Iz sportske literature: Otpisana ekipa ispisala najsjajniju povijest hrvatskog rukometa
Svjetskim prvenstvom u Portugalu 2003. godine muška rukometna reprezentacija na čelu s Linom Červarom ispisala je jedno od najljepših poglavlja u povijesti hrvatskog rukometa, osvojivši najsjajniju medalju.
Svjetskim prvenstvom u Portugalu 2003. godine muška rukometna reprezentacija na čelu s Linom Červarom ispisala je jedno od najljepših poglavlja u povijesti hrvatskog rukometa, osvojivši najsjajniju medalju.
Šola, Matošević, Kelentrić, Kaleb, Džomba, Zrnić, Sulić, Vori, Jović, Valčić, Lacković, Balić, Dominiković, Špoljarić, Metlićić i Goluža – rukometna ekipa koja je postigla najviše u trenutku kada se najmanje od nje očekivalo.
— Sjećam se problema s okupljanjem reprezentacije za kvalifikacije za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Portugal. „Svijećom“ sam morao tražiti igrače koji bi pristali igrati za reprezentaciju. Nitko nije htio igrati s gubitnicima, jer je javnost unaprijed bila pripremljena na poraz s Česima. Međutim, pružili smo odličnu igru na kvalifikacijskim utakmicama i već se tada vidjelo da u našim dečkima postoji ogroman rukometni potencijal, da su plemeniti i dobri, pametni, lukavi borci koji znaju igrati rukomet. — piše Lino Červar.
Kako su godinu dana ranije na Europskom prvenstvu održanom u Švedskoj zauzeli 16. mjesto, tek rijetki u njima su vidjeli nekoga tko bi mogao postići neki značajniji rezultat. Početak prvenstva započeo je porazom od Argentine.
— Ipak, tijekom večeri imao sam priliku analizirati ih, promotriti ih face to face, još dublje proniknuti u njihovu dušu. I vidio sam u njihovim očima da, iako su doživjeli poraz, nisu gubitnici. Oči su im sjale, u njima se vidio prkos, inat, nisu pognuli glavu i znao sam da će u narednim utakmicama pregaziti svakog protivnika. Bio sam u pravu. – Červarove su riječi.
Preko pobjede nad Španjolskom u polufinalu koja je izborena na teži način — produžecima koji su uslijedili nakon primljenog gola u zadnjoj sekundi iz slobodnog udarca, u finalu čekala ih je Njemačka.
— Mi se ne idemo odmarati u svlačionicu, nego ćemo ih čekati ovdje i nećemo dopustiti da nam preotmu finale koje pripada nama! Mi smo ga zaslužili i Španjolci nam ga neće moći oteti! — stoji u knjizi.
Uspjesi rukometne reprezentacije nastavili su se već sljedeće godine na Olimpijskim igrama u Ateni ponovnim osvajanjem zlatne medalje. Uslijedilo je srebro sa Svjetskog prvenstva u Tunisu 2005. godine, zatim s Europskog prvenstva u Norveškoj 2008. godine, potom je naša reprezentacija na Svjetskom prvenstvu održanom u Hrvatskoj 2009. godine osvojila srebrnu medalju izgubivši u finalu od Francuske. Srebrnu medalju zatim je ponijela s Europskog prvenstva 2010. godine u Austriji, te je uslijedio niz brončanih medalja s Olimpijskih igara i Europskog prvenstva 2012. godine u Srbiji te 2013. godine u Španjolskoj sa Svjetskog prvenstva.
Posljednja osvojena medalja za mušku rukometnu reprezentaciju stigla je s Europskog prvenstva u Poljskoj 2016. godine. Bilo je to prvenstvo koje nećemo pamtiti samo po osvojenoj brončanoj medalji već i po nevjerojatno odigranoj utakmici protiv domaćina u kojoj je ostvarena pobjeda od četrnaest golova razlike, te je tako ispisano još jedno čudo u povijesti hrvatskog rukometa.
