Kapetane, sretan rođendan!
„Ne znam može li se uopće riječima opisati što je Dražen značio ovome klubu, emocionalno, fizički i na ostale načine. Svi ćemo zauvijek pamtiti ono što smo upravo vidjeli na ekranu, taj osmijeh, taj osjećaj, taj natjecateljski duh i, sa stanovišta košarke, izbačaj lopte prema košu. Nikad ga nećemo zaboraviti."
„Ne znam može li se uopće riječima opisati što je Dražen značio ovome klubu, emocionalno, fizički i na ostale načine. Svi ćemo zauvijek pamtiti ono što smo upravo vidjeli na ekranu, taj osmijeh, taj osjećaj, taj natjecateljski duh i, sa stanovišta košarke, izbačaj lopte prema košu. Nikad ga nećemo zaboraviti."
U Šibeniku, 22. listopada 1964. godine, rođen je jedan od najvećih hrvatskih i svjetskih košarkaša svih vremena, Dražen Petrović.
Tko je tada uopće mogao pretpostaviti da je rođena najveća i najpoznatija zvijezda hrvatske košarke?
Dražen se počeo baviti košarkom nakon što je starijem bratu Aleksandru skupljao i dodavao lopte na njegovim treninzima. Nakon što bi Aleksandar završio s treningom, Dražen bi ostao sam u dvorani i šutirao do kasno u noć. Već tada mnogi su mu predviđali blistavu košarkašku karijeru.
Kada je postao punoljetan, brojni klubovi iz bivše Jugoslavije već su se otimali za njega. Dražen je odlučio potpisati za zagrebačku Cibonu, klub u kojemu je igrao njegov brat. Nakon što je dva puta Cibonu doveo na europski tron, Dražen je potpisao za španjolsku momčad Real Madrid. Najistaknutiji trofeji toga vremena bili su pobjeda na Svjetskom prvenstvu u Argentini 1990. i zlatna medalja na Europskom prvenstvu u Zagrebu 1989. godine
Nedugo nakon Svjetskoga prvenstva u Argentini, Dražen odlazi u NBA ligu. Premda je bilo mnogo nesporazuma zbog prelaska (Dražen je podnio čak i sudsku tužbu protiv Real Madrida), 1990. godine ipak je postao član Portland Trail Blazersa. Zbog politike kluba, Dražen je većinu prve sezone proveo na klupi. No takav vrhunski talent teško je mogao ostati nezamijećen pa se Dražen dvije godine poslije itekako iskazao igrajući za New Jersey Netse: 1992. godine proglašen je najboljim šuterom momčadi, kao i najboljim Europljaninom koji je dotad igrao u NBA ligi.
Osim što se te godine proslavio u NBA-u, doveo je i hrvatsku košarkašku reprezentaciju do srebrnog odličja na Olimpijskim igrama u Barceloni.
Činilo se kao da ništa nije moglo stati na put ovom košarkaškom Mozartu.
Na samom vrhuncu svoje karijere, 7. lipnja 1993., doživio je tešku prometnu nesreću pokraj Ingolstadta koja je, nažalost, bila pogubna za Dražena.
Na početku NBA sezone 1993./94., Draženov dres s brojem 3 umirovljen je i podignut pod krov dvorane New Jersey Netsa. Tadašnji trener Netsa Chuck Daly na ceremoniji je rekao:
"Ne znam može li se uopće riječima opisati što je Dražen značio ovome klubu, emocionalno, fizički i na ostale načine. Svi ćemo zauvijek pamtiti ono što smo upravo vidjeli na ekranu, taj osmijeh, taj osjećaj, taj natjecateljski duh i, sa stanovišta košarke, izbačaj lopte prema košu. Nikad ga nećemo zaboraviti."
Godine 2006. u njegovu čast u Zagrebu je, uz košarkašku dvoranu koja nosi njegovo ime, otvoren i Muzejsko-memorijalni centar Dražen Petrović.
Muzej je otvoren za posjetitelje od ponedjeljka do petka od 10 do 17 sati.
