LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Intervju s Lukom Tripalom

Svestrani mladi književnik o mladim književnicima, svojoj profesiji, književnosti na internetu i knjigama koje svatko treba pročitati

– Želja mi je da se književnost vrati gdje pripada, ali da se onamo vrati na način koji joj je vlastit: u divljenju, u zajedništvu, u sustvaranju. Zato su mi, koliko god često bile bolne, sada iznimno drage reakcije mojih prijatelja na moju poeziju, pogotovo na njezinu ranu, eksperimentalnu fazu. – ističe Luka Tripalo.

– Želja mi je da se književnost vrati gdje pripada, ali da se onamo vrati na način koji joj je vlastit: u divljenju, u zajedništvu, u sustvaranju. Zato su mi, koliko god često bile bolne, sada iznimno drage reakcije mojih prijatelja na moju poeziju, pogotovo na njezinu ranu, eksperimentalnu fazu. – ističe Luka Tripalo.

U svojih je 26 godina dobio nekoliko književnih nagrada, sudjelovao na Goranovu proljeću, objavio zbirku poezije Podina i postao državni prvak u hrvatskom i grčkom jeziku. Također je održao TEDx Talks predavanje i aktivan je član Svjetskog saveza mladih Hrvatska u sklopu kojeg organizira radionice za mlade književnike. Uz sve to, pjeva u zboru te svira klarinet, usnu harmoniku i gitaru.

Već se diviš svemu što je dosad postigao? Zaboravili smo ti napomenuti da je Luka Tripalo diplomirao farmaciju na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu. Ako ti nad glavom lete upitnici i pitaš se kako je moguće da sve to stigne, ne brini – i to nam je otkrio.

Možeš se pohvaliti raznim nagradama za književnost i objavljenom zbirkom poezije Podina, ali i diplomom s Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta. Osjećaš li se prirodnije u ulozi pjesnika ili znanstvenika?

I s jedne i s druge strane – farmaceutske i književne – počesto se susrećem sa zbunjenošću, pa možda i razočaranošću pred tom dvojnosti poziva; ja bih jednako tako bio zbunjen i razočaran da te dvojnosti nema. Srcu mi je draga pomisao da moja diploma u praksi više nego sa znanošću ima veze sa zanatom, i to plemenitim – ljekarništvom, ma što se o samoj farmaciji može odasvud čuti. S druge strane, vjerujem da književnost – tim više i poezija – baštini mnogo toga pomagačkog što je u srcu ljekarničke profesije: težnja da se svaki dan iznađe nešto novo, težnja da se na temelju toga s drugim uspostavi odnos, težnja da mu se u tom odnosu pomogne da bude dobro. Možda ne zvuči posve prirodno, ali vjerujem da je posve razumljivo.

Aktivan si u Svjetskom savezu mladih Hrvatska u sklopu kojeg si vodio književni projekt za mlade pod nazivom Prirok. O čemu je bila riječ?

Prirok smo najjednostavnije opisivali kao priliku za riječ – priliku da se mladi spisateljski talenti upoznaju, udruže i usavrše u svom radu s riječima. Konkretno, radilo se o dvama ciklusima radionica kreativnog pisanja s popratnim književnim razgovorima i tribinama: u njima su sudjelovali vrhunski hrvatski književnici, no još mi je draže da mogu reći da su s Prirokom i startali novi hrvatski književnici – priročani su od pjesničkih nagrada već osvajali i Gorana i Pucaka i Novakovića! Trenutno je Prirok na stanci jer sam se nakon pisanja odlučio posvetiti onom trećemu u poeziji što nije ni pjesnik ni pjesma – a to je čitatelj poezije, njegovo čitanje i tumačenje. Tome je posvećen naš novi projekt Poj – poezija, jednostavno, za čiju su drugu sezonu radionica prijave upravo počele.

Čitaju li mladi djela koja su napisali njihovi vršnjaci? Što kažu tvoji prijatelji na poeziju koju pišeš?

Svakako da čitaju. Rekao bih da smo još toliko simpatično malen književni narod – pisci i čitatelji – da se jednostavno ne možemo ne poznavati i ne čitati, a i u naravi je našeg književnog tržišta da se dobar dio naklade uvijek podijeli bližnjima. Moje pjesme čitala je moja obitelj, čitali su ih moji prijatelji, čitale ih su moji kolege. Pa ipak, shvaćao sam da moje pisanje od tog čitanja ne raste mnogo. Rekao bih da je kasnije ta spoznaja sazrela u shvaćanje da ni moje pisanje ne donosi mnogo rasta mojim bližnjima; iz tog nezadovoljstva rodit će se Poj. Želja mi je da se književnost vrati gdje pripada, ali da se onamo vrati na način koji joj je vlastit: u divljenju, u zajedništvu, u sustvaranju. Zato su mi, koliko god često bile bolne, sada iznimno drage reakcije mojih prijatelja na moju poeziju, pogotovo na njezinu ranu, eksperimentalnu fazu. 

Neki od mladih književnika čitateljsku publiku pronalaze na internetu. Olakšavaju li društvene mreže novim piscima da postanu vidljivi ili im na neki način odmažu? Jesu li utjecale i na tvoju poeziju?

Bez dvojbe, društvene mreže povećavaju vidljivost poezije: odgovorno tvrdim da ona u Hrvatskoj nikada nije bila intenzivnije prisutna u javnom prostoru, čak ni u vrijeme svoje najveće popularnosti u prošlom stoljeću. No, isto tako, bez dvojbe: društvene mreže proždiru kvalitetu i tupe kritiku, prokazuju zatvorenost nevirtualne književnost nadomještajući je vlastitim eho-komorama u kojima se, nažalost, književnost obraća samo svome odjeku. U tom smislu, ukoliko nam društvene mreže otkrivaju još neviđeni sjaj književnosti, osobito mlade, utoliko nam i pokazuju njezinu dobro poznatu bijedu. Mislim da je takav razvoj u svakom slučaju koristan za pisca: da spozna gdje sve književnost može boraviti i što nigdje ne bi smjela postati.

S obzirom na široku lepezu aktivnosti kojima se baviš, logično je da te svi pitaju kako sve to stigneš. Što bi savjetovao studentima koji žele bolje organizirati svoje vrijeme kako bi bili produktivniji i uspješniji?

Ako bih nekoga trebao savjetovati o provođenju vremena, volio bih mu poručiti da što prije odustane od razmišljanja o tome kada i kako nešto učiniti i usredotoči se na razlučivanje zašto nešto doista vrijedi činiti. Vjerujem da, što prije čovjek ispravno odgovori na to pitanje, to lakše prione uz ono što je zbilja potrebno i otrese se onoga suvišnog; bez toga je organizacija samo turanje kaosa u tablicu. 

Koju bi knjigu preporučio svakoj mladoj osobi? 

Prvo: knjigu tanku, po mogućnosti bijelih korica, nejasna naslova. Najčešće se može posuditi u knjižnici. Takve su me nebrojeno puta presrele, presjekle, presložile, a uvijek se ispostavilo da se radi o poeziji u kamuflaži. Drugo: jednu debelu, neknjiževna naslova, po mogućnosti u više tomova. Najčešće se štedi da bi je se kupilo. Od takvih sam o poeziji naučio mnogo više no što su mi mogle ponuditi knjige s velikim K. Konačno: jednu prosječne debljine, pohabanu i s nemaštovitim naslovom poput Pjesme. Najčešće se može naći na sajmu ili tavanu. Takvoj čovjek može nenajavljeno doći u goste s čitavom obitelji, iz godine u godinu, dok god mu ruka može listati; a potom će je, sasvim sigurno, neka druga ruka naći na kakvom sajmu ili tavanu.

Ako smo Luki zaboravili postaviti pitanje na koje želiš čuti odgovor – dođi na Čitaj, pitaj 25. ožujka 2020. u 17:30 u Knjižnicu Filozofskog fakulteta u Zagrebu i pitaj ga sve što želiš znati.

Dolaskom na Čitaj, pitaj u organizaciji udruge Centar za razvoj mladih možeš samo profitirati – sigurno ćeš se zabaviti i pritom naučiti nešto novo, a možda i osvojiti vrijedne nagrade koje su ti osigurale nakladničke kuće Vuković & Runjić te Znanje, koje su uz Knjižnicu Filozofskog fakulteta u Zagrebu glavni partneri projekta. Uz Studentski.hr projekt će medijski popratiti Z1 televizija te Zabavni radio, a više informacija o samom događaju možeš pronaći na Čitaj, pitaj web-stranici te na Facebook i Instagram profilima projekta. 

FOTO: STUDENTSKI.HR