„Medeja" proglašena najboljom predstavom na Gavellinim večerima
Na cijenjenom kazališnom festivalu nagradu za najbolju žensku ulogu dobila je Nataša Matjašec Rošker, a za mušku Siniša Popović. Dora Ruždjak Podolski zaslužila je nagradu za najbolju režiju, dok je „Medeja" ukrašena titulom najbolje predstave.
Na cijenjenom kazališnom festivalu nagradu za najbolju žensku ulogu dobila je Nataša Matjašec Rošker, a za mušku Siniša Popović. Dora Ruždjak Podolski zaslužila je nagradu za najbolju režiju, dok je „Medeja" ukrašena titulom najbolje predstave.
Dodjelom nagrada završile su 32. Gavelline večeri. Obuhvatile su 11 predstava, od čega je deset prikazano u konkurenciji za nagrade, a jedna izvan konkurencije, na zatvaranju festivala. Tijekom jedanaest večeri gledatelji, kojih je bilo više od 3 000, mogli su usporediti kazališne uspješnice iz Šibenika, Rijeke, Beograda, Splita, Maribora i Zagreba, predstave narodnih i gradskih kazališnih kuća iz regije, s nizom izuzetnih glumačkih ostvarenja i u poetikama koje se kreću od klasičnih pristupa do smionih autorskih postupaka i projekata.
Nakon svake predstave u atriju kazališta razgovaralo se s ansamblima o predstavi, a razgovore su moderirali dramaturginja Mira Muhoberac i glumac – domaćin iz kazališta Gavella. Članovi prosudbenog povjerenstva ovogodišnjih Gavellinih večeri bili su Ivana Buljan Legati, Sebastijan Horvat i Damir Karakaš koji su donijeli odluku o nagradama za najbolju predstavu, najbolju režiju, najbolju žensku i najbolju mušku ulogu.
Donosimo pobjednike i obrazloženja nagrada:
Najbolja ženska uloga – Nataša Matjašec Rošker
– Nataša iscrtava, oživljava i utjelovljuje Medeju kroz njezinu moguću mušku revolucionarnu i stravstvenu prirodu. Usprkos snažnim obratima njenog točno struktuiranog govora, koji se s lakoćom prelijeva u tijelo, ili mu se suprostavlja, njeno utonuće u senzibilnost uzrokuju potresno otrežnjenje. Medeja postaje lik koji sve prožima, za kojeg neprestano imamo osjećaj da je istovremeno strastven unutra i radikano izvanjski – ona sebe gleda izvana i cinično se smije naporima glumice... Natašina uloga je ujedno koncept i funkcija koja je svjesna estetskog okvira same predstave ali i srce i strast koja se bez oklopa i oružja naginje ljudima – ili natrag u pretpovijesno doba (kada prekorači krvavu zavjesu na sceni) – ili naprijed u sadašnjost publike koja ju gleda... –
Najbolja muška uloga – Siniša Popović
– Izvrsna, izuzetno precizno i postupno vođena igra Siniše Popovića u ulozi Nikole u predstavi Ljudi od voska, autora Mate Matišića, redatelja Janusza Kice, slika je razočaranog, ranjenog čovjeka uhvaćenog u stupicu unutarnjeg mraka koji se besciljno okreće na vrtuljku laži, obmana i predrasuda. Siniša Popović igra žestoko, potresno, neposredno, s punim žarom i iz čvrstoga, zrelog glumačkog uporišta dočarava problem oca zlostavljača koji nadživi nesreću vlastitog djeteta. Sukob unutar lica oslobađa Popović poetičnim i gnjevnim praskovima, ne opredjeljujući se do kraja ni za jednu od tih kvaliteta. Čini to u vrlo širokome interpretativnom planu držeći na jednakoj energetskoj razini scenu nemalu u vremenskom trajanju i pozornost publike. –
Najbolja režija – Dora Ruždjak Podolski
– Nagradu za najbolju režiju dobiva Dora Ruždjak Podolski za predstavu Črna mati zemla. Riječ je o složenome i osebujnom scenskom uprizorenju opsežnoga i jezično zahtjevnoga istoimenog romana Kristijana Novaka koje okuplja sedamnaest članova ansambla Zagrebačkog kazališta mladih kojemu su u ovoj predstavi pridruženi jedan dječak i jedan glazbenik. U priči o primordijalnim silama i mračnim ljudskim tajnama, ljudskome prokletstvu, črnoj zemli koja nas strpljivo nosi na svojim plećima, neizvjesnosti, nasilju, izopćenosti, izopaćenosti, pečatima koji ostaju za cijeli život, ali i ljubavi nižu se prizori nesretnih sudbina, bizarni događaji izmiješani s idiličnim motivima djetinjstva u tranzicijskom Međimurju. U tom mračnome, zamršenom orkestru ljudskih tajni redateljica Dora Ruždjak Podolski postiže istovremeno dinamičnost i suptilnost scena u kojima se u pravoj mjeri i po dubokoj unutarnjoj potrebi otvaraju točni i izrazito emotivni glumački odnosi, a glazba, koja se u predstavi izvodi uživo, teče linijom međimurskog dijalekta naglašavajući suptilne vibracije ljudskih osjećaja. –
Najbolja predstava – Medeja
– Oliver Frljić i ansambl mariborske Drame pred publiku postavljaju Euripidovu Medeju kroz suvremenu i brutalnu kazališnu interpretaciju koja izaziva trnce. Predstava je visoko kvalitetni proizvod suvremenog kazališnog pisma gdje se političnost izjave prikazuje više kroz vizualno-osjetilno suživljenje kazališnih elemenata. Cijeli se ples ritmiziranog govora i koreografiranih tijela, zvučnih i ostalih vizualnih segmenata usprkos brzim rezovima i estetskim te glumačkim prebacivanjima pretvara u koherentnu predstavu koja gledatelja s lakoćom zavede, uznemiri i približi Medeji – onom drugom spolu – ženi koju, iako ispod bijele haljine nosi hlače, još uvijek ne razumijemo i u nama još uvijek izaziva nelagodu... –
32. Gavelline večeri zatvorene su izvedbom predstave 2:14 sati Davida Paqueta, u režiji Roberta Raponje i u izvedbi Kazališta Virovitica.