Što se moglo napraviti da se ne izgubi život djeteta i koje hitne mjere treba uvesti za sigurnost u školama?
Smrt djeteta u zagrebačkoj Osnovnoj školi Prečko potresla je cijelu Hrvatsku. Današnji Dan žalosti prilika je da se prisjetimo tragično izgubljenog života i izrazimo solidarnost s obitelji i zajednicom, ali i postavimo ključno pitanje: što treba promijeniti kako bi se ovakve tragedije spriječile? Premijer Plenković najavio je hitne mjere, uključujući obavezno zaključavanje škola, no je li to dovoljno da osiguramo sigurnost djece u obrazovnim ustanovama?
Smrt djeteta u zagrebačkoj Osnovnoj školi Prečko potresla je cijelu Hrvatsku. Današnji Dan žalosti prilika je da se prisjetimo tragično izgubljenog života i izrazimo solidarnost s obitelji i zajednicom, ali i postavimo ključno pitanje: što treba promijeniti kako bi se ovakve tragedije spriječile? Premijer Plenković najavio je hitne mjere, uključujući obavezno zaključavanje škola, no je li to dovoljno da osiguramo sigurnost djece u obrazovnim ustanovama?
Zagrebačka Osnovna škola Prečko u petak 20. prosinca postala je poprište stravičnog napada u kojem je život izgubilo dijete prvog razreda, dok su učiteljica i nekoliko učenika ranjeni. Napad je izveo 19-godišnji mladić, psihički nestabilna osoba, koji je nakon zločina pokušao počiniti samoubojstvo. Napadač je uhićen, a njegov čin otvorio je niz pitanja o sigurnosti u školama i sustavu koji je trebao prepoznati i spriječiti ovakvo ponašanje.
Premijer Andrej Plenković najavio je niz mjera koje će biti uvedene već tijekom školskih praznika, uključujući obavezno zaključavanje škola i razmatranje angažmana zaštitarskih službi. Ministar obrazovanja Radovan Fuchs predložio je uvođenje detektora metala, no stručnjaci upozoravaju da bi to moglo otežati svakodnevno funkcioniranje škola. Pitanje koje se postavlja jest: gdje je sustav zakazao, i kako ga hitno promijeniti?
Što se mora promijeniti?
1. Sigurnosne mjere u školama:
- Zaključavanje škola kao standard: ova mjera, najavljena kao obavezna, može se implementirati brzo, no zahtijeva odgovarajuću organizaciju.
- Angažiranje zaštitarskih službi: premda skupo, angažiranje zaštitara moglo bi spriječiti ulazak neovlaštenih osoba.
- Tehnička oprema poput videonadzora: iako već prisutna u nekim školama, treba postati standard u svim obrazovnim ustanovama.
2. Psihosocijalna podrška i prevencija:
- Povećanje broja školskih psihologa i socijalnih radnika: zaposlenici škola često su preopterećeni, a stručna podrška učenicima i obiteljima od presudne je važnosti.
- Bolja komunikacija između obrazovnih i zdravstvenih ustanova: majka napadača tvrdila je da je tražila njegovu hospitalizaciju, no sustav nije reagirao na vrijeme. Treba osmisliti jasne protokole za ovakve slučajeve.
3. Edukacija o sigurnosti:
- Programi prevencije nasilja: edukacija učenika i nastavnika o prepoznavanju potencijalno opasnih situacija može pomoći u sprečavanju tragedija.
- Suradnja s roditeljima: veća uključenost roditelja u obrazovni proces i prevenciju nasilja ključna je za sigurnost djece.
4. Zakonodavne promjene:
- Jasnija regulacija hospitalizacije osoba s ozbiljnim psihičkim problemima: potrebne su izmjene zakona kako bi se osiguralo da osobe s opasnim ponašanjem dobiju potrebnu skrb prije nego postanu prijetnja sebi ili drugima.
Pouke iz Srbije
Slični incidenti u Srbiji prošle godine potaknuli su njihovu Vladu na donošenje hitnih mjera u školstvu, uključujući: povećanje broja školskih policajaca, obvezne edukacije roditelja o nasilju, striktnije regulacije upotrebe tehnologije među djecom, kao i osnivanje kriznih timova za mentalno zdravlje učenika i nastavnika.
Premda su mjere bile učinkovite u određenoj mjeri, stručnjaci su istaknuli važnost dugoročne prevencije kroz jačanje obrazovnog sustava i pružanje podrške zajednici.
Glas zajednice
Mnogi građani Zagreba okupili su se u Prečkom kako bi zapalili svijeće i izrazili tugu i ljutnju zbog tragedije. Na društvenim mrežama sve je veći pritisak na Vladu i institucije da provedu konkretne promjene.
U ovom trenutku ključno je ne zaboraviti izgubljeni život i osigurati da se ovakva tragedija više ne ponovi. Dan žalosti podsjeća nas da smo odgovorni za stvaranje okruženja u kojem će svako dijete biti sigurno, a obitelji i nastavnici imati podršku kakvu zaslužuju.