„Što sam više čitala, pogotovo tijekom fakulteta, postajala sam svjesnija koliko neki ljudi dobro pišu“
Mia Filipov studentica je druge godine diplomskoga studija Hrvatskog jezika i književnosti (nastavnički smjer) i Pedagogije. Dobitnica je Rektorove nagrade za seminarski rad, dobila je veliku pohvalu (magna cum laude) za završen preddiplomski studij, a samo godinu dana nakon i pohvalu za izvannastavne aktivnosti. Autorica je nekoliko znanstvenih radova, izlagala je na nekoliko predavanja, tribina i simpozija te je bila glavna urednica časopisa „Aleph". U budućnosti želi raditi s mladima u školi ili na fakultetu, a dok do toga ne dođe, iskorištava slobodno vrijeme za treninge, p(r)oučavanje hrvatskoga jezika i književnosti, čitanje, slušanje rocka, bluesa, soula i funka te uživa u druženju s prijateljima.
Mia Filipov studentica je druge godine diplomskoga studija Hrvatskog jezika i književnosti (nastavnički smjer) i Pedagogije. Dobitnica je Rektorove nagrade za seminarski rad, dobila je veliku pohvalu (magna cum laude) za završen preddiplomski studij, a samo godinu dana nakon i pohvalu za izvannastavne aktivnosti. Autorica je nekoliko znanstvenih radova, izlagala je na nekoliko predavanja, tribina i simpozija te je bila glavna urednica časopisa „Aleph". U budućnosti želi raditi s mladima u školi ili na fakultetu, a dok do toga ne dođe, iskorištava slobodno vrijeme za treninge, p(r)oučavanje hrvatskoga jezika i književnosti, čitanje, slušanje rocka, bluesa, soula i funka te uživa u druženju s prijateljima.
Serija članaka objedinjena pod krovnim naslovom Osijek četvrtkom nastavlja se. Svaki četvrtak imate priliku upoznati proaktivne osječke studente i one koji su nakon studiranja u Osijeku ondje ostali i zaposlili se. Cilj je razbiti stigmu o tome kako Slavonija izumire, kako u Osijeku nema kvalitetnih studenata, kako svaki od njih jedva čeka dobiti diplomu da se ukrca na autobus za Irsku ili Njemačku. Nije da toga nema ili da neće biti, no ovo su priče onih koji uspijevaju iako ih okolina često sabotira.
Dolazimo do dvoznamenkastog broja kada je riječ o broju sugovornika ove serije. Deseta je sugovornica Mia Filipov, studentica završne godine Hrvatskog jezika i književnosti i Pedagogije na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Tijekom srednje škole, potaknuta mišljenjem većine, smatrala je Zagreb idealnim mjestom za studij. Nažalost ili – kako Mia kaže – nasreću, zbog financijske situacije u dogovoru s obitelji odlučila se za Osijek i misli da je to bio ispravan odabir. Ondje je pronašla svoje drage prijatelje, ali i fakultet koji joj je pružio ono što je tražila – stručne i kvalitetne nastavnike te mnoštvo prilika za izvannastavni angažman i pozitivan stav, tj. potporu za svaku njihovu zamisao Uprave Fakulteta i ostalih nastavnika.
– Osim toga, tijekom studija ojačala je moja želja za afirmacijom kulturnog i obrazovnog potencijala Slavonije, čemu sam smatrala da i sama mogu doprinijeti, pogotovo jer mi se iz vizure građanke s geografske periferije države čini da se razvija jedino središnji dio Hrvatske, a da ostale regije moraju gravitirati zagrebačkoj makroregiji bez pravih mogućnosti samostalnoga razvoja.
Mia studira na dvopredmetnome studiju i iako se vanjskome promatraču takav koncept studija može činiti veoma zahtjevnim, ona kaže da situacija baš i nije takva jer joj se čini prirodnim da se na Filozofskome, a posebice u okviru nastavničkih usmjerenja, studira dva predmeta. Objasnila je kako je razlika u tome što su kod dvopredmetnih studenata ECTS-ovi ravnomjerno raspodijeljeni na dva studijska programa te smatra kako studij dvaju predmeta može samo doprinijeti profilaciji budućih nastavnika i prevoditelja, ako se govori o Filozofskom fakultetu, posebice ako je riječ o komplementarnim studijskim programima kao što je slučaj s, primjerice, studijem jezika i književnosti i pedagogije te studijama dvaju jezika i književnosti.
Mia Filipov, FOTO: Mirjana Pjevac
Filipov je dobitnica Rektorove nagrade za interaktivni i intermedijalni seminarski rad Pisma sljubljena u potenciji. Nagradu je primila na svojoj drugoj godini preddiplomskog studija, a rad je napisan u okviru kolegija Slavenska pisma pod mentorstvom prof. dr. sc. Milice Lukić i dr. sc. Vere Blažević Krezić. Otkriva kako rad nije tipično seminarski, nego je napisano izložila zajedno s profesoricama i kolegama na popularno-znanstvenom predavanju nazvanom prema imenu rada Pisma sljubljena u potenciji. Na predavanju je govorila o pismovnim sustavima i jezicima naroda Međuzemlja, izmaštanoga svijeta iz romana Johna Ronalda Reuela Tolkiena Gospodar prstenova, i njihovoj povezanosti s kulturološkim uvjetovanostima tih naroda.
– Profesorice i ja tako smo u usporedan odnos dovele glagoljicu kao zbiljsko pismo slavenskih naroda sa zbiljskim pismima iz izmaštanoga Međuzemlja. To je bilo moje prvo izlagačko iskustvo na fakultetu (u Svečanoj dvorani našega fakulteta, i to pred oko stotinu ljudi) koje mi je itekako pomoglo da spoznam koliko su takve aktivnosti vrijedne nama mladima.
Mia je organizirala, pomagala i sudjelovala na raznim predavanjima, tribinama i simpozijima, pisala je znanstvene radove i tako surađivala s mnoštvom profesora i visokoobrazovanih ljudi. Osim već spomenutog rada za koji je dobila Rektorovu nagradu, izlagala je pregledni rad Kritičko promišljanje nastave usmjerene na učenika na osnovnoškolskoj razini na Međunarodnoj znanstvenoj konferenciji Globalne i lokalne perspektive pedagogije. Izlagala je i seminar na temu Simboličko-interakcionistički pristup obitelji u noveli Breza Slavka Kolara na Prvom književnom simpoziju Studentskog književnog kluba Aleph naslovljenom Fenomen obitelji u književnosti 20. stoljeća. Također je izlagala na Prvoj interdisciplinarnoj tribini studentskih udruga Filozofskog fakulteta u suradnji sa studenticama Ljubicom Gašparević i Tajanom Šestak na temu (Ne)mogućnost ostvarivanja prava na život i smrt nakon narkomanske ovisnosti oprimjerena likovima iz romana Zeleni pas Nade Mihelčić i Mi djeca s kolodvora Zoo Christiane F. Ove je godine održala izlaganje na temu Šumski vrtići u svjetlu nove paradigme suvremenoga djetinjstva na studentskom simpoziju Alternativne pedagoške ideje i škole Udruge studenata pedagogije Filozofskoga fakulteta Osijek.
Mia s profesoricama nakon popularno-znanstvenog predavanja Pisma sljubljena u potenciji, FOTO: Mirjana Pjevac
Osim što je bila glavna urednica 23. broja studentskog časopisa za književnost Filozofskog fakulteta u Osijeku Aleph te članica uredništva prvog broja Didaskalosa, časopisa Udruge studenata pedagogije Filozofskog fakulteta Osijek, autorica je i nekoliko znanstvenih radova. Ovakva želja za proaktivnošću seže još u osnovnu i srednju školu kada je, neopterećena znanstvenom terminologijom, promišljala o biti nastave, što je, kako se saznala tijekom studija, temeljno pitanje pedagoške discipline didaktike.
Napisala je i nekoliko pjesama koje su objavljene. Pisati je počela još tijekom gimnazije gdje je bila članica literarne skupine kod profesorice Nikoline Maletić. Sudjelovala je i na nekoliko večeri poezije, a neke je i objavila.
– Da me čuju moji prijatelji, rekli bi da sam previše kritična, ali smatram da sam zapravo vrlo realna. Što sam više čitala, pogotovo tijekom fakulteta, postajala sam svjesnija koliko neki ljudi dobro pišu. Takvo iščitavanje domaćeg i stranog književnog korpusa potaknulo me na istraživački rad, a ne toliko na pisanje vlastitih književnih tekstova. Kada bih čitala još i više, možda bi se ponovno javila i želja za pisanjem, ali zasad ostajem na divljenju književnoj riječi izvana, s pozicije čitateljice i, nadam se, istraživačice.
Zajedno s još nekoliko sadašnjih i bivših studentica bila je i jest organizatorica vinkovačke manifestacije InBook u suradnji s Gradskom knjižnicom i čitaonicom Vinkovci. Riječ je o manifestaciji koja je u prvom redu namijenjena mladima. Kada su prije tri godine počele organizirati InBook, vodile su se pitanjima kojih sadržaja nedostaje u gradu te na koje bi sadržaje i same poželjele doći. Zato su se trudile za posjetitelje pripremati razgovore s književnicima i stručnjacima iz polja znanosti o književnosti, filmu i kazalištu, večeri poezije i kratke priče, književne i filmske kvizove, dramske večeri, filmske večeri, glazbene svirke, likovne izložbe i slično.
– Kad se organizira nešto ovakvoga tipa, kad velik dio svoga slobodnoga vremena ulažete u aktivnosti koje su neprofitnoga karaktera (u materijalnim smislu, dakako; moralni je profit neosporan), onda velike nade polažete u to da će doći ljudi sličnog senzibiliteta i interesa kao i vi. Kada se to i dogodi, sav se trud isplati, iako moram reći da bih voljela da je posjetitelja i više i da se naš trud prepozna kao kvalitetan angažman koji za cilj ima pripomoći Gradu da poveća svoj turistički i kulturni potencijal.
Smatra kako su joj sve nastavne i izvannastavne aktivnosti te sva međuljudska iskustva pomogli u postajanju kvalitetnijom osobom i kompetentnom budućom nastavnicom i/ili pedagoginjom.
– Svim bih studentima poručila da se ne boje izaći iz svoje zone ugode i ohrabre iskoračiti u svijet u potrazi za ljudima sličnima sebi, u sadržajima koji odgovaraju njihovom karakteru i interesima te u odgovorima na važna egzistencijalna pitanja koja se pojave, nekad često, a nekada manje često, u mislima svake (mlade) osobe.
Zanimalo nas je koja djela Mia voli čitati u slobodno vrijeme. Otkrila je kako se u posljednje vrijeme trudi čitati književne klasike jer se, kako kaže, bez poznavanja temeljnih civilizacijskih djela i književnog kanona teško može spoznati vrijednost novi(ji)h književnih ostvarenja. Osim njih trudi se upoznati i sa suvremenom hrvatskom književnom scenom pa kao drage autore izdvaja Bekima Sejranovića, Branka Čegeca te Književnu grupu 90+, a na popisu za skoro čitanje su joj roman Sjećanje šume Damira Karakaša, romani Ivice Prtenjače te nova domaća poezija. Osim toga, voli i domaću produkciju stripova za mlade (Zlatka, Gluhe laste, Svebor i Plamena). Odmalena voli Harryja Pottera J. K. Rowling i Gospodara prstenova J. R. R. Tolkiena. Ti su je romani naučili o važnosti prijateljstva, ljubavi i nade, a kad bi baš morala odabrati najdraže likove, iako je to gotovo nemoguć zadatak jer je svaki poseban na svoj način, bili bi to Harry Potter i Samwise Gamgee.
FFOS wallpaper, izrada: Ana Čobanković
Kada je riječ o tome da ljudi danas sve manje čitaju i kad postoji tvrdnja da knjiga gubi na vrijednosti zbog digitalnog doba, Mia kaže kako smo zatrpani sadržajima putem mass-medija i da se od kritika volimo braniti izgovorima usmjerenima medijima. Slaže se s mišlju da je teže zadržati fokus danas kada vlada informacijska zasićenost, ali upravo je zato potrebno neprestano se kritički osvrtati na stvarnost i čitanjem se boriti protiv gotovih poluinformacija plasiranih u javni prostor pod krinkom istine, govori.
Da sada ponovno upisuje fakultet, upisala bi ga ponovno u Osijeku koliko god Zagreb slovio kao kult(ur)na prijestolnica naše države. Ta odluka počiva i na njezinoj ljubavi prema rodnome kraju i velikoj brizi za njega.
– Ne želim zvučati patetično, ali mislim da svi imamo odgovornost prema kraju iz kojega smo potekli. Neke je moralne obaveze teško izvršiti kad se čini kao da obrazovna i gospodarska politika rade protiv našega ostanka i borbe za zavičaj, ali iz (zbog ili radi) svoje mladenačke naivnosti smatram da je to razlog više za ostati i tvrdoglavo se boriti za svoje.
Što se tiče predrasuda, tijekom cijelog života slušala je kako je Jezična gimnazija koju je pohađala programom najmanje zahtjevna gimnazija i kako ju je najlakše završiti. Upisom na fakultet srela se s predrasudom kako je to vrlo lagan fakultet i okupljalište vječnih studenata. Prije su ju takve predrasude ljutile, a danas ih odbacuje s osmijehom.
– Samo netko tko nije studirao na našem fakultetu ili išao u moju srednju školu može reći što takvo. Svaki je fakultet težak na svoj način, ali pravi je za prave ljude, odnosno one studente koji dolaze studirati na njemu iz intrinzične motivacije i ljubavi prema struci i budućem poslu.
U budućnosti, Mia bi voljela raditi u struci. Još od osnovne škole vidi se kao nastavnica hrvatskoga jezika. Želja joj je raditi s mladima, bilo u osnovnoj bilo srednjoj školi, a jednom, tko zna, možda i na fakultetu. Ako joj se pruži prilika za to, voljela bi raditi u Osijeku ili u Vinkovcima, no ako situacija bude takva da čak ni uz najbolju volju i najveći trud ne nađe posao ondje, kaže kako će se morati ohrabriti i poći u potragu za srećom drugdje u okvirima Lijepe naše. Postoji želja i za poslijediplomskim studijem koji možda ne bi upisala u Slavoniji, ali još uvijek ne zna kako bi se to odrazilo na njezino mjesto stanovanja. Sutra će se valjda pobrinuti samo za sebe, zaključuje.
Zanemari činjenicu da je Osijek pun komaraca, klik na link i upoznaj proaktivne ljude iz ovog slavonskog grada.
