„Akademski ZZZ...”: Pogledajte performans zadarskog studenta!

– Odavno nadiđeno, a nikad dostatno odgovoreno pitanje odnosa prirode i kulture akademski je svijet, poduprt od političke elite, utopio u svojoj ideologiji prestiža nad svekolikim građanstvom. Metafizika, postavljena na pijedestal antropocentrične misli, maestralno je zacementirala sustav u kojem je sveučilišni dokument postao statusni simbol malograđanštine. Penetracijom ideje „civiliziranosti" preko dekoruma konstruirane pristojnosti, kao forme moći, akademski svijet se autentičnom dosadom i ispraznošću udaljio od kritičkog mišljenja istjerujući svoje otpadnike, koji poput Diogena uranjaju u sporne točke konzervativnog, hijerarhijskog sustava, čvrste mreže i čvrste grupe kako ga promatra Mary Douglas. Studenti/ce više ni sami sebe ne promatraju kao trenutne, ili buduće pokretače javnog mnijenja ka socijalnoj, inkluzivnoj ili poticajnoj zajednici. Studij kao period inicijacije foucaultovskim se rječnikom iz početno prezentiranog poligona u izoliranom kampusu pretvara u usisavač pod kojim student/ica postaje pasivan, a tako i podoban te uklopiv u aktualni poredak fatalističkog konzumerizma. Kad na to preko studenata/ica istovarimo kapitalističke implikacije servirane didaktičnim narativom „Preko zime se uči, preko ljeta se radi", ili Jednostavno ne promišljaj i ne kritiziraj, ne zamjeraj se!, te ambijentalnost kumski determiniranog protoka kapitala, konačno dobivamo matricu svijeta u kojem danas živimo. To je svijet u kojem ljudi poput Ene Nedić javno pale svoje diplome ne bi li se pročistili od sustava iz kojeg su potekli. Zato ovaj performans ne nastoji poštedjeti nikoga u navedenom sveučilišnom okolišu ustajalog znanja, te u priči o akademskom snu, promatranom kao kugi iz artaudovskog očista, ali i romantičarski poput Schillera u vidu aporije sukoba prirodnog prava i anarhizma poziva na nemogući progres ispljuvavajući rekvije za Tomislava Gotovca i njegov performans „Od jutra do mraka" kojim je prespavajući dan na nacionalnom trgu problematizirao nedostatak dijalektike u ritmičnosti današnjih agora kroz koje se mrtvački gibamo. – stoji u programskoj knjižici performansa.

– Današnji datum (30. 6. 2022.) je po tom pitanju osobito simboličan jer većina studenata/ica, uključujući i mene, danas mora izaći iz iznajmljenih stanova, kako bi u sobe, u kojima smo do sada bili, uselili turisti dubljeg džepa, iako ispitni rokovi traju do polovice sedmog mjeseca. Osim neadekvatnih politika oko zbrinjavanja studenata/ica i otužno malih stipendija, od 200 kuna mjesečno, koje nisu dovoljne ni da bi student/ica koji ju prima svaki dan mogao kupiti kruh u Zadru, preko novoizgrađenog studentskog doma za kojeg mediji izvještavaju o njegovoj navodnoj neadekvatnosti i lošoj opremljenosti. – objašnjava autor. 

Fotografije s performansa pogledajte na poveznici.