INTERVJU: „Mnogi ne vjeruju da je to hrvatski bend. Svi komentiraju: 'To nije naš bend, sound, vokal, power, aranžman'.“

Clone Age alternativni je rock-sastav iz Čakovca koji djeluje već desetak godina. Nedavno su snimili i svoj prvi spot – „Give yourself to me“. Vlasnici su mnogobrojnih nagrada žirija i publike, a pripremaju svoj album „Fuse“. Kako je sve započelo, zašto je album dobio ime „Fuse“ te kakvi su njihovi planovi za budućnost – saznajte u intervjuu.

Na sceni djelujete već 10 godina. Kako je sve započelo? Sjećate li se prvih proba i kako su izgledale?

Prva verzija benda postoji čak i duže. S obzirom na to da smo imali jedan duži prekid rada, i to od 2007. pa otprilike do 2011., zaokružili bismo to nekako na desetku. U ovih desetak godina je kroz bend prošlo mnogo, a možda i malo previše ljudi. U bendu su od prve postave – od samog početka – Robi (basist i vokal) i Nenad (gitarist). Marko (bubnjar) pridružuje nam se kasnije, a Adrijano (gitarist) dolazi u bend krajem 2013., i to nakon što je bend napustio naš dugogodišnji vokal i gitarist. Prve probe svirali smo u gitaristovoj garaži… I već smo tada osjetili da imamo taj filing za stvaranje pjesama, zbog čega nam je od prvog dana bilo zanimljivo svirati i stvarati autorske stvari. Probe se nisu previše razlikovale od današnjih proba. Osim što probe uglavnom imamo vrlo kasno – od 21:00 pa do 00:30… Češće imamo gadne podočnjake.

Često ste osvajali nagrade publike i žirija. To vam je, između ostaloga, donijelo i besplatno snimanje pjesama. Koliko je to olakšalo probijanje na sceni?

Da, osvajali smo nagrade i u Hrvatskoj, i u Sloveniji, i u Bosni i Hercegovini. To za jedan bend znači mnogo jer to – kada te netko izdvoji iz hrpe i kaže da si upravo ti broj 1 – odmah uđe u druge uši. S druge strane, bend ima mnogo veću motivaciju za rad i stvaranje: znaš da je tvoj rad na neki način prepoznat i priznat kao dobar. Te se stvari pročuju – i onda nemaš problem sa sviranjem na drugim mjestima. Gratis-snimanje opet je jedan plus s obzirom na to da su snimanja doista skupa, a opet imaš materijal koji možeš okolo slati. Mislim da smo čak većinu svojih studijskih snimaka, sve do stvaranja ovog albuma, realizirali upravo na taj način.

Nastupali ste na festivalu InMusic, Heineken Music Festu itd. Kakav je osjećaj biti dio velike organizacije i nastupati pred toliko ljudi?

Osjećaj je fenomenalan... To je ono što svaki glazbenik očekuje još kad počne svirati. Sviranje svojih pjesama na velikoj pozornici i pred mnogo ljudi – to je naš glavni cilj.

Koliko je promjena članova benda utjecala na rad?

Uh, to su za bend najgore stvari. Pogotovo za bend iz male sredine kao što smo mi. Prvo treba dosta vremena za to da pronađeš glazbenika koji želi svirati sličnu glazbu, koji će imati vremena i volje, a onda treba vremena da se uigra... I kad ti tako njih 4-5 prozuji, ne možeš kvalitetno napredovati jer svaki put radiš sve ispočetka – vrtiš se u krug i stagniraš. Naravno, da ne zanemarimo i ono što je možda i najbitnije, a to je ta neka kompatibilnost različitih karaktera ljudi unutar benda. Ponekad se dogodi da stvari funkcioniraju s glazbenog aspekta, ali zaštekaju u nekakvim međuljudskim odnosima… Pa si opet u problemu. Da bi bend zaista funkcionirao, svi članovi trebaju biti na sličnoj valnoj duljini te dobro naoružani strpljenjem i tolerancijom. I onda stvari dobro funkcioniraju. Sada smo već 2 godine u istoj postavi benda i moram priznati da je to ujedno i najkvalitetnija postava jer odlično funkcioniramo kao ekipa! Iza sebe imamo jedno od najkreativnijih razdoblja u povijesti benda, i to nas jako veseli.

Izdali ste spot za pjesmu „Give yourself to me“. Kakvi su komentari publike?

Ljudi su oduševljeni. I glazbeni znalci i laici... Mnogi ne vjeruju da je to hrvatski bend i svi komentiraju: „To nije naš bend, sound, vokal, power, aranžman...“ Jednostavno smo napravili pravu stvar i na kraju je naš producent Mark Mrakovčić sve to zaokružio svojom magijom. Na videu smo uspjeli dobiti tu energiju, što su svi na prvu primijetili i komentirali. Naravno, cura (Virna) u spotu igra glavnu ulogu i sa svojim plesom razigrava maštu.

U pjesmi se vrlo otvoreno obraćate djevojci koja vam je privlačna. Prilazite li i u stvarnom životu tako otvoreno ili ipak postoji doza sramežljivosti?

U pjesmi je opisano ono što je u glavi svakoga od nas kad vidi neki komad koji mu se neizmjerno sviđa. U mislima svašta govorimo, a u stvarnom je životu malo drugačije. U bendu smo po tome pitanju dosta različiti: imamo i sramežljivce i wild animalse.

Je li pjesma posvećena nekoj djevojci ili se ipak odnosi na cijeli ženski rod?

Tekst nije pisan za jednu djevojku, nego općenito opisuje želju za nekime tko vam se neizmjerno sviđa. Sve je na njoj perfektno i samo želiš biti u njenoj blizini. I nadaš se da su osjećaji obostrani… Mislim da smo svi barem jednom bili u toj situaciji. Right guys? (smijeh)

Što možemo očekivati od ostatka albuma? Pripremate li neki koncert?

Planiramo izdati još dva singlea i spota, i to jedan ove godine i jedan sljedeće. Album otprilike izlazi u 12. mjesecu. Nadamo se da će dobro proći… kako kod nas tako i vani. To bi onda značilo da ćemo i više svirati sljedeće godine Za ovu godinu imamo već par dogovorenih svirki. Neke su još u planu, tako da će sviranja sigurno biti. Od samog albuma imamo velika očekivanja jer smo uvjereni da je kvalitetan, energičan i zanimljiv.

Nedavno ste potpisali ugovor s diskografskom kućom Dallas Records. Kakav je bio osjećaj? Smatrate li da će vam sada sve biti lakše?

Pa mislimo da bi trebalo biti malo lakše s obzirom na Dallasovu povijest, bendove koji su kod njih, suradnju s medijima, portalima, PR stručnjacima… Naravno, svjesni smo da i dalje trebamo dati 110 posto. Želimo da se taj kotač zavrti i da se nastavi vrtjeti. Izdavačka kuća je bendovima više kao dodatan alat te sredstvo promocije i distribucije glazbe. Zasad s ekipom iz Dallasa imamo odlična iskustva; suradnja nam je vrlo dobra i nadamo se da ćemo u takvom ozračju i nastaviti surađivati.

Ispričajte nam neku anegdotu s koncerta koju svi članovi pamte.

Hehe… Pa ne mogu se sjetiti ni jedne koncertne, ali ima jedna sa snimanja albuma koja nam je svima dobro ostala u sjećanju. Po njoj je album i dobio svoj naziv – „FUSE“.

Album nismo htjeli snimati na standardan način (u nekakvom profesionalnom studiju), već smo sve snimali u jednoj 4 x 4 m prostoriji u kojoj imamo probe jer smo htjeli izbjeći onaj sterilan i umjetan sound. Budući da smo mi to radili u 1. mjesecu, kad je vani bilo debelo ispod nule, nafrljili smo nekoliko grijalica kako bi nam bilo lijepo i ugodno. Tako je i bilo prvih 20 minuta, nakon čega su pokrepali skoro svi osigurači na zgradi. Zgrada je prastara i oronula. Samo je pitanje vremena kada će ukošeni dimnjak kroz strop poklopiti bubnjara. Možeš samo zamisliti kako onda izgleda električna instalacija. Uglavnom, kompletan album smo na kraju snimali 5 dana, i to na jednu jedinu utičnicu, jedan osigurač i s jednom 25W žaruljom… Smrzavanje se na kraju ipak isplatilo, a album je po toj anegdoti i dobio naziv „FUSE“ (eng. osigurač). Takve stvari pamtiš zauvijek.

Kakvi su vam planovi za budućnost i što biste savjetovali bendovima koji se još nisu probili?

Planovi? Što više svirati, i to po mogućnosti i van Hrvatske budući da pjevamo na engleskom, i raditi na novim pjesmama. Što se tiče mladih bendova, savjet je sljedeći: svirajte! Nemojte filozofirati, secirati svaku ideju, izmišljati toplu vodu... Svirajte! Na kraju krajeva, pa ni mi se još uvijek nismo „probili“, ali volimo to što radimo i svih ovih godina nismo odustali od glazbe. Uvjereni smo u to da je sve samo pitanje upornosti, vremena i malo (ili malo više) sreće.