Zašto je važno govoriti o elektroničkom nasilju?

Osim u klasične oblike nasilja, djeca i mladi u novije su vrijeme uključeni u nasilnička ponašanja posredstvom elektroničkih medija, a ono sa sobom donosi nove, još dramatičnije izazove. Naime, nasilnici na internetu ne vide žrtvin fizički odgovor na nasilje što ih čini dodatno okrutnijima u radnjama koje čine (Donegan, 2012). Spomenuta anonimnost umanjuje društvenu odgovornost, što dodatno olakšava anonimnom počinitelju provođenje nasilnih činova.

Udruga Kap iz Sarajeva svojim je istraživanjem iz 2016. godine utvrdila da je cyber nasilje treće po redu po učestalosti – odmah nakon verbalnog i fizičkog nasilja. Kao udruga kojoj je najveći projekt medij – portal Studentski.hr – i koja svakodnevno uviđa stilove ponašanja na internetu, posebice na društvenim mrežama, Centar za razvoj mladih upućen je u pojavne oblike nasilja koji se događaju u online svijetu te ih lako razaznaje. Dodatno potaknut provedenim istraživanjima o zastupljenosti nasilja u online komunikaciji i njihovim zastrašujućim rezultatima, osvijestio je potrebu za educiranjem djece i mladih o posljedicama koje takvo ponašanje u virtualnom svijetu nosi na svakodnevni život svakog od uključenih pojedinaca.

 

Prema rezultatima UNICEF-ova istraživanja Iskustva i stavovi djece, roditelja i učitelja prema elektroničkim medijima iz 2011. godine, 4,90% učenika doživljava neki oblik vršnjačkog nasilja putem elektroničkih medija, što je zabrinjavajući podatak – radi se o tek jednom od mnogobrojnih oblika nasilja. Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba na ovu je temu još 2010. godine objavila istraživanje provedeno na 4000 učenika iz 19 osnovnih škola (od 4. do 8. razreda) te iz dvije osnovne škole (prvi i drugi razred), i to u čak 10 hrvatskih gradova. Ispostavilo se da 73% djece ima iskustvo u korištenju interneta, a upotreba raste s dobi. Uzmemo li u obzir da je od tog istraživanja prošlo nekoliko godina te da upotreba kako tehnologije tako i interneta ubrzano raste, sa sigurnošću možemo tvrditi da bi taj postotak bio još veći da se radi o trenutnom razdoblju. Iz ovog, ali i i iz drugih istraživanja, jasno je da su rizici brojni. Primjerice, svako peto dijete izjavilo je da je nekoliko puta primilo uvredljive poruke ili komentare preko društvene mreže Facebook, nešto manje od pola ispitanika doživjelo je jednom takve oblike nasilja, a nemalih 9% dalo je svoje priznanje da su i sami to učinili. Niz je još šokantnih podataka kao što su; 16% djece navelo je da se netko ulogirao u njihov profil na Facebooku te da je taj netko objavljivao sadržaj koji im je štetio, 15% ispitanika tvrdi da su im preko Facebooka upućene ozbiljne prijetnje itd. 

 

Ako uzmemo u obzir da su djeca koja su sudjelovala u ovom istraživanju sada već mladi na čije je odrastanje elektronsko nasilje ostavilo posljedice, jasno je da je potrebno pružati im platformu za podršku – uz koju će shvatiti da na nasilje trebaju reagirati te da nisu jedini i da nisu sami u cijeloj toj priči. Nadalje, trend korištenja interneta zasigurno neće opadati, stoga je potrebno pružiti kvalitetne i relevantne informacije novim generacijama djece, mladima, ali i roditeljima koji trebaju raditi sa svojom djecom, o opasnostima koje ih vrebaju na internetu, o važnosti reagiranja na iste te o posljedicama koje oni kao potencijalni nasilnici ostavljaju na svoje vršnjake i svoju okolinu. Sukladno specifičnosti internetskog nasilja kao takvog koja nerijetko uključuje već spomenutu anonimnost počinitelja, značajno je teže direktno raditi s tim počiniteljima, stoga CERM smatra da je potrebno sa svih strana dopirati do njih i intezivno im ukazivati na ono što nasilje nosi sa sobom.

Članak je nastao u sklopu projekta Siguran klik, a za sadržaj je odgovoran isključivo Centar za razvoj mladih. Projekt provodi CERM u partnerstvu s udrugom Ženska soba – Centar za seksualna prava te uz financijsku potporu Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.