192 godine nakon Beethovenove smrti njegova glazba i dalje živi
Posljednji bečki klasičar i prvi romantičar Ludwig van Beethoven živio je veći dio života u tišini, no ona ga nije sputavala u glazbenom izričaju. Iako nije bio najbolji učenik u školi, bio je vrstan glazbenik slavljen u cijelom svijetu čija glazba i dalje živi.
Posljednji bečki klasičar i prvi romantičar Ludwig van Beethoven živio je veći dio života u tišini, no ona ga nije sputavala u glazbenom izričaju. Iako nije bio najbolji učenik u školi, bio je vrstan glazbenik slavljen u cijelom svijetu čija glazba i dalje živi.
Ludwig van Beethoven (16. prosinca 1770 – 26. ožujka 1827) bio je njemački pijanist i skladatelj koji je smatran jednim od najvećih svih vremena. Njegove inovativne kompozicije kombinirale su vokale i instrumente, proširujući opseg sonate, simfonije, koncerta i kvarteta. Smatra ga se ključnom premosnicom koja povezuje klasično i romantično doba zapadne glazbe.
Preminuo je na današnji dan u dobi od 56 godina od ciroze jetre – pio je poveće količine alkohola. Obdukcija je pružila i neke naznake o podrijetlu njegove gluhoće. Iako su njegova brzopletost, kronični proljev i gluhoća simptomi arterijske bolesti, jedna od teorija smatra kako je ona nastupila nakon oboljenja od tifusa. Razvila se i teorija o drugom uzroku smrti – znanstvenici koji su analizirali fragment njegove lubanje otkrili su velike količine olova te posumnjali na trovanje olovom kao mogući uzrok smrti, no ona je gotovo odmah odbačena.
Beethovenovo djetinjstvo nije bilo nimalo zanimljivo ni popraćeno igrom. Naime, njegov je otac bio pjevač na dvoru, no više je bio poznat po alkoholizmu. Dijete je podučavao glazbi na vrlo strog i brutalan način: svaki put kad bi oklijevao ili pogriješio u sviranju, tukao ga je. Gotovo je svakodnevno bio bičevan, zaključavan u podrum i lišen sna kako bi pohađao dodatne sate prakse. Učio je svirati violinu i klavir s ocem, a uzimao je i dodatne lekcije kod gradskih orguljaša.
FOTO: Flickr/Toni Leskovic
Nije bio najbolji učenik – muke su mu zadavale matematika i slovkanje, a neki su biografi pretpostavili da je imao blagu disleksiju. I sam je Beethoven rekao: Glazba mi dolazi lakše nego riječi.
U razdoblju od 1803. do 1812. godine, koje je poznato kao njegovo herojsko razdoblje, skladao je operu, šest simfonija, četiri solistička koncerta, pet gudačkih kvarteta, šest gudačkih sonata, sedam glasovirskih sonata, pet kompleta glasovirskih varijacija, četiri uvertire, četiri trija, dva seksteta i 72 pjesme.
Njegova Deveta simfonija često je nazivana zborskom simfonijom – bila je to prva simfonija ikada koja je imala dijelove za pjevače. Njen završni stavak – Oda radosti – himna je Europske unije, a tekst je napisao Friedrich Schiller 1785. godine, odnosno bila je to pjesma čije je riječi Beethoven uvrstio u svoju glazbenu inovaciju.
Za jedinu mu je operu trebalo deset godina kako bi ju završio te stoga ne čudi zašto nije pisao druge. Izvorna se verzija opere Fidelio i danas ponekad izvodi te je poznata pod nazivom Leonora.
Njegovih se devet simfonija smatra Biblijom za skladatelje, a 32 glasovirske sonate Biblijom za pijaniste. To bi značilo da svaka simfonija i sonata žive za sebe, svaka predstavlja svoj glazbeni svijet.
Za Elizu jedan je od najpoznatijih Beethovenovih glazbenih uradaka, a objavljen je tek 40 godina nakon njegove smrti kada ga je pronašao njemački glazbenik. Neki teoretičari smatraju kako je posvećen glazbenikovoj prijateljici i kolegici Therese Malfatti koju je on, navodno, zaprosio u vrijeme skladanja te glazbene fantazije. Drugi pak smatraju kako je posvećen njemačkoj sopranistici Elisabeth Rockel, još jednoj njegovoj prijateljici.
Unatoč burnom osobnom životu, tjelesnoj slabosti i potpunoj gluhoći, skladao je svoju najveću glazbu, možda najveću glazbu ikada. Njegov glazbeni opus stoji na vanjskim granicama ljudske briljantnosti zajedno s predstavama Williama Shakespearea, a najljepša i iznimna glazba Ludwiga van Beethovena rezultat je nadljudskoga podviga kreativnoga genija.
