Posjetili smo zanimljivu izložbu o osječkom odvjetniku koji je ubijen u Auschwitzu

U Muzeju Slavonije u osječkoj Tvrđi postavljena je izložba Priča o nezaboravu – ostavština Hermanna Weissmanna u muzejskim  ustanovama Osijeka. S obzirom na to da je ulaz za studente u muzej besplatan, idealno je vrijeme za posjetiti je.

– Dr. Hermann Weissmann bio je istaknuti javni i kulturni djelatnik grada Osijeka, član uprave Židovske bogoštovne općine Gornji grad, između 1913. i 1922. godine član osječke masonske lože Budnost te član Arheološkog kluba, odnosno Društva prijatelja starina, Mursa. S početkom Drugoga svjetskog rata, kao istaknuti Židov, dr. Weissmann je nestao iz javnog života. Iako ga neko vrijeme prijatelji i poznanici pokušavaju spasiti od neizbježne tragične sudbine, s najbližom obitelji, suprugom Tessom i kćerkom Zdenkom, 1942. godine deportiran je u logor Tenja kraj Osijeka, odakle su osječki Židovi vlakovima slani u koncentracijski logor Auschwitz. – stoji u najavi izložbe na stranici Muzeja Slavonije.

Posjetitelji mogu vidjeti dio bogate kolekcije knjiga obitelji Weissmann, dijelove namještaja iz njihovog doma, grafike i slike. Poseban dojam ostavlja soba s člancima o deportaciji Židova i oduzimanju njihovih prava. Nažalost, kao i mnogi Židovi tijekom Drugog svjetskog rata ostaje bez svoje imovine, a naposljetku i života. Kako bi zaštitio dio imovine pred nadolazećim nacizmom, poklanja je muzeju. Zahvaljujući toj gesti i danas možemo vidjeti koliki je značaj davao obrazovanju i koliko je sveobuhvatno bilo njegovo znanje. Zanimljiva je činjenica da su osječki Židovi činili samo 10 % tadašnjeg stanovništva grada, a čak je 1/3 svih osječkih intelektualaca pripadala židovskoj zajednici. Nemjerljiv je njihov doprinos tamošnjem gospodarstvu, kulturi i društvenom životu.

Tijekom obilaska izložbe, stječe se osjećaj i atmosfera tadašnjeg vremena, posebice u sobi gdje je izložen namještaj obitelji Weissmann. No, gledajući u predmete i ostavštinu obitelji, ne može se pobjeći od osjećaja nepravde koja je učinjena prema njima s obzirom da znamo na kakav je način prekinut njihov život. Ta nepravda i nemoć posebice se osjeti u dijelu gdje su izloženi članci o deportaciji Židova, oduzimanju njihove imovine i njihovim bezuspješnim pokušajima za spašavanje imovinskih, a kasnije i ljudskih prava. U tom dijelu izložbe možemo vidjeti i novinske članke iz toga vremena koji prikazuju stanje opće svijesti tadašnjeg društva. Iako ostavlja gorak ukus u ustima, ovaj dio posebice je poučan i koristan mlađim generacijama zbog lekcija koje nam povijest pruža. 

Izložba nas podsjeća na nepravdu koja je učinjena prema ljudima samo na osnovu njihovih različitosti, ali kao i na primjeru Anne Frank – politika nije uspjela izbrisati njihov značaj koji ostaje vječan. Iako mladi nemaju naviku odlaska u muzeje, oni su idealna mjesta za upoznavanje priča koje ne trebamo zaboraviti.