„Skoro su padali u nesvijest kada sam odlučio ostati u Osijeku na Medicini, iako sam upao u Zagreb"
Borna Biljan dvadesetšestogodišnji je doktor medicine koji se trenutno specijalizira u području pedijatrije u Osijeku. Odradio je bilateralne prakse u Turskoj, Japanu i Španjolskoj te je stažirao godinu dana u zagrebačkoj Kliničkoj bolnici „Sveti duh". Sudjelovao je na raznim kongresima i samostalno održavao predavanja. Unatoč trendu iseljavanja u Slavoniji, Borna se u budućnosti vidi u Osijeku gdje želi raditi i zasnovati obitelj.
Borna Biljan dvadesetšestogodišnji je doktor medicine koji se trenutno specijalizira u području pedijatrije u Osijeku. Odradio je bilateralne prakse u Turskoj, Japanu i Španjolskoj te je stažirao godinu dana u zagrebačkoj Kliničkoj bolnici „Sveti duh". Sudjelovao je na raznim kongresima i samostalno održavao predavanja. Unatoč trendu iseljavanja u Slavoniji, Borna se u budućnosti vidi u Osijeku gdje želi raditi i zasnovati obitelj.
Serija članaka objedinjena pod krovnim naslovom Osijek četvrtkom se nastavlja. Svaki četvrtak imate priliku upoznati proaktivne osječke studente i one koji su nakon studiranja u Osijeku ondje ostali i zaposlili se. Cilj je razbiti stigmu o tome kako Slavonija izumire, kako u Osijeku nema kvalitetnih studenata, kako svaki od njih jedva čeka dobiti diplomu da se ukrca na autobus za Irsku ili Njemačku. Nije da toga nema ili da neće biti, no ovo su priče onih koji uspijevaju iako ih okolina često sabotira.
Drugi je predstavnik osječkog Sveučilišta Borna Biljan koji je završio Medicinski fakultet u Osijeku te je od početka ove godine na specijalizaciji iz pedijatrije u Kliničkom bolničkom centru Osijek. Na početku Borna se prisjeća kako mu odluka o odabiru mjesta studiranja nije bila nipošto laka. Otići u Zagreb, grad s daleko više prilika i događanja nego Osijek ili ostati tu gdje su mu obitelj, prijatelji i sve na što je navikao – bila je njegova velika dilema. Na listi fakulteta stavio je Medicinu u Osijeku na prvo mjesto, a ostale medicinske i druge fakultete ispod.
– Rekao sam si da ću upisati najviše rangirani fakultet s liste na koji upadnem. I nisam požalio.
Borna se odlučio za medicinu iz dva razloga – prvi je što je kao mali gledao svog liječnika obiteljske medicine i mislio kako je kul pomagati i liječiti ljude, a drugi je taj što je želio vidjeti može li on to. S obzirom na to da medicina ima jako puno pravaca u kojima se može specijalizirati, otkrio nam je da postoji područje koje nikad nije razmatrao kao opciju zaposlenja.
– Oftalmologiju, jednostavno mi nije sjela.
Borna je za vrijeme studija bio član udruga CROMSIC gdje je jedno vrijeme čak vršio i dužnost zamjenika lokalnog dužnosnika za profesionalne razmjene, udruge EMSA-e, edukator je Hrvatske donorske mreže te član Crvenog križa, a također je bio demonstrator na Katedri za imunologiju i na Katedri za medicinsku mikrobiologiju i parazitologiju na Medicinskom fakultetu u Osijeku. Sudjelovao je na jako puno projekata, tečaja i kongresa gdje su bili prisutni i najugledniji liječnici pa nas je zanimalo kako su stariji liječnici reagirali na njih studente s obzirom na veliki raspon u godinama, što fizičkim, što godinama iskustva.
– Stariji liječnici uvijek jako pozitivno reagiraju na prisutnost studenata i mladih liječnika na kongresima jer ipak smo mi budućnost medicine.
Borna s prijateljima, FOTO: Privatna arhiva
Jedno vrijeme Borna je educirao i srednjoškolce o raznim medicinskim problemima – od edukacija o spolno prenosivim bolestima, preko karcinoma do doniranja organa i priznaje da je svaka od edukacija bila praćena izvrsnim feedbackom učenika.
– Većini njih su te edukacije bile prvi pravi susret s tim medicinskim pitanjima, pa ako je bilo tko od njih otišao kući razmišljajući o tome, moj posao kao edukatora je bio uspješan.
Za vrijeme studija ipak se nije zadržao isključivo u Osijeku. Sudjelovao je na jednomjesečnim bilateralnim razmjenama studenata u Turskoj, Japanu i Španjolskoj. U Turskoj je asistirao u laboratoriju u njihovoj najvećoj bolnici u Istanbulu. U Japanu je asistirao na abdominalnoj kirurgiji, a vidio je i operaciju koja je vođena uz pomoć robota dok je u Španjolskoj asistirao na vaskularnoj kirurgiji. Sve te razmjene bile su jako dobro iskustvo za njega kao liječnika, ali i kao osobu, kaže. Upoznao je nove ljude, nove kulture i različite pristupe medicini i taj oblik razmjena preporučio bi svakom studentu medicine.
Borna u Japanu, FOTO: Privatna arhiva
U vrijeme Googlea kada svake sekunde možete saznati zašto vas trenutno boli glava i što znači simptom koji trenutno imate, a uglavnom to budu one krajnosti u kojima ste sigurno već jednom nogom u grobu i imate još par dana da se pozdravite sa svojim najmilijima, postavlja se pitanje kako tek onda reagiraš na svoje simptome ako znaš sve živo o svim mogućim bolestima koje postoje. Na pitanje hoće li kada osjete da nešto s njihovim zdravljem nije u redu studenti medicine reagirati razumno jer ipak znaju o čemu je riječ ili će im pak izazvati hipohondriju, Borna se našalio:
– S obzirom na to da postoji Sindrom studenata medicine, koji opisuje kako neki studenti medicine strahuju kako imaju bolest o kojoj uče, rekao bih da znamo biti skloni hipohondriji. Ali s vremenom i iskustvom se napuste te ideje.
Rijetko kad čujemo da se netko na Medicini jedva provlači kad su ocjene u pitanju. Studenti se često vode krilaticom valjda će biti za dva dok Borna kaže kako i to postoji na Medicini jer, smatra, nije toliko važna ocjena koliko znanje koje čovjek ponese sa sobom nakon nekog predmeta.
– S druge strane, pomaže li kod traženja posla i dobivanja stipendija imati bolji prosjek? Apsolutno!
MEFOS wallpaper, izrada: Ana Čobanković (link na radove: https://www.behance.net/cobankovicca0f)
Susretao se Borna s tim da su ljudi njegovo studiranje u Osijeku smatrali manje važnim nego da je studirao u Zagrebu. Otkrio je kako je mnogo ljudi skoro palo u nesvijest kada im je rekao kako je upao na Medicinu u Osijeku i u Zagrebu i kako je odabrao ostati u Osijeku. Godinu dana stažirao je i u Zagrebu u Kliničkoj bolnici Sveti duh gdje je imao prilike komunicirati s kolegama sa zagrebačke Medicine i smatra kako nema razlike između njihovog i njegovog teorijskog znanja, jedino, priznaje, zagrebački studenti imaju više praktičnog iskustva jer Zagreb ima daleko više bolnica i pacijenata nego što to ima Osijek.
– Kada su predrasude u pitanju, par ljudi me pitalo imamo li izborni predmet o primanju plavih kuverti. To što sam im ja odgovorio, nije za ovaj intervju.
Ovaj mladi specijalizant i u daljoj se budućnosti vidi u Osijeku. Svjestan trenutnog trenda iseljavanja ljudi, a posebice mladih iz Slavonije, ključan razlog njihova odlaska vidi u politici, uhljebima te malim plaćama, a velikim izdacima. Iako je i dosta njegovih prijatelja napustilo Slavoniju, on se nada da će uspjeti u svom rodnom gradu osnovati obitelj, izučiti zanat i stvoriti ime za sebe.
Na samome kraju, ostala je jedna neriješena stvar. Da se podsjetimo, Borna je sudjelovao na raznim kongresima, održavao razna predavanja, odradio tri bilateralne prakse tijekom svog studija, a ipak je završio fakultet u roku. Otkrio nam je i u čemu je ključ:
– Puno, puno, puno kave, uz dobre vještine planiranja vremena.
Ako si slučajno propustio prvi intervju u seriji članaka Osijek četvrtkom, neka ti ne bude krivo. Klik na link i ispravi taj grijeh.
