Stručno osposobljavanje kao rješenje za nezaposlenost – ima li napretka?
U sklopu mjere aktivne politike zapošljavanja uvedeno je stručno osposobljavanje, što je prvi korak u zapošljavanju. Cilj je mjere bio pružanje prilike pripravnicima za iskustvo i povećanje zaposlenosti u Hrvatskoj. Je li se cilj ostvario?
U sklopu mjere aktivne politike zapošljavanja uvedeno je stručno osposobljavanje, što je prvi korak u zapošljavanju. Cilj je mjere bio pružanje prilike pripravnicima za iskustvo i povećanje zaposlenosti u Hrvatskoj. Je li se cilj ostvario?
Velika europska gospodarska kriza koja je zahvatila i Hrvatsku prije 10 godina rezultirala je, između ostalog, i nezaposlenosti. Zbog smanjenja potrebe za radnim mjestima mnogi su ljudi ostajali bez posla, a oni nezaposleni teško ga pronalazili, posebice mladi ljudi bez iskustva, studenti koji su tek diplomirali. Zato se 2012. godine unaprijedila reforma stručnog osposobljavanja kao dio mjere aktivne politike zapošljavanja. Jednogodišnjim obavljanjem stručnog osposobljavanja dobilo bi se iskustvo relevantno za daljnje zaposlenje, a sve s jednim ciljem – povećanjem zaposlenosti. No, kako rezultati istraživanja pokazuju, plan se nije posve obistinio.
Iva Tomić i Ivan Žilić iz Ekonomskog instituta u Zagrebu proveli su anketu i ocijenili učinke SOR mjere. Rezultati pokazuju da od 2007. do 2016. do napretka nije došlo, a iskustva pripravnika ukazuju i na neke nedostatke mjere stručnog osposobljavanja. Pripravnicima bi godina dana osposobljavanja trebala služiti da nauče svoj posao iz prve ruke, no na nekim mjestima nema uvjeta za to.
– Na stručnom osposobljavanju sam u državnoj firmi već 5 mjeseci bez programa i mentora, manje više im služim kao zamjena za godišnje odmore. Radila sam do sad na tri radna mjesta koja jesu administrativna, ali se potpuno razlikuju s tim da sam za svako dobila do tjedan dana da se naučim raditi. Prije koji dan sam se požalila upravi i obećali su promjenu, u koju baš ne vjerujem, i imam osjećaj da će sve završiti mojim prekidom osposobljavanja. – požalila se Ines.
Sljedeće nezadovoljstvo na koje ukazuju mladi ljudi tiče se činjenice da je SOR u teoriji neobavezan za zapošljavanje, no u praksi obavezan. To znači da je kod gotovo svih poslodavaca uvjet za zaposlenje obavljeno stručno osposobljavanje te položen stručni ispit, što ne stoji u zakonu.
– Potpuno besmisleni državni ispit za ljude koji su studirali 5 i više godina... – izrazio je nezadovoljstvo Jurica, još jedan od polaznika SOR-a.
Naknada za stručno osposobljavanje premala je za život, još je jedna napomena nekih od pripravnika. Daljnji posao na mjestu osposobljavanja ne mogu svi dobiti pa se nakon jednogodišnje pripreme može dogoditi da se ostaje bez posla i do nekoliko narednih godina, provedenih u uzastopnom traženju.
Ipak, nekima je stručno osposobljavanje donijelo pozitivna iskustva: izravno učenje, praksu umjesto samo teorije te je ojačalo zanimanje za vlastito zvanje. Dok sve više mladih zbog nepovoljne situacije odlazi u inozemstvo, ima i onih kojima ostaje vjera u napredak.
– Razumijem one koji odlaze za boljom budućnosti, ali osobno sam još uvijek za ostanak u Hrvatskoj jer to jest moja domovina bez obzira na to što ću čitavog života kao nastavnica vjerojatno prosječno živjeti i imati kredite. – optimistično se izjasnila još jedna trenutna pripravnica Dijana.
Po svemu sudeći, čini se da je SOR, zbog zloupotrebe poslodavaca, potpuno podbacio ako se u obzir uzmu prvotne namjere zbog kojih je ustanovljen te da se oni koji se na njega odlučuju ili su na njega primorani mogu samo nadati da će tijekom SOR-a steći bilo kakvo znanje koje će im poslužiti u daljnjem radu i karijeri.
