„Svaki posao može biti posao iz snova, ako si stvoriš takvo okruženje“

Serija članaka objedinjena pod krovnim naslovom Osijek četvrtkom se nastavlja. Svakog četvrtka imate priliku upoznati proaktivne osječke studente i one koji su nakon studiranja u Osijeku ondje ostali i zaposlili se. Cilj je razbiti stigmu o tome kako Slavonija izumire, kako u Osijeku nema kvalitetnih studenata, kako svaki od njih jedva čeka dobiti diplomu da se ukrca na autobus za Irsku ili Njemačku. Nije da toga nema ili da neće biti, no ovo su priče onih koji uspijevaju iako ih okolina često sabotira.

Nakon kratke pauze, došao je red na šesnaestog sugovornika, Ivana Zvonimira Pršu, koji ovog četvrtka dolazi s Građevinskog fakulteta u Osijeku. Srednju školu završio je u Virovitici, a kad je odabirao fakultet, prvi izbor mu je bila Geodezija u Zagrebu, ali se bojao da tamo neće upasti pa se odlučio za Građevinu u Osijeku. Zašto je odlučio promijeniti grad još uvijek nije siguran, ali zna da je jedan od razloga taj što je često u Zagrebu i tada ga je puno bolje poznavao od Osijeka.

– Uz to, cijelo moje društvo je završilo u Zagrebu. Mislim da se tada probudila moja želja za stjecanjem novih iskustava pa je zbog toga moj izbor bio Osijek.

Iako je u vrijeme upisa Ivan bio izvrstan sportaš i mnogi su podrazumijevali da će upisati kineziologiju ili neki društveni fakultet, njemu je bilo važno da mu fakultet bude tehničke struke. Geodezija mu je bila prvi izbor, a u igri su još bili i elektrotehnički, strojarski pa i prehrambeni fakultet, no građevina ga je na koncu najviše privukla i za nju se odlučio.

S obzirom na to da studenti nemaju često tijekom studiranja dodira s praksom ako si to sami ne omoguće, zanimalo nas je je li Zvonimir posjetio neki projektantski ured ili pričao s nekim tko radi u struci već neko vrijeme i saznao koliko će ga faks naučiti onome što ga čeka u stvarnome životu po pitanju struke. Priznaje kako nije imao puno doticaja s projektiranjem nego je tu i tamo nekada nekome pomogao kotirati ili nacrtati neki objekt, ali ništa što bi uvelike koristilo njegovim životnim planovima. Srećom, ima nekolicinu poznanika koji rade u struci od kojih čuje osobne dojmove i iskustva pa se može pripremiti za ono što ga očekuje nakon završenog studija. Ta iskustva su mu jako pomogla pri izboru smjera koji studira, a vjeruje da će mu pomoći i kod izbora radnog mjesta pri zapošljavanju. Što se tiče fakulteta i obrazovanja, vjeruje da ga fakultet može dobro pripremiti za osnove struke i oblikovati ga u ispravnog građevinara jer, kako kaže, na fakultetu se osjeti trud profesora koji ulažu u studente da ih učine što boljima za ono što slijedi.

– No za sam rad u struci te napredovanje u karijeri smatram da se svatko ponaosob treba dalje učiti, ovisno o onome što želi raditi. 

Ivan je jako aktivan na fakultetu i izvan njega što se tiče volonterskih aktivnosti. Trenutno kao student radi u Decathlonu. Aktivni je član SGFOS-a, udruge studenata Građevinskog fakulteta u Osijeku. Član je pet godina, a dva mandata izvršavao je funkciju tajnika. Cilj je udruge potaknuti mlade na mobilnost i razmjenu znanja na internacionalnoj razini, ali i promicati obrazovanje kao bitnu kariku današnjeg vremena. U udruzi se prvenstveno bave projektima, a neki od glavnih su Znanost uz kavu, gdje se zajedno s profesorima nađu na kavi i pričaju o raznim temama; Spageti, gdje studente Građevine i buduće inženjere potiču na kreativno razmišljanje pri izradi mostova od špageta, a glavni projekt udruge je ISUCCES.

Ivan Zvonimir s dijelom organizacije i sudionika na projektu ISUCCES, FOTO: Privatna arhiva

Radi se o ljetnoj konferenciji za studente tehničkih fakulteta. Osim građevinara, mogu sudjelovati i strojari, arhitekti te elektrotehničari. Traje tjedan dana, održava se na Građevinskom fakultetu u Osijeku i potpuno je besplatna za sve sudionike. Projekt je nastao kao poticaj studentima na mobilnost prije 5 godina, a utemeljio ga je jedan asistent fakulteta. Ivan otkriva kako su sudionici studenti iz cijelog svijeta, a dosad su imali sudionike iz Amerike, Njemačke, Kine, Indije, Egipta, Turske, Španjolske, Portugala, Grčke, Italije, Rumunjske, Srbije, Makedonije.

– Konferencija se sastoji od dva dijela natjecateljskog karaktera –  izrade modela zgrada od balze (lagano drvo) te prezentacije znanstvenih i istraživačkih radova, a najbolji radovi se nagrađuju vrijednim nagradama. Također, najbolja prezentacija ide na egfos, a recenzira je WOS (web of science). Osim ozbiljnog dijela, konferencija ima i svoj zabavni dio.

U zabavnom dijelu svi imaju priliku pobliže upoznati Osijek. Jedan dan uvijek odvoje za upoznavanje, najčešće proveden u prirodi, jedan dan za razgledavanje grada te jedan za opuštanje. Osim upoznavanja sudionika s hrvatskim običajima i kulturom, imaju kulturnu večer gdje svi sudionici predstavljaju zemlju i kulturu iz koje dolaze. Sav sadržaj, smještaj, hranu, pa i materijale koji se koriste za izradu zgrada, osigurava udruga. Vrijednost same konferencije iznosi preko 50 000,00 kn, a budući da je udruga neprofitabilna organizacija, sponzori im pomažu u ostvarenju i realizaciji ove konferencije. Ovaj hvale vrijedan projekt nagrađen je dva puta – kao najbolji studentski projekt Sveučilišta u Osijeku te kao najbolji projekt studentskih udruga u Hrvatskoj ove godine na COSA-i.

Osim projekata unutar fakulteta, imali su nekoliko volonterskih akcija – od prikupljanja hranidbenih namirnica po menzama i prikupljanja knjiga, do potrepština za potrebite grada Osijeka. Sve akcije bile su u suradnji s nekom drugom organizacijom, a udruga stopostotno podržava kampanju Kupujmo hrvatsko.

Ivan Zvonimir s ekipom s posla, FOTO: Privatna arhiva

Ivanova velika ljubav je i glazba. Završio je osnovnu glazbenu školu, svira gitaru najčešće za svoju dušu i društvo kada se želi podići atmosfera. Trenutno uči svirati usnu harmoniku, a želja mu je još naučiti svirati bubnjeve i violinu. Također trenira ples u plesnom klubu D&D u Osijeku. S obzirom na niz aktivnosti kojima se bavi, čudno je da uspije sve to balansirati, no on otkriva kako je osoba koja ne voli imati rupe u rasporedu, biti doma i trošiti vrijeme, pa si uvijek mora naći neku zanimaciju.

Član je kršćanske zajednice Frama gdje je volonter već 10 godina. Radi se o bratstvu mladih koje ga je, kako kaže, uvelike oblikovalo u osobu koja je danas te smatra kako ga je aktiviranje tamo usmjerilo na ispravan put i naučilo ga sebedarju, odnosno volontiranju. Kao član Frame doživio je prva volonterska iskustva pomažući starijima i osobama s posebnim potrebama. Veliki je ljubitelj životinja, pa povremeno volontira i u osječkom azilu za pse.

Član je i spasilačkog kluba LEGE. Riječ je o grupi osječkih spasilaca koja potiče sve licencirane spasioce na redovitu edukaciju i treniranje. Objašnjava kako su licencirani spasioci sve osobe koje imaju položen tečaj za spasioca na bazenima i/ili otvorenim vodama. Kao član kluba imao je priliku za educiranje i polaganje dodatnih tečajeva, kao što su spašavanje u otežanim uvjetima, upravljanje plovilima i slično.

– U klubu također dogovaramo neke volonterske akcije u gradu Osijeku i njegovoj okolici. Sudjelujemo u akcijama dobrovoljnog darivanja krvi, a za ove vruće, ljetne dane smo imali jednu u kojoj smo građane grada Osijeka informirali o mogućim posljedicama vrućina i o zaštiti od vrućina te načinima ublažavanja posljedica toplinskog udara.

Volonter-mentor je na projektu VolOn, projektu Studentskog katoličkog centra Palma koji financira Europska unija. Održava se u samo tri grada u Hrvatskoj – Zagrebu, Splitu i Osijeku (odnosno Vukovaru). Cilj im je mlade potaknuti i uključiti u volonterski rad te osnovati volonterske klubove u školama u kojima se projekt održava. U projekt je uključen kao volonter-mentor gdje s još četvero svojih kolega mentora drži radionice u vukovarskoj Gimnaziji.

– Imamo 25 učenika o kojima se brinemo i koje educiramo o volontiranju tako da osmišljavamo i provodimo volonterske akcije. Tako smo u Vukovaru u sklopu manifestacije Hrvatska volontira s volonterskim klubom Gimnazije Vukovar održali akciju Ne gađaj mlađe, donirati je slađe gdje smo na dan Norijade 2018. skupljali namirnice od maturanata, kojima bi se u suprotnom gađali (bacali ih), za socijalnu samoposlugu grada Vukovara.

Da sad ponovno upisuje prvu godinu, priznaje kako to ne bi bilo u Osijeku.

– Ne zato što Osijek ne valja, dapače, Sveučilište J. J. Strossmayera je po meni možda najprikladnije sveučilište u Hrvatskoj za jednog studenta. Tako i Osijek kao grad – malen je pa je sve nadohvat ruke, a opet ima sve što jednom studentu treba. Čak su i cijene daleko prihvatljivije u odnosu na ostale gradove. Po meni Osijek ima debelo više pluseva od većine studentskih gradova u Hrvatskoj, ali razlog zašto bih išao negdje dalje je što volim istraživati, steći nova iskustva, kulture pa i upoznati nove ljude.

Najveća predrasuda s kojom se susreo o svom fakultetu jest da je lakši nego se čini. Kaže kako mu je drago što se razuvjerio. To ga je naučilo da ništa u životu ne dolazi gotovo i da se za svoj uspjeh svatko mora izboriti sam. Isto tako, ne razmišlja previše o poslu iz snova.

– Iskreno, ne razmišljam previše o poslu iz snova. Svaki posao može biti posao iz snova, ako si stvoriš takvo okruženje. Iako nisam vezan za neko određeno mjesto, ako mi se pruži dobra prilika, rado ću ostati u Osijeku.

GFOS wallpaper, izrada: Ana Čobanković

Ključni razlog odlaska mladih iz Osijeka i općenito iz Hrvatske vidi u loše provedenoj politici u našoj zemlji. Smatra kako se previše ulaže u nebitne stvari, a nedovoljno u ono što bi ovu iseljeničku krizu moglo privesti kraju.

– Mladi danas nemaju priliku, a imaju mogućnosti učiniti svijet boljim, u čemu ih politika ograničava. Iako sumnjam da će se promijeniti svijest vladajućih, do promjene će doći. Bit će teško, ali nadam se ne i prekasno.

Iako smo dva četvrtka odmarali u ljetu bez Osijeka četvrtkom, serija ide dalje, a ako si koji intervju slučajno propustio, don't worry, klik na link i čitaj u hladu.