Allison Pataki protkala je biserjem i suzama život obožavane austrijske carice Sisi

Američku spisateljicu Allison Pataki istraživanje vlastitih korijena odvelo je na habsburški dvor u vrijeme Franje Josipa I. i njegove zanosne supruge Elizabete Bavarske zvane Sisi. Sisi – mlada carica (u izvorniku The Accidental Empress) njezina je prva knjiga o slavnoj austrijskoj carici i ugarsko-hrvatskoj kraljici, čije nam hrvatsko izdanje donosi Lumen. Očarana životom carice, Pataki je u prvoj knjizi istkala njezinu životnu priču od djevojačkih dana u Bavarskoj do bijega iz Beča u slobodu mađarskih ravnica.

Sisi upoznajemo kao nestašnu, zaigranu i neukrotivu petnaestogodišnjakinju. Često nazivana divljom, okarakterizirana je potpuno suprotno od svoje tihe, sramežljive i stidljive sestre Helene. Iako po mnogima manje prikladna za dvor, Sisi je svojom ljepotom, slobodnim duhom i inteligencijom osvojila srce Franje Josipa koji je nju odabrao za svoju suprugu. Međutim, raskoš dvorskoga života neposredno nakon vjenčanja ustupila je mjesto strogim protokolima i pravilima kojih se mlada carica s teškom mukom pridržavala.

FOTO: Ana Škriljevečki

VEZANO

Sutra se na drugom roku mature piše povijest, znate li odgovore na ova pitanja?

---

Proučavajući život vladarice, ponekad zaboravljamo da je ona sama bila dijete kada je preuzela ulogu supruge i majke. Nagli prijelaz iz djetinjstva u odraslu dob jasno je istaknut u romanu. Sisi je vrlo brzo morala ostvariti prisan odnos s osobama koje su joj bile potpuno nepoznate. Premda otvorena i susretljiva, izgubivši doticaj s obitelji koja joj je u djetinjstvu bila najbliža, počela se povlačiti u sebe i zatvarati u sve manji krug ljudi kojima se potpuno mogla povjeriti. Naglasivši svu silinu osjećaja i duševna stanja kroz koja je prolazila, autorica je Sisi učinila osobom koju je lako razumjeti i voljeti. Uresivši je vrlinama pokazala je zašto ju je njezin narod još za života obožavao svim srcem.

Zahvaljujući živopisnim opisima uz Sisi lutamo palačom Hofburg, Budimskim dvorcem te ljetnim rezidencijama u Bad Ischlu i Schӧnbrunnu, pomno odmjeravamo svilene haljine i čipkaste velove te ukrašavamo dugu, gustu kosu biserjem, perjem i cvijećem. S obzirom na to da pratimo radnju iz perspektive glavne junakinje, zauzimamo njezinu stranu u neprestanim sukobima sa svekrvom i odobravamo njezine nekonvencionalne postupke prema suprugu. Suosjećamo sa Sisi kada njezina povezanost s Franjom, koja je već u počecima braka bila okrnjena, sa svakim novim udarcem sve više puca.

– U tom času ona poželi skinuti s njega sve slojeve, osloboditi ga od pompe ne bi li opet bio poput onog čovjeka kojeg je poznavala, čovjeka čije su nade bile tako isprepletene s njezinima da nije znala razlikovati svoje od njegovih. Ali sada je za to prekasno. On je donio svoje odluke, ona svoje. Ona ne može poništiti prošlost niti se može vratiti s puta kojim je odlučila poći. Sad, kada si to konačno priznaje, osjeća tugu. Čini joj se kao da se oprašta s njim. Kao da se oprašta s jednim dijelom sebe. –

Na svakoj je stranici vidljivo koliko je istraživačkog rada prethodilo pisanju romana. Allison Pataki tek ovlaš spominje tadašnje društvene i političke događaje, a u središte stavlja životne uspone i padove omiljene austrijske carice. Autorica je priznala da zbog nepredvidivosti Sisina života nije bilo potrebe za previše izmišljene radnje. Sisi je predstavljena takva kakvu smo je zamišljali i ne odudara puno od općepoznatih činjenica.

Djelo možemo nazvati povijesnom fikcijom, ali ne možemo se oteti dojmu da bismo u njemu voljeli vidjeti više fikcije nego povijesti. Ipak je riječ o romanu, pa više neočekivanih trenutaka ne bi bilo naodmet. No na kraju je našu glad za novim i nepoznatim Sisinim dogodovštinama utažila druga knjiga iste autorice Sisi – u potrazi za slobodom koja prati nemirnu caricu na njezinim mnogobrojnim putovanjima.