„Medeja" proglašena najboljom predstavom na Gavellinim večerima

Dodjelom nagrada završile su 32. Gavelline večeri. Obuhvatile su 11 predstava, od čega je deset prikazano u konkurenciji za nagrade, a jedna izvan konkurencije, na zatvaranju festivala. Tijekom jedanaest večeri gledatelji, kojih je bilo više od 3 000, mogli su usporediti kazališne uspješnice iz Šibenika, Rijeke, Beograda, Splita, Maribora i Zagreba, predstave narodnih i gradskih kazališnih kuća iz regije, s nizom izuzetnih glumačkih ostvarenja i u poetikama koje se kreću od klasičnih pristupa do smionih autorskih postupaka i projekata.

Nakon svake predstave u atriju kazališta razgovaralo se s ansamblima o predstavi, a razgovore su moderirali dramaturginja Mira Muhoberac i glumac – domaćin iz kazališta Gavella. Članovi prosudbenog povjerenstva ovogodišnjih Gavellinih večeri bili su Ivana Buljan Legati, Sebastijan Horvat i Damir Karakaš koji su donijeli odluku o nagradama za najbolju predstavu, najbolju režiju, najbolju žensku i najbolju mušku ulogu.

Donosimo pobjednike i obrazloženja nagrada:

Najbolja ženska uloga – Nataša Matjašec Rošker

– Nataša iscrtava, oživljava i utjelovljuje Medeju kroz njezinu moguću mušku revolucionarnu i stravstvenu prirodu. Usprkos snažnim obratima njenog točno struktuiranog govora, koji se s lakoćom prelijeva u tijelo, ili mu se suprostavlja, njeno utonuće u senzibilnost uzrokuju potresno otrežnjenje. Medeja postaje lik koji sve prožima, za kojeg neprestano imamo osjećaj da je istovremeno strastven unutra i radikano izvanjski – ona sebe gleda izvana i cinično se smije naporima glumice... Natašina uloga je ujedno koncept i funkcija koja je svjesna estetskog okvira same predstave ali i srce i strast koja se bez oklopa i oružja naginje ljudima – ili natrag u pretpovijesno doba (kada prekorači krvavu zavjesu na sceni) – ili naprijed u sadašnjost publike koja ju gleda... –

Najbolja muška uloga – Siniša Popović

– Izvrsna, izuzetno precizno i postupno vođena igra Siniše Popovića u ulozi Nikole u predstavi Ljudi od voska, autora Mate Matišića, redatelja Janusza Kice, slika je razočaranog, ranjenog čovjeka uhvaćenog u stupicu unutarnjeg mraka koji se besciljno okreće na vrtuljku laži, obmana i predrasuda. Siniša Popović igra žestoko, potresno, neposredno, s punim žarom i iz čvrstoga, zrelog glumačkog uporišta dočarava problem oca zlostavljača koji nadživi nesreću vlastitog djeteta.  Sukob unutar lica oslobađa Popović poetičnim i gnjevnim praskovima, ne opredjeljujući se do kraja ni za jednu od tih kvaliteta. Čini to u vrlo širokome interpretativnom planu držeći na jednakoj energetskoj razini scenu nemalu u vremenskom trajanju i pozornost publike. –

Najbolja režija – Dora Ruždjak Podolski

– Nagradu za najbolju režiju dobiva Dora Ruždjak Podolski za predstavu Črna mati zemla. Riječ je o složenome i osebujnom scenskom uprizorenju opsežnoga i jezično zahtjevnoga istoimenog romana Kristijana Novaka koje okuplja sedamnaest članova ansambla Zagrebačkog kazališta mladih kojemu su u ovoj predstavi pridruženi jedan dječak i jedan glazbenik.  U priči o primordijalnim silama i mračnim ljudskim tajnama, ljudskome prokletstvu, črnoj zemli koja nas strpljivo nosi na svojim plećima, neizvjesnosti, nasilju, izopćenosti, izopaćenosti, pečatima koji ostaju za cijeli život, ali i ljubavi nižu se prizori nesretnih sudbina, bizarni događaji izmiješani s idiličnim motivima djetinjstva u tranzicijskom Međimurju. U tom mračnome, zamršenom orkestru ljudskih tajni redateljica Dora Ruždjak Podolski postiže istovremeno dinamičnost i suptilnost scena u kojima se u pravoj mjeri i po dubokoj unutarnjoj potrebi otvaraju točni i izrazito emotivni glumački odnosi, a glazba,  koja se u predstavi izvodi uživo, teče linijom međimurskog dijalekta naglašavajući suptilne vibracije ljudskih osjećaja. –

Najbolja predstava – Medeja

– Oliver Frljić i ansambl mariborske Drame pred publiku postavljaju Euripidovu Medeju kroz suvremenu i brutalnu kazališnu interpretaciju koja izaziva trnce. Predstava je visoko kvalitetni proizvod suvremenog kazališnog pisma gdje se političnost izjave prikazuje više kroz vizualno-osjetilno suživljenje kazališnih elemenata. Cijeli se ples ritmiziranog govora i koreografiranih tijela, zvučnih i ostalih vizualnih segmenata usprkos brzim rezovima i estetskim te glumačkim prebacivanjima pretvara u koherentnu predstavu koja gledatelja s lakoćom zavede, uznemiri i približi Medeji – onom drugom spolu – ženi koju, iako ispod bijele haljine nosi hlače, još uvijek ne razumijemo i u nama još uvijek izaziva nelagodu... –

32. Gavelline večeri zatvorene su izvedbom predstave 2:14 sati Davida Paqueta, u režiji Roberta Raponje i u izvedbi Kazališta Virovitica.