1. maj ili dan nerada!
Današnji je dan u povijesti poznat po obilježavanju velikih radničkih prosvjeda u Chicagu. Kako smo došli od povorke radnika koji zahtijevaju svoja ljudska prava do roštiljanja?
Današnji je dan u povijesti poznat po obilježavanju velikih radničkih prosvjeda u Chicagu. Kako smo došli od povorke radnika koji zahtijevaju svoja ljudska prava do roštiljanja?
Na današnji se dan, u spomen na velike radničke prosvjede održane u Chicagu, obilježava Praznik rada. Taj se događaj u povijesti naziva još i Haymarket Affair.
Cijelo 19. stoljeće obilježeno je iskorištavanjem radnika koji su radili u nehumanim uvjetima. Zbog toga je u Chicagu 4. svibnja 1886. godine organiziran velik radnički prosvjed. Na dan prosvjeda koji se održao na trgu Haymarket dogodio se masakr. Prosvjedi su isprva bili mirni, a u cilju je bilo da radnici rade osam sati dnevno, što je zatraženo od sindikata još 1. svibnja (odatle važnost datuma). Međutim, mirne prosvjede prekinula je bomba koju je netko bacio na policiju. Uslijedili su sukobi s policijom, a poginula su četiri radnika i sedam policajaca; ranjeno je oko 70 civila i 60 policajaca, a 100 je ljudi uhićeno.
Zanimljivo je da Amerikanci svoj praznik rada ne slave 1. svibnja, već prvog ponedjeljka u rujnu – na Labor day, odnosno Dan rada. Praznik obilježava ekonomski i društveni doprinos radnika. Svi pokušaji da se praznik prebaci na 1. svibanj dosad su bili neuspješni. Dok ostatak svijeta na taj dan prosvjeduje, Amerikanci kupuju. Trgovci tvrde da je promet na taj dan drugi najisplativiji nakon poznatoga crnog petka.
U Hrvatskoj je u Saboru 1996. godine izglasano obilježavanje Blagdana rada 1. svibnja, a 2001. promjenom Zakona službeni naziv mijenja se u Praznik rada. Prvi dan u svibnju također je i jedini neradni praznik u Hrvatskoj. U medijima se koristi izraz 1. svibnja jer je to u duhu standarnoga hrvatskog jezika, no rašireniji je naziv iz jugoslavenskog razdoblja – 1. maj.
Danas nas 1. maj asocira na dobro društvo, pivo i roštilj. Sve u svemu – nerad. Kako smo došli od povorke radnika koji zahtijevaju svoja ljudska prava do roštiljanja? Teško je objasniti taj fenomen.
Naime, bivše komunističke zemlje nikad nisu imale masovne prosvjede. No u kapitalističkim državama poput Francuske i Italije masovni prosvjedi redovna su stvar na taj datum. Možda odgovor leži u tome što su radnici bivših komunističkih država siti potenciranja svojih prava, a na kraju su se uvijek osjećali daleko siromašnije od njihovih suborca na Zapadu.
Radnički pokreti nadzirale su komunističke partije koje su službeno zagovarale socijalnu pravdu, ali su radnici bili jače izrabljivani nego oni na Zapadu.
