Student kiparstva svojim pozamašnim iskustvom razbija predrasude o perspektivi umjetnika u Hrvatskoj

Serija članaka objedinjena pod krovnim naslovom Osijek četvrtkom nastavlja se. Svakog četvrtka imate priliku upoznati proaktivne osječke studente i one koji su nakon studiranja u Osijeku ondje ostali i zaposlili se. Cilj je razbiti stigmu o tome kako Slavonija izumire, kako u Osijeku nema kvalitetnih studenata, kako svaki od njih jedva čeka dobiti diplomu da se ukrca na autobus za Irsku ili Njemačku. Nije da toga nema ili da neće biti, no ovo su priče onih koji uspijevaju iako ih okolina često sabotira.

Treći je predstavnik osječkog Sveučilišta Vinko Vidmar, student 2. godine diplomskog studija na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, modul Kiparstvo. Zanimljivo je da je Vinko nešto stariji student. Neposredno nakon srednje škole počeo je raditi. Bio je zaposlen do svoje 25. godine, kada upisuje Umjetničku akademiju u Osijeku. Ambicija za odlaskom na fakultet u glavni grad nekad je postojala, kaže, no s vremenom se ona polako gasila jer je osječka Akademija imala sve što mu je trebalo. Tijekom školovanja nastoji što više pridonijeti razvoju lokalne zajednice i razvoju kulture reprezentativnim projektima.

Trenutno je predsjednik Studentskog zbora Umjetničke akademije u Osijeku, pri čemu je orijentiran na studentske projekte te izvaninstitucionalnu i međunarodnu suradnju. Primarna mu je obveza dobrobit studenata i kvaliteta studiranja. Posebno je želio pohvaliti predsjednika Sveučilišnog zbora koji također obnaša i funkciju predsjednika Hrvatskog studentskog zbora – Stjepana Ćurčića, odnosno njegov požrtvovni rad te kolegice i kolege Tamaru Jakšić, Matiju Fenricha i Ivana Šarića koji svojim uspjehom daju idealan primjer timskog i profesionalnog rada.

Tijekom studija pokrenuo je mnogobrojne projekte i aktivnosti od kojih je izdvojio Dane Julija Knifera. 

Rad u kamenu u ateljeu, FOTO: Privatna arhiva

Otkrio je kako su organizacijski i sadržajno Dani Julija Knifera velik izazov, ali i bogato iskustvo jer se kao student u organizaciji dirnuo zastupanja velikih ličnosti u svijetu umjetnosti. Svaka godina nosi svoj sadržaj i program koji čine edukativne radionice, predavanja i gostovanja priznatih umjetnika i jakih imena kulturne scene u Hrvatskoj i šire.

– Govoreći o Danima Julija Knifera, važno je napomenuti da je to projekt u kojem sudjeluju profesori, asistenti, suradnici i studenti.

Vinko je također osnivač i predsjednik Studentskog sportskog kluba Umjetničke akademije u Osijeku koji je namijenjen sportskim i rekreativnim aktivnostima. Uz sportska natjecanja u malom nogometu, stolnom tenisu i šahu, klub u sklopu Dana Julija Knifera svake godine organizira dopunski sportski sadržaj.

– Pošto je Julije Knifer uz umjetnost bio veliki zaljubljenik u sport, klub organizira malonogometni turnir te Kniferovu utrku koja se trči uz tok rijeke Drave, karakterističnog oblika – meandra, koji je bio primarni motiv Juliju Kniferu.

Nedavno je postao i član Hrvatskog društva likovnih umjetnika Osijek, središnje i matične udruge likovnih stvaratelja grada Osijeka i istočne Hrvatske. Smatra da samim time što je postao dio te velike udruge direktno utječe na kulturu grada Osijeka kroz reprezentativan ambijent koji nosi određene pogodnosti, ali i odgovornost.

Spomenik poginulima iz 68. bojne VP-a, FOTO: Privatna arhiva

Na pitanje rađa li se s umjetnošću ili se ona može povremeno roditi, Vinko odgovara kako smo njome okruženi od malena. Ne vjeruje da postoji osoba koja kao dijete nije voljela crtati. Pitanje koje umjetnost postavlja likovnosti je zašto to radimo, otkriva nam. Kao ključan tren kada zapravo spoznamo bivanje umjetnosti na razini je, navodi nam, kada ju vidimo u svemu. Što se tiče njegovanja te samog poimanja umjetnosti – to vidi kao individualnu pojavu te otkriva da je njemu, kao mladoj osobi koju su umjetnost i kultura usmjerile u profesionalni razvoj, komunikacija s osobama s područja kulture i umjetnosti te razmjena iskustva s njima spoj ugodnog i korisnog.

– Prije upisa na akademiju, dok sam još bio u radnom odnosu, trudio sam se posao odvojiti od privatnog života. Sada kad se bavim onim što me ispunjuje, radno vrijeme ne postoji. Mogu reći da je odluka o upisu akademije bila svojevrsni poziv koji bi svi trebali poslušati bez obzira na zanimanje.

Vinko se odlučio baš na modul Kiparstvo jer mu trenutno nudi sve oblike likovnog proučavanja i istraživanja. Mišljenja je da u sadašnje vrijeme slikarstvo, grafika i kiparstvo kao klasični medij nemaju veliku zasebnu silnicu. Preciznije, nema umjetnika koji je vjeran samo jednom mediju jer sadržajni elementi koji se nadopunjuju ne mogu stajati sami za sebe, kaže.

– A zašto sam kiparstvo odabrao kao glavnu vodilju, objašnjava upravo zanimanje o vezanju svih medija. Kiparstvo kao trodimenzionalni karakter likovnosti obuhvaća većinu materije i tehnologije kao baza drugim medijima.

S obzirom na to da umjetnici često imaju mjesta koja ih snažno povezuju s nečim i daju im posebnu smirenost i volju za rad, zanimalo nas je posjeduje li Vinko neko posebno mjesto gdje voli kipariti.

– Mislim kako svako mjesto posjeduje svoju osobnost, duhovnost i prisustvo emocije koja ga baš zbog toga čini tim mjestom. Mogu reći da mi je trenutno atelje na akademiji prostor u kojem sam najviše opušten, ali i produktivan. Zanimljivo je kako mirisi, prostor, svjetlo i ostali aranžmani čine ambijent koji osobu ispunjuje i potiče.

Vidmar je održao niz izložbi, a kada je postavljeno pitanje koja mu je najdraža, odlučio se za Završnu izložbu studenata Odsjeka za likovnu umjetnost jer kaže kako se tijekom prošlih godina na akademiji stvorila prava kućna atmosfera i sklopila su se prava prijateljstva – od radnog osoblja, preko ljudi u administraciji i predavačkog kadra, do samih studenata.

– Sva ta čar se krajem godine skupi na Završnoj izložbi studenata gdje svi radimo zajedno kako bi sav trud i rad kroz akademsku godinu prikazali kroz otvorene ateljee Umjetničke akademije u Osijeku. Cijenim zajedništvo, trud i rad te smatram da je to bitna osnova za prijateljstvo i uspjeh.

Također je i dobitnik nagrade za najpoticajniju akciju 2015. godine u Slavoniji na natječaju Zaklade za razvoj lokalne zajednice Slagalica, a može se pohvaliti i radom koji je izabran na natječaju T-HT Muzeja suvremenih umjetnosti. Priznaje kako mu je čast biti dio izlagačkog postava uz jaka imena hrvatske suvremene umjetnosti. Kao mladom umjetniku izložba visoke popularnosti velik mu je poticaj za rad, svojevrstan vjetar u leđa i uvodna riječ u svijet izlaganja. Otkrio nam je kako je HT nagrada za hrvatsku suvremenu umjetnost najveća i ujedno jedna od najznačajnijih nagrada za suvremeno vizualno stvaralaštvo u Hrvatskoj. Izložba odabranih radova proteklih se deset godina profilirala u reprezentativan i relevantan pregled zbivanja na domaćoj likovnoj sceni.

Jedan od radova izabran za izložbu T-HT, FOTO: Privatna arhiva

Uz sve te aktivnosti, Vinkovo slobodno vrijeme se sastoji od sustizanja privatnih obveza koje nerijetko trpe radi opterećenog rasporeda i aktivnosti, ali ga nastoji što više upotpuniti odmorom i obitelji. Ne gleda na to kao na stres-faktor, nego kao etapu u životu gdje se jednostavno osoba mora predati poslu i učenju.

– Svaka žrtva i dobra namjera na kraju se lijepim vraća.

Predrasude o fakultetima i diplomama nisu izostale ni po pitanju njegova fakulteta. Kaže kako često dobivaju pitanja što oni kao akademici i edukatori likovne kulture mogu raditi i od čega će živjeti.

– Navest ću samo jedan dio primjera kroz koji ću ujedno i razriješiti misteriju struke. Predavanje u osnovnim školama, srednjim školama, fakultetima, rad u muzejima, galerijama, restauracija, arheologija, vodstvo radionica, samostalni umjetnici, project management, cultural management, organizacija kulturnih zbivanja itd.

Vinko voli dinamiku u poslu i predan je radu. U budućnosti bi volio predavati ili biti u ateljeu, ali je uvjeren da bi uz predavanje imao popratni posao koji će mu donijeti malo putovanja, upoznavanje i suradnju te nova iskustva u području kulture i managementa. Volio bi ostati vezan uz grad i za Hrvatsku. Ključni razlog odlaska mladih iz Osijeka, pa i iz Hrvatske vidi u nedostatku adekvatnog posla, radu na određeno te nesigurnom radnom mjestu i malim plaćama.

– Ne zamjeram ljudima koji su odlučili otići. To je teška odluka i velika žrtva. Stava sam da treba ostati i podići kvalitetu života osobnim radom i dohotkom, ali mi se mišljenje kosi sa stavom.

Nije ti jasno o kakvoj se seriji članaka radi kad čuješ Osijek četvrtkom? Ne brini, još uvijek stigneš uhvatiti prijašnje članke u kojima su primjeri proaktivnih osječkih studenata. Trebaš samo kliknut na link i kroz nekoliko ćeš minuta imati osjećaj da piješ kavu na osječkoj Tvrđi i čitaš o divnim ljudima koji uljepšavaju grad na Dravi.