklopiti u stereotipne uloge koje patrijarhalno društvo ženi namjenjuje te ostvaruje svoje interese ne birajući postupke. Čvrsti karakter odlično oslikava ikonična zelena baršunasta haljina izrađena od – ni manje ni više nego – komada zastora. Taj potez prouzrokovan neimaštinom pokazuje da ovu heroinu ni imovinska situacija ne može spriječiti u postizanju onoga što želi, ne srozavajući se pritom na društvenoj ljestvici. Ona svoju haljinu nosi onako kako nitko drugi ne bi mogao.

FOTO: Pinterest

Roman i filmska adaptacija kroz ljubavnu se temu bave i zamršenim društvenim odnosima američkoga juga toga doba, a posebno rasne podijeljenosti te odnosa prema crnačkom roblju, zbog čega su često bili na meti brojnih kritika. Uprizorenjem (ne)uklapanja muških i ženskih likova u društvene okvire, suptilno se prikazuju i problematiziraju stereotipni spolni obrasci: Rhett je ženskar koji čini sve što poželi, dok Scarlett ne pristaje uklopiti se u predviđene ženske uloge koje zahtijevaju pasivnost i podložnost, nego stvara vlastita pravila. Delikatno se obrađuju i pitanja pobačaja te povezanosti ljubavi i braka kao institucije.

Ako ste jedna od onih nekoliko osoba na kugli zemaljskoj koje nisu čitale roman ili barem pogledale film, ovo bi bila naša topla preporuka. Osim svoje osebujne radnje, obje verzije ove priče mogu se pohvaliti svojom kvalitetom. Nadamo se da vas činjenica da je ova kompleksna tema smještena u tri sveska te otprilike četiri sata na platnu neće obeshrabriti, jer nakon čitanja i gledanja definitivno nećete ostati ravnodušni.