Plesna predstava "Perfect-365" suprotstavila istinu i laž, lijepo i ružno
Zagrebačko kazalište mladih premijerno je prikazalo plesnu predstavu koja govori o granici između stvarnog i virtualnog svijeta. Prenosimo vam dojmove.
Zagrebačko kazalište mladih premijerno je prikazalo plesnu predstavu koja govori o granici između stvarnog i virtualnog svijeta. Prenosimo vam dojmove.
Premijera predstave Perfect-365 održala se 20.studenog 2016. u ZeKAeMu. Privukla je brojne znatiželjnike te tako dupkom napunila dvoranu Polanec. Autorica predstave je Katarina Đurđević, dok su njenu zamisao zajedničkim snagama iz riječi u djelo pretvorile Adrijana Barbarić Pevek i Lucija Šerbedžija. Nastala je suradnjom strukovne udruge Puls koja okuplja profesionalne plesače i plesačice te samog Zagrebačkog kazališta mladih.
Ova plesna predstava priča o granici između stvarnog i virtualnog svijeta koji nas danas okružuju i sveprisutna je u životu svakog čovjeka. Govori o životu na društvenim mrežama i suprotstavlja istinito i lažno, autentično i površno, lijepo i ružno, ispunjeno i isprazno, očito i prividno, blisko i otuđeno, kako i stoji u opisnim rečenicama programske knjižice. Tamo stoji i da se ova predstava ne bavi niti moraliziranjem niti kritiziranjem društvenih mreža, nego ispituje potrebu ljudi za korištenjem istih kako bi sebe prikazali nečime što nisu.
Perfect-365 prikladno je premijerno prikazana u manjoj dvorani Polanec, što je omogućilo dobar pregled cijele scene po kojoj se plesačica kretala. Početna tišina, pa onda i zatupljujuća početna melodija koju ne možemo nikako nazvati glazbom, izazvale su iščekivanje i očekivanje da će na pozornicu uskoro netko iskočiti. Međutim, to se nije dogodilo, već plesačica kreće plesati ponavljajući niz istih pokreta, pretpostavljamo prikazujući rutinu, naviku, ponavljanje života. Usamljena je na toj cijeloj tamnoj pozornici, no nakon nekog vremena u pozadini se kontrastno prikazuje zaslon društvenih mreža, točnije Facebook profila Lucije Šerbedžije, na kojem sve pršti od lajkova, komentiranja, zahtjeva za prijateljstvo. Kasnije tijekom predstave sami dolazite do zaključka da je u pitanju doslovan prikaz osobe koja je nesavršeno-savršeno stvarna (plesačica) i iskrivljene virtualne slike aktivne osobe na društvenim mrežama (Lucija).
Jesu li postigli željeno? Definitivno. Iako pomalo zbunjujuća, plesnog, donekle neverbalnog karaktera, daje osobi pretpostavku o čemu se radi i što žele poručiti te potom približiti publici. No da slučajno ne pročitate sadržaj prije same izvedbe, vjerojatno biste ostali u potpunosti zbunjeni i s velikim upitnikom iznad glave. Ipak, u slučaju da volite ples i pitanje problematike good-vs-evil, to jest stvarnog naspram virtualnog, te ako imate nešto slobodnog vremena (nešto manje od sat vremena) i 40 kuna viška u džepu, slobodno bacite oko, uho i ostala osjetila koja uključite kada se kulturno uzdižete.
