INTERVJU s Cokijem iz Jinxa: „Na svakom albumu mi nešto smeta i za svaki mislim da smo u nekom segmentu trebali i mogli bolje"

Nakon dvadeset i dvije godine postojanja, Jinxi i dalje pale i žare pozornicama s većim elanom od nekih novijih bandova. Energija koju prenose na koncertima zarazna je, opaja starije obožavatelje i s još većom lakoćom osvaja one nove. Jednom su prilikom izjavili kako su oni oduvijek htjeli biti svjetski bend, a ne gradski. Možda nisu svjetski poznati, ali zato naša mala zemlja može biti sretna što ima takav gradski band svjetske kvalitete. Savršen izvozni proizvod koji, može se tako reći, imamo samo za sebe.

Tako će Jinxe zagrebačka publika imati samo za sebe 25. i 26.12. u Vintage Industrial Baru. Povodom tog koncerta, popričali smo s Cokijem iz Jinxa (Coco Mosquito) o njihovim počecima, bavljenju glazbom, novom albumu i o drugim stvarima.

Vratimo se malo na vaše glazbene početke. Što je sve utjecalo na to da se počnete baviti glazbom?

Pa glazba ..već s jedanaest, dvanaest godina bilo mi je jasno da hoću svirati gitaru i imati band. Već prije sam išao u muzičku školu i učio violinu, ali negdje s dvanaest sam dobio akustičnu gitaru, naučio hvatati A dur, E dur i D dur i onda napravio prvu pjesmu.

Što ste slušali od glazbe u tinejdžerskom razdoblju i kasnije?

Rolling Stonese, Bowieja, Lou Reeda, pa onda Smithse, Clash i Talking Headse, pa onda Sonic Youth i Husker Du, pa onda Zappu, pa onda svašta

Kako je oformljen bend točno? U jednom si intervjuu spomenuo kako te je svojevremeno držala ideja da ti back vokali budu blizanke.

Točno. I našao sam takve koje su to htjele, ali nisu baš bile talentirane, onda se pojavila Yaya na audiciji, pa smo napravili tako dvije, tri probe svi zajedno, pa su blizanke pobjegle, a Yaya i ja smo ostali zajedno pjevati da bih se ja pametno sve više povlačio iz vokalne uloge, tu i tamo još nešto arlauknem. Pretpostavljam nepotrebno, ali povuče me mjuza

U mlađim danima ste sigurno imali neke predodžbe kako će vam izgledati budućnost. Koliko se ta vizija poklapa s onime gdje ste sad? Jeste li tad mislili da će Jinxi toliko dugo biti na sceni?

Ni u ludilu. Pet, šest godina, to je bila moja prognoza

Prvi album Sextasy je na engleskom. Jeste ikad nakon tog razmišljali o tome da nastavite s engleskim pjesmama?

Da, ali uglavnom je stalo samo na razmišljanju. Kao tekstopisac, s vremenom sam postao jako skeptičan oko mogućnosti da na engleskom, koliko god ga dobro znao, mogu napisati jednako dobru pjesmu kao na hrvatskom.

Kako se dogovarate za glazbu, pjesme... kako teče proces nastanka pjesama? Što najčešće uzrokuje razmirice?

Tekstove pišem na melodiju, ne znam drugačije. Probao sam obratno i onda napravim lošu muziku, vrlo često pišem i na aranžmane u studiju, tako da zapravo band dovedem pred svršen čin. Nije namjerno, ali tako ispadne.