Dan sjećanja na stradanja u Vukovaru i Škabrnji
Poslije 87 dana otpora srpskoj vojnoj sili, stari hrvatski grad na Dunavu 18. studenog 1991. doživio je najtragičniji dan u svojoj povijesti
Poslije 87 dana otpora srpskoj vojnoj sili, stari hrvatski grad na Dunavu 18. studenog 1991. doživio je najtragičniji dan u svojoj povijesti
U Republici Hrvatskoj, tijekom velikosrpske agresije od 1991. do 1995., dogodila su se velika stradanja ljudi, posebice u Vukovaru i Škabrnji.
Prije točno dvadeset i tri godine, 18. studenoga 1991., nakon tromjesečne opsade i gotovo potpunog uništenja pao je grad Vukovar. Istog dana, u zaleđu Zadra, planski izvedenim zločinom etničkog čišćenja, u selu Škabrnji, život su izgubile 84 osobe hrvatske nacionalnosti – 26 branitelja i 58 civila.
Toga najcrnijega dana u mladoj hrvatskoj povijesti, ova dva mjesta posebnog pijeteta izgubila su svaku nadu o mogućem zaustavljanju srpskih napada.
Vukovar – grad Heroj
Poslije 87 dana otpora srpskoj vojnoj sili, stari hrvatski grad na Dunavu doživio je najtragičniji dan u svojoj povijesti. 18. studenog 1991. pomahnitali ga je neprijatelj zaposjeo te počinio teške zločine. Tijekom okupacije Vukovara poginulo je oko 550 hrvatskih branitelja i 1700 civila.
Osam tisuća Vukovaraca odvedeno je u logore, dok se njih još 800 vodi nestalim. Uz genocid u Srebrenici, vukovarska tragedija najeklatantniji je primjer etničkog čišćenja i jedan od najvećih zločina počinjenih u modernoj povijesti nakon Drugog svjetskog rata.
Herojstvo Vukovara nikada se neće zaboraviti. Potkraj ljeta 1991. elitne gardijske brigade JNA naumile su proboj do Zagreba preko Vukovara, kroz Slavoniju. Strateški je plan bio pad Vukovara kroz tri dana. Međutim, malobrojni hrvatski branitelji zaustavili su neprijateljski pohod i oko opkoljenoga grada „vezali“ više od 50 000 srpskih vojnika.
Evidentan neuspjeh brojnijeg agresora rezultirao je danonoćnim bombardiranjem i granatiranjem grada, što je uzrokovalo veliki broj civilnih žrtvi. Iako je na današnji dan Vukovar pao, agresorska je vojska doživjela ogromne ljudske i materijalne gubitke zbog čega nije nastavila daljnji pohod prema glavnom hrvatskom gradu. Herojstvo Vukovara i njegovih branitelja tako je postavilo temelje kasnije pobjede hrvatskih vojnih snaga i hrvatske neovisnosti.
Škabrnja, 18. studenoga 1991., ponedjeljak 7:30h
Istoga dana kada je pao i Vukovar, na drugom kraju Hrvatske, u Ravnim kotarima u selu Škabrnji počinjen je još jedan bezuman ratni zločin. Tog kobnog jutra pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojbi na čelu s Ratkom Mladićem slomili su otpor hrvatskih branitelja. Brojčano i municijom nadjačani branitelji nisu se mogli obraniti.
Nakon sloma otpora demoraliziranih branitelja, agresor je Škabrnju sravnio sa zemljom. Uništeni su stambeni, vjerski i ostali objekti. Spaljeno i uništeno selo nije bila dovoljna „kazna“ za agresore. Škabrnja je imala etiketu ustaškog sela kojega treba uništiti i po tom principu su se i vodili vojnici četničke brigade.
Iz spaljenih ognjišta i skloništa izvlačeni su civili koje su agresori ubijali iz neposredne blizine, vatrenim oružjem i tupim predmetima. Prema nikome nije bilo niti trunke milosti.
Vukovar i Škabrnja, zbog tragedija koje su ih zadesile, postali su simbol stradanja, ali i bolni podsjetnik na sve žrtve koje su dale svoj život za samostalnu i slobodnu Hrvatsku. Iz tog razloga, na današnji dan komemoracijskim programom u Vukovaru se Kolonom sjećanja obilježava godišnjica stradanja u Domovinskom ratu.
Iako je prošlo gotovo četvrt stoljeća, sjećanje na žrtve rata još je uvijek svježe. Vukovar i Škabrnja polako se oporavljaju, međutim, treba biti iskren i priznati kako će još trebati barem toliko vremena kako bi se ova mjesta vratila u život. Vukovar i Škabrnja neće nikada zaboraviti, ponajviše iz želje svih preživjelih – nikad se ne ponovilo!
