Donosimo vam pregled najistaknutijih djela hrvatske književnosti ovog desetljeća
U posljednjem mjesecu desetljeća odlučili smo se prisjetiti naslova koji su nas uveseljavali, šokirali, nasmijavali, rasplakali i ostavili željnima.
U posljednjem mjesecu desetljeća odlučili smo se prisjetiti naslova koji su nas uveseljavali, šokirali, nasmijavali, rasplakali i ostavili željnima.
Dvanaesti mjesec u godini donosi nam mogućnost rekapitulacije prethodne godine, no posljednji mjesec posljednje godine u desetljeću otvara nam mogućnost za osvrt na cijelo prošlo desetljeće. Tijekom ovog dugačkog razdoblja stvoren je velik broj književnih djela na hrvatskom jeziku, no za potrebe ovog pregleda morali smo se ograničiti na one spomenute u tekstu. Pa krenite s nama ulicom sjećanja i podsjetite se svih predivnih romana i riječi koje su nastale, a možda i poželite baš te knjige (ponovno) uzeti u ruke.
Kristian Novak, sveučilišni profesor i književnik, počastio nas je čak s dva romana u navedenom razdoblju, a to su Črna mati zemla i Ciganin, ali najljepši. 2013. godine svjetlo dana ugledao je roman Črna mati zemla, a autor je postao iznimno popularan u svojem rodnom kraju. Radnja romana odvija se u Međimurju, a tematizira borbu protiv demona koji se nalaze u nama samima.
Sada mi se čini da nikada nisam volio, da sam volio samo nekom izmišljenom stranom sebe, želeći sakriti onu tamnu, prokletu stranu koju nitko (osim tebe, na pokoji tren) nikada nije vidio. A jedino ona može voljeti kako treba. Jedino ona to može.
Tri godine poslije stigao je još jedan roman ovog plodnog pisca, Ciganin, ali najljepši. Iznimno težak i žanrovski određeni krimić pruža nam psihološki pogled u svijet likova i tjera nas na promišljanje o svakodnevnim događajima koji nam se odvijaju ispred očiju, a ispred kojih ih iznova i iznova odlučujemo zatvarati i ignorirati. Od prve rečenice privlači čitatelja i ne dopušta mu da ga pusti iz ruke sve dok ne dođe do posljednje stranice i rješenja zagonetke.
Samo su dva iskonska straha, jesi znala to? Rodiš se sa strahom od glasnih zvukova i strahom od padanja. Ostalih stotinu fobija naučiš od bližnjih. Neke te čuvaju od opasnosti, da. Ali većina je tu samo da zbija šale s našim životima.
Miljenko Jergović, bosanskohercegovački i hrvatski književnik, publicist i novinar čije nas kolumne i komentari gotovo svakoga dana ostavljaju u sferi kritičkog razmišljanja i promišljanja o temi kojom se ovaj književnik bavio. Tijekom posljednjeg desetljeća njegov izdavački opus nije nimalo malen, a mi ćemo istaknuti samo romane koji su ugledali svjetlo dana. Sve je započelo 2010. godine s romanom Otac, nastavilo se sa Psima na jezeru, dok je roman Rod 2013. godine osvojio publiku i postao hit upravo zato što je sastavljen od više cjelina – i romana i dokumenata i pripovjednih skica i fragmenata te se povezuju fiktivni i realni događaji. Nakon dvije godine izdaje roman Doboši noći, a godinu zatim i roman Williamowski.
Krešimir Nemec književni je znanstvenik i redoviti sveučilišni profesor koji je 2016. godine donio najveću i najsustavniju studiju o Ivi Andriću u djelu Gospodar priče – Poetika Ive Andrića. Dobitnik je nagrade Vladimir Nazor za navedeno djelo. Cjelokupni opus ovog nobelovca prikazan je kronološki, a svaki se žanr kontekstualizira, određeni se tekstovi interpretiraju i govori se o tome kakvima nam se oni čine iz današnje perspektive. Ujedno, autor je i djela Glasovi iz tmine. Krležološke rasprave u kojem se pokušava odgovoriti na pitanje kakav je položaj Miroslava Krleže u hrvatskoj kulturi te koje su se promjene dogodile u pogledu recepcije njegovih djela.
Iznimno popularan pisac, kolumnist i scenarist Ante Tomić u svojim kolumnama progovara o svijetu koji ga okružuje. Romanom prvijencem Što je muškarac bez brkova? postigao je veliki uspjeh, a sama knjiga ostvarena je i u obliku filma. Ovog desetljeća izdao je dva romana, a to su Punoglavci i Veličanstveni Poskokovi. U potonjem bavi se obitelji Poskokovi čija je glava kuće, Tomislav, izgradio tajkunsko carstvo ne birajući sredstva ni veze i sve je ostavio nesposobnom sinu Zdeslavu koji se mora nositi s raspadom tog carstva. Iznimno zanimljiva radnja koja nas uvijek ostavlja s pitanjem koliko je točno inspiracije iz stvarnih događaja autor crpio za ovu knjigu.
Slavenka Drakulić, novinarka i spisateljica, autorica je trilogije biografske fikcije o životima žena velikih umjetnika Diega Rivere, Pabla Picassa i znanstvenika Alberta Einsteina. Frida ili o boli roman je koji je prethodio ovom desetljeću, dok su Dora i Minotaur te Mileva Einstein, teorija tuge dio njezina opusa ovog desetljeća. Zajednička nota ove trilogije nalazi se upravo u biografskim crticama iz života žena koje su bile u sjeni muškaraca s kojima su dijelile život. Odbijajući suhoparne podatke i prepričavanje njihova života, daje drukčiji život likovima koje opisuje te uz njezinu pomoć vidimo Doru Maar, Fridu Kahlo i Milevu Einstein kao iznimno jake ličnosti.
Tek kad je osjetila prazninu u grudima, kad nije mogla udahnuti, kad joj je srce poskočilo poput podivljale mačke koja grebe kandžama tražeći izlaz iz prsnog koša, kad je osjetila dobro poznatu bol. Znala je da je upravo bol njezino mjerilo stvarnosti, njezin vjerni podsjetnik. (...) Malo joj nedostaje da potone u potpuno beznađe. Bol je opominje. Dok me boli, barem znam da sam živa, misli naslonjena na kuhinjski zid.
Književnica Dubravka Ugrešić ovoga je desetljeća izdala četiri djela od kojih je Napad na minibar (2010) bio prvi, a radi se o zbirci novinarskih kolumni i eseja izdanih u posljednje četiri godine Iduće djelo naziva Europa u sepiji sadrži mnogo autobiografskih i dnevničkih zapisa te ga nije nimalo lagano žanrovski odrediti. U novih šesnaest eseja objedinjenih pod naslovom Doba kože, autorica se bavi pokušajima shvaćanja današnjeg svijeta koristeći se svojim dobro poznatim gorkim humorom i mnoštvom kulturoloških referenci. Posljednje djelo u ovom desetljeću objavila je 2017. godine, Lisica, koje je ujedno i posveta piscima i pisanju.
U ovom pregledu još bismo željeli spomenuti i autore Damira Karakaša s romanima Blue Moon i Sjećanje šume, Pavla Pavličića, omiljenog dječjeg pisca, s romanima Salon za plakanje, Crveno pile, Vilinski vatrogasci i mnogim drugima te Zorana Ferića s romanom Kalendar Maja. Ujedno, iako nije književnik željeli smo spomenuti i kolumnista bez dlake na jeziku, Borisa Dežulovića, i njegove dvije zbirke kolumni ovog desetljeća Crveno i crno te Rat i mir: pravci razvoja hrvatsko-slovenskih odnosa.