Hellen Keller upoznaje svoju čudotvorku
Čudo u učenju putem sricanja riječi na Helenin dlan dogodio se u trenutku kada je Sullivan držala Heleninu ruku pod mlazom vode i sricala riječ „voda“. Nakon toga čuda, Helen Keller je nastavila raditi i naučila je čitati, pisati i govoriti.
Čudo u učenju putem sricanja riječi na Helenin dlan dogodio se u trenutku kada je Sullivan držala Heleninu ruku pod mlazom vode i sricala riječ „voda“. Nakon toga čuda, Helen Keller je nastavila raditi i naučila je čitati, pisati i govoriti.
Na današnji dan, 3. ožujka 1887. godine, Anne Sullivan započela je podučavati šestogodišnju Helen Keller, djevojčicu koja je nakon pretrpljene bolesti u 19-om mjesecu života ostala bez vida i sluha.
Pod tutorstvom Anne Sullivan i njezine pionirske metode učenja dodirom, Helen je uspjela razviti svoje sposobnosti unatoč hendikepiranosti koja joj je otežavala sporazumijevanje s okolinom.
Helen je naučila govoriti, čitati i pisati, svladala je nekoliko jezika, doktorirala je filozofiju i bavila se književnim radom. Bila je najpoznatija po svojoj borbi za prava slijepih i gluhih osoba.
Njezina učiteljica i najbolja prijateljica Anne Sullivan, kasnije prozvana „čudotvorkom“, ostala je uz Helen Keller kao interpretator i stalni pratilac sve do smrti 1936. godine
Sullivan je imala iskustvo o hendikepiranosti – kao djetetu, infekcija joj je oštetila vid. Od tada je pohađala nastavu u Školi za slijepe osobe Perkins u Massachusettsu. Tamo je naučila abecedu na prste za potrebe razgovora s prijateljicom Laurom Bridgman, prvom gluhoslijepom osobom koja je bila institucionalno poučavana. Naposlijetku, Sullivan je nakon brojnih operacija uspjela popraviti oslabljeni vid.
Helen Keller je, kao dijete, nakon kraće bolesti ostala bez vida. Bolest je uzrokovala i gubitak sluha i govora. U to vrijeme nije bilo previše mogućnosti za slijepe i gluhe osobe. Stoga su Helenini roditelji potražili savjet prijatelja, Alexandra Grahama Bella, izumitelja telefona i stručnjaka u polju problema sa sluhom. On je predložio roditeljima da se obrate Institutu Perkins koji je pak predložio Anne Sullivan kao učiteljicu za mladu Helen. Sa napunjenih 20 godina Sullivan je stigla na imanje Keller te je na današnji dan počela svoj cjeloživotni rad s Helen.
Rad Anne Sullivan i Helen Keller dramatično je promijenio sliku o osobama s invaliditetom. Odlučna Anne, i iznimno inteligentna Helen, uspjele su nakon nekoliko mjeseci komunicirati pomoću abecede na prste i osnovnoga rječnika temeljenog na Brailleovu pismu.
Svoj rad Sullivan je temeljila na sricanju riječi na Heleninoj ruci. U početku, sricanje prstima nije ništa značilo tvrdoglavoj učenici. Međutim, čudo se dogodilo jednoga dana kada je Sullivan držala Heleninu ruku pod mlazom vode i sricala riječ „voda“ na njezin dlan. Nakon toga čuda, Keller je nastavila raditi i naučila je čitati, pisati i govoriti. Iako u životu nikada nije mogla čuti, nadvladala je svoje glasnice i progovorila na tri jezika – engleskom, francuskom i njemačkom.
Bijeg iz mentalnoga zatvora, kako je Helen nazivala svoju hendikepiranost, bio je uistinu najveća pobjeda. Rad s Annom Sullivan omogućio joj je da na kraju svoga životnoga puta zaključi: "Slijepa sam, ali vidim; gluha sam, ali čujem."
