Ljubav i transformacije iz pera rimskoga pjesnika
Na današnji dan rođen je jedan od najvećih rimskodobnih pjesnika; pjesnik koji je pisao o ljubavi i intrigama, mitološkim metamorfozama; pjesnik koji je žudio za Rimom.
Na današnji dan rođen je jedan od najvećih rimskodobnih pjesnika; pjesnik koji je pisao o ljubavi i intrigama, mitološkim metamorfozama; pjesnik koji je žudio za Rimom.
20. ožujka davne 43. godine prije nove ere rođen je Publije Ovidije Nazon (Publius Ovidius Naso), jedan od najpoznatijih pjesnika Rimskoga Carstva. Odrastao je u malome gradu imena Sulmona (Sulmo) nedaleko od Rima gdje mu je njegova dobrostojeća obitelj osigurala karijeru u javnoj službi. Radi studija retorike i prava zaputio se u Rim zajedno sa starijim bratom. Njegov se otac nadao kako će ući u politiku i postati veliki orator, no sin je zanemario učenje i odlučio slijediti svoju strast prema poeziji.
Ono malo poznatih činjenica iz Ovidijeva života doznajemo iz njegovih spisa – prije tridesete se godine vjenčao tri puta i rastavio dva te je imao jednu kćer. U mladosti je putovao po Ateni i Maloj Aziji. Otac ga je nakratko uspio uvjeriti da se vrati kući, ali ubrzo je napustio političku karijeru i pozornost usmjerio poeziji i pisanju.
– Fas est et ab hoste doceri (Ispravno je i od neprijatelja učiti.) –
Njegovo se prvo veliko djelo, napisano oko 16. godine prije nove ere, zove Amores, odnosno Ljubavi, a radi se o kolekciji erotičnih pjesama upućenih imaginarnoj ženi zvanoj Corinna. Zajednička su tema njegovih ranih djela i inače ljubav i intrige koje su bile samo preslika vremena sofisticiranog društva koje je tražilo zadovoljstvo. Djelo je odmah postalo popularno, a naslijedile su ga Epistolae Heroidum ili Heroide, serija pisama koje su mitske junakinje pisale svojim odsutnim muževima i ljubavnicima.
No Ovidijevo vjerojatno najambicioznije i najpoznatije djelo jest Metamorfoze, pjesma koja sadrži gotovo 12 000 heksametara, odnosno kolekcija mitoloških i legendarnih priča iz grčke i rimske mitologije u kojem transformacije igraju određenu ulogu. Priča počinje stvaranjem svijeta i opisivanjem glavnih događaja u rimskoj mitologiji, a završava smrću i iskazivanjem dubokog poštovanja Juliju Cezaru.
– Gutta cavat lapidem non vi, sed saepe cadendo (Kap buši kamen, ne snagom, već čestim kapanjem.) –
Iz nama nepoznatih razloga, car August protjerao je Ovidija iz Rima oko 8. godine nove ere, a sam se pjesnik opravdao u svojoj pjesmi Epistulae ex Ponto tvrdeći da su krive pjesma i greška. Povjesničari smatraju kako se možda radi o pjesmi Amores te da je Ovidije protjeran iz grada zbog ismijavanja oh, toliko cijenjene ljubavi i razotkrivanja jezivih prikaza rimskog društva toga doba. Ostali pak smatraju kako je Ovidije bio indirektno upleten u zavjeru protiv samog cara.
Iz Rima poslan je u Tomis, današnji rumunjski grad Constanţa na Crnom moru, a njegova su djela također izgnana iz rimskih knjižnica. U to je vrijeme napisao pjesme Tristia te Epistuale ex Ponto koje pričaju o tuzi i željom za povratkom u Rim. Rim više nikada nije vidio. Umro je u Tomisu 17. godine
