Dan „gingera“ – od vražjeg djela do evolucijske prednosti
Zbog njihove rijetkosti o crvenokosim osobama pisale su se brojne legende, a s razvojem znanosti, opisan je genetski razlog crvene boje kose. Svake godine obilježava se Dan crvenokosih osoba, a mi vam donosimo neke od tih legendi kao i trenutno najpoznatije „gingere“ na svijetu.
Zbog njihove rijetkosti o crvenokosim osobama pisale su se brojne legende, a s razvojem znanosti, opisan je genetski razlog crvene boje kose. Svake godine obilježava se Dan crvenokosih osoba, a mi vam donosimo neke od tih legendi kao i trenutno najpoznatije „gingere“ na svijetu.
Crvenkasta, odnosno narančasta, boja kose simbol je vatrene osobnosti i označava osobu koja je strastvena, svojeglava i koja zna što želi te kako do toga doći. Postoji izreka da intenzitet i boja unutrašnje vatre osobe odgovara boji kose, a kad se spomenu crvenokose, odnosno riđokose, osobe ili takozvani gingeri, mnogi se sjete Iraca. Naime, Irci se najviše povezuju s gingerima, a govori se i da je crvena boja kose sama definicija onoga što znači biti Irac. Svake se godine 5. studenog u SAD-u obilježava Nacionalni dan crvenokosih osoba.
Tijekom povijesti bilo je mnogo mitova i pokušaja objašnjavanja i definiranja crvene boje kose te mnogo vjerovanja koja su se povezivala s osobama crvene boje kose. Jedna legenda govori da, iako je ta boja česta u Irskoj, ona nikako ne potječe iz Irske. Naime, ako vidite Irkinju ili Irca crvene boje kose, osoba definitivno ima norveške krvi. Razlog je tomu vrlo jednostavan. Crvenu su boju kose u Irsku donijeli moćni Vikinzi. Kad su se nastanili, ostavili su svoju vatru u srcima i krvi svojih žena, a poslije i sinova i kćeri. Jedino je logično da se ta vatra manifestirala u djece kao crvena boja kose s pripadajućom osobnosti.
Merida, FOTO: Tumblr
Postoje i one legende koje ne prikazuju crvenokose u dobrom svjetlu. Jedna od njih govori da takve osobe nemaju dušu, što korijene vuče iz jednog starog europskog mita koji kaže da crvena boja u kosi potječe iz ukradenih vatri samog pakla. Također, s obzirom na to da crvenokose osobe često imaju pjegice po licu, govori se da svaka pjegica predstavlja jednu ukradenu dušu. Crvena boja kose ponekad se povezuje i sa zapanjujućom ljepotom te čak postoje i neke teorije koje govore da je Kleopatra bila crvenokosa. U tom slučaju ne čudi što je bila snažna žena i manipulatorica te što je bila vođena vlastitim strastima.
Znanstveno gledano, crvena je boja kose rijetka među populacijom zbog toga što je gen za crvenu boju kose recesivan. To znači da će jedino i isključivo u slučaju da oba roditelja imaju taj gen, statistički gledano, tek jedno od četvero djece imati crvenu kosu. To je i razlog zašto crvena boja kose može preskočiti čak nekoliko generacija i pojaviti se kada to roditelji najmanje očekuju. U svijetu otprilike 0.5 posto populacije ima crvenu kosu. Zaista je točno da najviše Iraca ima crvenu kosu i to čak između 10 i 30 posto, a njih oko 40 posto nosi specifičan gen potreban za crvenu kosu. Odmah iza Irske po postotku populacije s crvenom bojom kose nalaze se Škotska i Wales.
Gen za crvenu boju kose evolucijska je prilagodba specifična za Sjevernu Europu zbog manje količine sunca pa takve osobe imaju i vrlo blijedu put, ponekad i bljeđu od plavokosih osoba. Međutim, postoje i neke loše strane. Naime, takve su osobe sklonije opeklinama od sunca i raku kože. Također, dokazano je da su crvenokose osobe sklonije boli i da im treba veća količina anestezije pri operacijama. To je zbog toga što imaju mutaciju u receptoru koji odgovara na podražaje barem dvaju različitih hormona: hormona za stimulaciju melanocita, odnosno za pigmentaciju, i za endorfine koji smanjuju bol.
Crvena boja kose pronašla je svoje mjesto i u filmskoj industriji. Tako je trenutno najpoznatija obitelj crvenokosih osoba na svijetu obitelj Weasley, a najpoznatija djevojka je Merida iz Pixarova crtanog filma Hrabra.
