„Teško je s papirom Ekonomskog fakulteta ako nisi spreman dati ono nešto dodatno od sebe tijekom studiranja"
Ivona Adrić studentica je financija koja na prvu izgleda samozatajno, no u njoj zapravo čuči komunikativna, vesela i kreativna osoba koja obožava putovanja, spaja ih s obrazovanjem, drži predavanja i edukacije na raznim forumima, odlična je studentica i liderica koja sanja da u budućnosti otvori vlastiti fakultet i tako spoji poduzetništvo i menadžment.
Ivona Adrić studentica je financija koja na prvu izgleda samozatajno, no u njoj zapravo čuči komunikativna, vesela i kreativna osoba koja obožava putovanja, spaja ih s obrazovanjem, drži predavanja i edukacije na raznim forumima, odlična je studentica i liderica koja sanja da u budućnosti otvori vlastiti fakultet i tako spoji poduzetništvo i menadžment.
Započinje velika serija članaka objedinjena pod krovnim naslovom Osijek četvrtkom u kojemu ćete imati prilike upoznati proaktivne osječke studente i one koji su nakon studiranja u Osijeku ondje ostali i zaposlili se. Cilj je razbiti stigmu o tome kako Slavonija izumire, kako u Osijeku nema kvalitetnih studenata, kako svaki od njih jedva čeka dobiti diplomu da se ukrca na autobus za Irsku ili Njemačku. Nije da toga nema ili da neće biti, no ovo su priče onih koji uspijevaju iako ih okolina često sabotira.
Prva predstavnica Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera jest Ivona Adrić, 26-godišnja studentica završne godine smjera Financijski menadžment na diplomskom studiju na Ekonomskom fakultetu u Osijeku. Sinonim je za spajanje proaktivnosti i uspješnosti jer obavlja mnoštvo odgovornih dužnosti na različitim mjestima, a uz sve to postiže zavidne rezultate na samim kolegijima.
Ivonin je put zanimljiv jer je nakon Klasične gimnazije u Osijeku upisala Medicinu iako je cijelu srednju školu planirala upisati Ekonomiju. Desetak dana prije prijave ispita na državnoj maturi ipak se odlučila za Medicinu jer je, kaže, htjela pomagati ljudima i sve te sate na poslu utrošiti na nešto dobro. Već na prvoj godini primijetila je da Medicina nije ono što je mislila da će biti i da ju ipak ne zanima, no s obzirom na to da je očistila godinu, nije pomišljala ispisati se.
– Što je dalje išlo, postajala sam sve nezadovoljnija i osoba koju više nisam prepoznavala. Roditelji su bili ti koji su me potaknuli da se ispišem jer su vidjeli koliko nisam sretna. Trebalo mi je to, trebala mi je potvrda da je u redu odustati i da to ne znači da sam slaba i manje vrijedna. Teško je kada si stvorite određenu sliku o sebi i onda morate izaći iz tog kalupa i sami sebe gledati na drugi način. –
Kao odličan učenik, većina bi pomislila da će otići na Medicinu u Zagreb, no Ivona je imala drugačije planove. Kaže kako otpočetka nije mislila da na fakultetima u drugim gradovima može dobiti više nego na osječkim. Kad je upisivala Medicinu, bila je spremna otići ju studirati u bilo koji grad ako ne upadne u Osijeku. Kad je upisivala Ekonomiju pak nije razmišljala o tome da ode negdje dalje studirati jer znala je da neće biti problema oko upada na fakultet, a da joj roditelji financiraju Ekonomiju izvan Osijeka nakon što se ispisala s Medicine, nije nešto što joj je prošlo kroz glavu (smijeh).
EFOS wallpaper, izrada: Ana Čobanković
Kao da dva fakulteta nisu dovoljna, Ivona u zimskom semestru 2015/2016 odlazi na Erasmus+ program u Portugal gdje je također studirala financije. Uz financijske kolegije, slušala je i neke poduzetničke, kao i kolegije iz područja informacijskih znanosti. Svi su joj se priznali na matičnom fakultetu. Kaže kako su profesori u Portugalu pristupačni, baš kao i njeni.
Ivona se pretvara da nije alergična na alkohol, FOTO: Facebook
Što se tiče nastave, kaže kako nije bila obvezna, ali svi su dolazili. Sve je kolegije, osim jednog, učila iz knjiga na engleskom jeziku i iz svakog je kolegija morala pisati seminar od četrdesetak stranica. Na EFOS-u isto pišu puno seminara, ali ovo je bio totalno novi nivo, priznaje. Budući da je svima poznata praksa s pitanjima s prošlih rokova koja se ponavljaju, Ivona je isprobala tu alternativu i tamo, no naišla je samo na čudne poglede. U njenu obranu, bio je to jedini kolegij koji je morala slušati na portugalskom dok ga tad još nije znala ni čitati.
– Profesorica mi je na kraju prevela ispit na engleski jezik i najbolje sam ga napisala na cijeloj godini. Ljudi su mi rekli da ne mogu vjerovati jer su mislili da imam nekih intelektualnih poteškoća zbog pitanja koja sam postavljala na nastavi. Neka dođu u Osijek slušati kolegij na hrvatskom jeziku pa da ih vidim! Neki zaključak bi bio da nisu oni ništa pametniji od nas, samo puno više seminara pišu i puno, baš puno više nastave imaju. S druge strane, opušteniji su na fakultetu, a na kolegiju nikad nema više od 30 studenata, što je optimalno za izvođenje nastave i aktivno sudjelovanje u istoj. –
U 2016. godini odradila je dvije prakse na zavidnim mjestima. Prva je bila u Bruxellesu, u trajanju od mjesec dana, gdje je stažirala u Europskom parlamentu. Kaže kako je većinu dana radila – najprije na poslu, a onda navečer iz stana. Priznaje da nije bila dovoljno brza, a htjela je posao obaviti kvalitetno. Stoga je bilo nužno posao nositi u stan. Kad se polako uhodala, već je bio kraj staža. Živjela je u sobi blizu Parlamenta, a družila se sa stažistima i cimerima.
– Za vrijeme staža održavala se i plenarna sjednica u Strasbourgu pa sam i tamo imala priliku otići na nekoliko dana. Upravo sam tada i odradila jedan Skype intervju u trajanju od sat vremena za praksu u P&G-u. S obzirom na to da u Strasbourgu nisam imala svoj ured, dovukla sam stolicu do hodnika koji je vodio do WC-a i sjedila ondje s laptopom i pričala sat vremena. Ne bi vjerovala koliko brzo prestaneš primjećivati ljude koji prolaze pored tebe i gledaju te u čudu. –
Samo mjesec dana nakon Bruxellesa pa sve do listopada 2016. godine, osječki je Donji Grad zamijenila Budimpeštom gdje je odrađivala praksu za P&G. Na pitanje koliko je ta praksa promijenila njeno djelovanje na faksu u naredne dvije godine, dodaje kako ju je definitivno promijenila jer je dobila dozu samopouzdanja koja joj je trebala.
– Kada se nađete u međunarodnom okruženju i radite s ljudima koji su završili, ili završavaju, (često privatne) fakultete koji su na odličnom glasu i vidite da niste ništa lošiji od njih, štoviše, shvatite da ne vrijedite manje jer ste iz Hrvatske ili Osijeka i da znanje koje studenti drugih fakulteta dobiju ne mora nužno biti veće samo zato što se fakulteti nalaze u većim gradovima. Prestala sam razmišljati u uskim okvirima i misliti da sam dobra za EFOS. Dobra sam i točka. Ne za Osijek, ne za Hrvatsku, već za što se god odlučim potruditi. –
Osim što je jedna od najboljih studentica na EFOS-u, Ivona je demonstratorica kod docentice Marine Stanić, predsjednica Studentskog zbora Ekonomskog fakulteta u Osijeku te predsjednica studentske udruge Financijski impuls. Kao demonstratorica pomaže docentici Stanić čuvajući studente na ispitima iz različitih kolegija, upisuje bodove u dokumentarij te obavlja sve administrativne poslove prema potrebi. Zajedno održavaju i predavanja i radionice na Festivalu znanosti te na Kreativnoj riznici, a povremeno joj docentica dopusti i da održi koji seminar na kolegiju Menadžmenta.
Kao predsjednica Studentskog zbora Ekonomskog fakulteta u Osijeku priznaje kako je osoba kojoj manjka vremena, no i netko tko iskreno želi dati svoj doprinos podizanju kvalitete studiranja na EFOS-u. Pomaže pri komunikaciji između Uprave i studenata te studentima dostavlja sve relevantne informacije na vrijeme.
Prošle godine u lipnju postala je predsjednicom i studentske udruge Financijski impuls koja je poznata na osječkom području po jednom velikom projektu – Financijskom opismenjavanju srednjoškolaca Slavonije i Baranje čiji je idejni začetnik njen kolega iz udruge Filip Hojsak. Prisjeća se kako je opismenjavanje počelo kao projekt Osobne financije srednjoškolaca prije tri godine Tada je to bio pilot-projekt i održalo se nekoliko predavanja u osječkim srednjim školama. Prošle je godine Ivona vodila projekt i proširila ga na šest gradova Slavonije i Baranje.
– Sebe sam dala u taj projekt i zaista sam uživala u njemu. Zbližila sam se s timom koji je radio sa mnom i mislim da smo se na njemu svi razvili kao osobe, predavači i budući ekonomisti ili matematičari; ovisno tko što studira. Projekt je odlično prepoznat u našoj regiji, profesori ga pozdravljaju jer su svjesni nedostataka našeg školstva koje ne uči naše srednjoškolce o osobnim financijama i osnovnim financijskim pojmovima zbog čega kasnije kao odrasli ljudi imaju veću šansu donositi loše financijske odluke. –
Učenicima se također sviđa projekt jer su predavanja interaktivna, otkriva nam, puna nagradnih pitanja i nagrada za najbrže i točne odgovore. Mediji su imali samo pozitivne riječi o projektu zbog kojeg su bili i u emisiji Dobro jutro, Hrvatska. Projekt je odlično zamišljen i potreban zajednici, zbog čega je i, vjeruje, tako dobro prihvaćen. Koncept predavanja, gradivo i sama pitanja koja postavljaju srednjoškolcima razrađivali su od početka prošle akademske godine do prvog mjeseca kada se krenulo s edukacijom. Financijski su opismenili preko 2500 učenika, što je svakako velika brojka za jednu studentsku organizaciju. Ove godine projekt vode Ivonini kolege Mirna Gelo i Tomislav Brdarić.
Ivona i Mirna Gelo na financijskom opismenjavanju srednjoškolaca, FOTO: Facebook
Kada netko ima toliko obveza, posebice na više različitih strana i područja, pitate se kako organizirati vrijeme kada netko ne može organizirati da u istom danu ode na kavu, na ručak, uči i pogleda samo jednu epizodu serije. Ivona kaže kako nema tajnog recepta – uzmeš planer i zapisuješ obveze.
– I onda većinu odradiš u zadnji tren jer često drugačije ne ide. Dosta brzo pamtim pa mi za učenje ne treba puno vremena. Dečko je takav da razumije da me vesele sve stvari kojima se bavim i ne nabija mi grižnju savjesti što se ne viđamo često kao neki drugi parovi. Uostalom i on ima puno obveza. Volimo putovati i često odemo negdje za produženi vikend (povratne avionske karate od 9.90€ - here I come!) gdje napunimo baterije. –
Da sad ponovno upisuje fakultet, kaže da ne bi ništa mijenjala, čak ni redoslijed – ponovno bi upisala Medicinu, ispisala se i upisala Ekonomiju, otkriva kroz smijeh. Kada se priča o težini Ekonomskog fakulteta u Osijeku, tu je, kaže subjektivna. Kaže kako na EFOS-u ne postoji predmet koji se ne može dati jer ne postoje (više) profesori koji ruše samo da bi rušili. To što je nekome fakultet lagan, nekome sasvim primjerene težine, a nekome isti taj fakultet nemoguće završiti, to je normalno. Nismo svi za sve, zaključuje.
– Kada mi netko kaže kako je moj fakultet lagan, ja mu ne počnem kontrirati i govoriti kako to nije istina, već mu kažem da jako volim što uz učenje imam vremena za prakse van zemlje, rad u studentskim udrugama, rad na projektima, volontiranje, putovanje po konferencijama, dodatna usavršavanja i sve ostalo što će me učiniti kvalitetnim ekonomistom i osobom spremnom za tržište rada kada diplomiram. I da mi je žao ako on to ne može i ako mu njegov fakultet ne pruža sve te dodatne mogućnosti. –
Ivonin je posao iz snova otvaranje vlastitog fakulteta. Tu bi, kako kaže, mogla biti i menadžer i poduzetnik i profesor. Uz smijeh kaže kako će si zapisati ovo negdje da vidi što se ostvarilo nakon 30 godina. U sobi još uvijek čuva pismo koje je napisala u 4. razredu osnovne škole u kojem piše da će do 28. godine biti uspješna odvjetnica, a možda već i sudac. Pisalo je i da će imati dvoje djece, vikendicu na moru i u planinama. Pravu i djeci još se uvijek ne nada, ali bi vikendice vrlo rado prihvatila. Može i do 30. godine, pričekat će ih.
