Pomalo razočaravajući povratak u Hogwarts

Čim je Harry Potter and the Cursed Child postao dostupan u pretprodaji, po dobrom starom običaju kada je Harry Potter u pitanju, odmah je uslijedilo čitanje novih avantura stare ekipe. Bila su potrebna dva tjedna i tri čitanja da se dojmovi napokon poslože. Iako veliki obožavatelji svih originalnih sedam nastavaka, potrudit ćemo se izložiti recenziju što je objektivnije moguće. Vjerojatno već znate, ali knjiga je za sada dostupna samo na engleskom jeziku. Do veljače sljedeće godine, očekuje se i hrvatski prijevod.

Prije svega, važno je naglasiti kako ova knjiga nije pisana u obliku na kakvog smo navikli. Ovo nije klasični nastavak čarobnjačkih avantura sadržan u romanu, već scenarij kazališne predstave. Jednako tako, po mnogim je dijelovima uočljivo da J.K. Rowling nije originalni autor kao što je slučaj s prethodnim nastavcima. Scenarij je napisao Jack Thorne, prema ideji Rowlingove. Iz ovog su razloga likovi u knjizi izgubili identitet koji su imali do sada. Iako je sve pisano u dijalogu, može se primijetiti razlika u načinu razgovora između Harryja, Rona, Hermione i Ginny. Svatko tko je čitao prethodne nastavke i s velikom željom očekivao ovaj, mogao bi se nažalost razočarati u karakterizaciji likova. Niti jedan od do sada glavnih protagonista nije zadržao onaj svoj poznati način izražavanja niti ideju samog lika.

FOTO: Sandy/Studentski.hr

Prije nego nastavimo s tekstom, upozorit ćemo vas da će sadržavati pokoji spoiler, stoga ako niste pročitali knjigu i ne želite znati ništa o njoj zaustavite se na ovom djelu teksta.

Predstava je napisana u nekoliko činova i sadrži par vremenskih skokova. Početak samog djela vraća nas na dobro poznatu stanicu King`s Crossa gdje se odvija radnja godinama nakon što je poznati trio porazio Voldemorta u nastavku Harry Potter i Darovi smrti. Sad je vrijeme za nove generacije, pa tako djeca Harryja i Ginny te Rona i Hermione odlaze u Hogwarts. Harryjev najmlađi sin, Albus, objašnjava svom ocu kako ga brine mogućnost da umjesto u domu Gryffindor, završi u domu Slytherin. Poznato zar ne? Prisjetimo se da su jednake brige mučile i samog Harryja na njegovoj prvoj godini u školi magije. Nakon ove scene, radnja se seli nekoliko godina u budućnost kada je Albus na višoj godini u Hogwartsu. Na ovom djelu zapravo kreće zaplet radnje u kojeg su uključeni i mlađi i stariji likovi. Još se jednom okuplja ekipa koju čine Harry, Ron, Hermiona i Malfoy.

Sama radnja drame poprilično je zapetljana. Dovoljno je reći kako je u igru ponovno uključen vremokret, koji je u nastavku Harry Potter i Zatočenik Azkabana stvarao probleme s vraćanjem u vrijeme. No, tamo je bilo dovoljno opisa za jednostavnije shvaćanje vremenskih skokova, što ovdje nije slučaj. Mnoge su rečenice u knjizi nedovršene, a i čitava se radnja odvija u vrlo širokom vremenskom periodu, pa sve izgleda malčice nabacano. No, razlog tome je zasigurno način pisanja koji je, kako je već navedeno – scenarij. Pored ove, još su neke nelogičnosti vezane uz samog lorda Voldemorta, mnoge događaje i mnoge dijaloge.

Teško je čitati ovako napisani nastavak nakon prethonih koji su, među zadnjima, brojali više od 400 stranica. Svi oni detalji na koje su se čitatelji navikli sada su nestali. Nema više dobro poznatog humora Rona Weasleya niti je odnos između Harryja i Ginny prikazan onako iskreno i zaljubljeno kao što je bio slučaj u ranijim nastavcima. Istina je da se ova drama odvija 19 godina nakon završetka bitke kod Hogwartsa i glavni su likovi sada odrasli obiteljski ljudi s karijerama. Svejedno, nedostaje ona toplina i povezanost na koju su obožavatelji navikli. Odnos Harryja i njegove djece klasičan je odnos oca i njegovih tinejdžerskih sinova – pomalo zbunjen i realan. Glede karijera poznatih protagonista, one su već nekoliko puta izašle u javnost. U ovom je djelu potvrđeno da su Harry i Hermiona u Ministarstvu magije, Ginny je sportski dopisnik za Dnevni prorok, a Ron se uključio u vođenje obiteljske trgovine Weaslejevih čarozeza.

FOTO: Sandy/Studentski.hr

Mnogi su davali recenziju na knjigu i kao uzrok praznine koja se osjeća nakon čitanja posljednje stranice je – vrijeme. Moguće je povezati kako su obožavatelji Harryja, baš poput njega, odrasli i sada gledaju stvari na drugačiji način. Ali osobnog smo mišljenja da ćemo na svijet magije u koji nas je uveo kao mali čarobnjak, uvijek gledati s velikom ljubavlju. Mišljenja obožavatelja su podijeljena. Čitajući komentare po internetu naišli smo na mnoge koji i nisu i jesu zadovoljni ovim djelom.

PHOTO: Twitter

 

PHOTO: Twitter

 

PHOTO: Twitter

 

 

PHOTO: Twitter

Zaključak recenzije glasi: Harry Potter and the Cursed Child knjiga je koja je zaslužila čitanje. Nakon toliko godina, došla je nova zapisana avantura Pottera i ekipe, što se jednostavno mora pročitati. Makar nas je nakratko vratila u ono vrijeme kada smo doslovce gutali sve vezano uz svijet magije i čarobnjaštva. Vjerujemo kako su očekivanja za novi nastavak bila malo previsoka. Najveća je kritika što je Rowlingova, obzirom na odaziv publike diljem svijeta, trebala napisati nastavak u obliku romana. Scenarij je možda mogao biti izdan kao poseban dodatak. S druge strane, možda smo i mi odrasli, možda nam je teško shvatiti kako je Harry Potter jedna zbilja završena i nadasve magična pustolovina koja će zavijek nositi mjesto u našim srcima. Poznato je da su najveći obožavatelji ujedno i najveći kritičari, zar ne?