Ni nakon 15 godina ne nedostaje nam volje, hrabrost i ludost za daljnji napredak Vatrene ekspedicije
Virovitički rock bend Vatra ove godine slavi 15 godina postojanja. U intervjuu s Ivanom Dečakom, frontmenom Vatre, saznajte kako on gleda na tih 15 godina, koje su mu omiljene suradnje u karijeri i tko su mu omiljeni kritičari!
Virovitički rock bend Vatra ove godine slavi 15 godina postojanja. U intervjuu s Ivanom Dečakom, frontmenom Vatre, saznajte kako on gleda na tih 15 godina, koje su mu omiljene suradnje u karijeri i tko su mu omiljeni kritičari!
Uopće ne razmišljamo o roku trajanja, zapravo, mislim da jedino med i rock bend imaju neograničen rok trajanja. Petnaest godina je iza nas, proletjelo je u hipu, vjerojatno i zbog činjenice da smo non-stop nešto radili; ili smo stvarali pjesme, objavljivali albume, singlove, spotove ili smo bili u kombiju i obilazili čitavu regiju svirajući i šireći publiku.
U današnje je vrijeme popularno etiketiranje bendova različitim žanrovima. Gdje ste se vi našli u tom brdu, kako biste se vi opisali?
Suludo je etiketirati bendove i glazbu u 2014. godini. Osobno, slušam, upijam, udišem svu glazbu čiji me „miris“ privuče, bez obzira na „etiketu“ koju pojedinom bendu ili izvođaču okače kojekakvi „kritičari“. Upravo tako predlažem da ljudi percipiraju i Vatru - ako vam mirišemo, udišite nas do mile volje, ako vam smrdimo, zaobiđite nas u širokom luku.
Jeste li pomogli nekim bendovima da se proguraju na scenu? Vjerujemo kako ste na svojoj koži iskusili kako je pod do zvijezda pun kamenja…
Pomagali smo gdje i kada god smo mogli, i još uvijek pomažemo, što pozivom da nam se kao predgrupa pridruže na pozornici, što povezivanjem s izdavačima, što pjevanjem na njihovim singlovima... Međutim, sva ta pomoć, iako dobrodošla, ništa ne znači onoga trena kada pjesma mladih izvođača dospije u eter ili do publike, u tom trenu publika okreće palac gore ili dolje i tako odlučuje o sudbini istih.
Na što ste najponosniji u svojoj karijeri? Je li vas povremeno kritika ''oprala'' na nekom materijalu za koji ste mislili da je odličan i je li vam to poljuljalo samopouzdanje? Treba li se bend uopće oslanjati na kritike drugih ili treba "furati" svoj stil bez obzira na sve?
Ponosni smo na činjenicu da postojimo na glazbenoj sceni već petnaest godina, radeći pri tome po svome, ne savijajući kičmu ni pred kim!
Pametna, dobronamjerna kritika uvijek je dobrodošla, ali još nisam upoznao bolje kritiče od svoje djevojke i brata. Svaka čast svima, ali kada oni kažu da nešto ne valja ili obrnuto, onda sam ziher da je tako. Također, njihovi prijedlozi i savjeti u 99% slučajeva pokazali su se ispravnima, pa mi je uistinu drago da ih imam, ne samo kao rodbinu već i kao savjetnike. Uz njihove kritike, znači mi i mišljenje nekolicine domaćih kritičara, izdvojio bih Dragaša, Gala, Horvata iiii… ponestalo mi ideje.
Koji vam je vaš album/pjesma najomiljeniji?
Najomiljenija pjesma grupe Vatra meni je "Tango", a album upravo ovaj koji trenutno pripremamo. To nikako nije floskula nego fakt!
Najdraža suradnja dosada, s kim ste kliknuli instantno?
Sve suradnje koje smo ostvarili ispunile su naša očekivanja, neka su čak i nadmašile. Od samih početaka kliknuli smo s Denykenom, Miletom u pjesmi „Anđeo s greškom“, Jurom Ferinom i Pavlom Miholjevićem (producentima na prošla tri album, kao i na ovom koji upravo radimo), s Urbanom u pjesmi „Tremolo“ ili Ljubicom u „Ima li budnih“. U ostvarenjima vizuala „bljesnuli“ smo s Philtzem, Gonzom, Mare Milin, Dinkom Batarelom…
Koji su vam glazbeni uzori, tko vas inspirira u radu?
Vrijeme lijepljenja plakata glazbenih uzora po zidovima stvar je prošlosti, zaključno sa srednjom školom. Sada upijam sve što mi dođe pod ruku. Pregršt je dobre glazbe, jučer sam npr. slušao National, danas ću uživati u čitavom opusu Arcade Firea, a sutra ću slušati Beckov novi album Morning Phase...
Izdali ste novu pjesmu koja uopće nije tipična za vas, s obzirom na zastupljenost gitari u vašoj glazbi. Jeste li se bojali kako će publika to prihvatiti, kakvi su komentari zasada? Hoće li novi album biti u tom tonu ili je ovo bilo samo iznenađenje?
Ali ako odvrtiš naša poljednja tri albuma, krenuvši od „Sputnika“ preko „Imali budnih“ i posljednjeg EP kratkometražnog eksperimenta „VT“, shvatit ćeš da je „Tango“ sasvim logičan korak. Na spomenutim albumima puno eksperimentiramo sa zvukom, aranžmanima, tekstovima. Kao autori, uz moju malenkost pojavljuju se i ostali članovi benda, sve to skupa dolazi kao svježa krv i daje nam energiju, volju, hrabrost i ludost za daljnji napredak Vatrene ekspedicije. Straha od reakcije publike nije bilo jer vjerujemo da upravo mijene pobuđuju interes kod naše publike. Također, smatramo kako naša publika ne stagnira, već se razvija zajedno s nama. Novi će album zasigurno biti drugačiji od prethodnika „Ima li budnih“, ali uvijek će tu postojati i iskrica Vatre, tako da ni za jednog piromana nema razloga za paniku. ;)
Uskoro ćete održati i koncert u Zagrebu. Jeste li uzbuđeni? Gdje vam je, općenito, publika najglasnija i gdje vas najbolje prihvaćaju?
Zagrebački koncert planiran je za jesen, a s obzirom na veći kapacitet nekolicine klubova u Zagrebu, jasno je da je upravo u njima i najveća buka od strane publike. Međutim, imamo stvarno krasnu publiku u Dubrovniku, Rijeci, Gospiću, Zadru, Varaždinu, Virovitici, Karlovcu, Sisku, pa ako su tamo klubovi i nešto manji, publika je itekako glasna.
Što u budućnosti pripremate za fanove, čime ih još planirate iznenaditi?
Zapravo mi manje-više neprekidno nešto pripremamo, a time, nadam se, i iznenađujemo naše fanove. Upravo smo objavili „Tango“, kao najavu nadolazećeg albuma. Ovih dana dovršavamo spot za isti, a redatelj je Filip Filković Philatz, s kojim smo već surađivali na spotovima „Eskim“, „Tremolo“, „Ima li budnih“ itd. U planu je slavljenička turneja, a povodom petnaest godina Vatre, sve to i puno više možete saznati ako kliknete na našu službenu Facebook stranicu.
Za kraj, počeli ste kao mladi članovi benda i uspjeli. U današnje vrijeme razvila se glazbena industrija, tako da mladi imaju veću i bolju šansu da ih se čuje, no opet rijetki uspijevaju. Što biste savjetovali mladim bendovima u usponu ili onima koji su se tek oformili, kako zadržati skladnost u bendu i nastaviti stvarati s istim entuzijazmom?
Mi smo možda imali tu sreću da smo odrastali u relativno malom gradu, poznavali smo se od osnovnih škola, zajedno smo izlazili, slušali i stvarali glazbu, preboljeli smo skupa sve one dječje bolesti od traženja rupe za probe, vježbanja preko jednog zajedničkog pojačala, do ganjanja sponzora za prvi album, ali na kraju, što te ne ubije...
Ma nema tu neke jednadžbe ili rješenja, manje-više su svi počeci iskrenog, autorskog benda jednaki, kasnije na putu dešavaju se prepreke koje neki savladaju, a neki ne. Vjerujte u sebe i radite iskreno, na kraju ak' pogodite, nemrete fulat'. ;)
