Saznajte sve o još jednoj Facebook hit stranici

Borna Marinić rođen je 1992. godine u Zagrebu u kojem je završio svoje osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje. Trenutno je student povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a na jesen upisuje diplomski studij. Planira diplomirati na znanstvenom smjeru iz područja koje ga najviše interesira – Moderna i suvremena povijest – te se u budućnosti baviti tematikom Domovinskog rata.

Upravo je ta tematika dovela Bornu do nas, odnosno nas do Borne. Naime, primijetili smo na Facebooku njegovu stranicu Dogodilo se na današnji dan - Domovinski rat. Stranica broji više od 21 000 fanova, a kako je došao na ideju pokretanja i zašto saznajte u intervjuu.

Zašto baš ova tema za Facebook stranicu i kako su je korisnici prihvatili? Pomaže li ti još tko s iznesenim podacima?

Još od djetinjstva, iz kojeg su slike Domovinskog rata samo mutna sjećanja, taj period povijesti golicao mi je maštu. Sjećam se kada sam kao klinac putovao na more starom cestom iz Zagreba i gledao ta do prije par godina okupirana područja. Od Turnja do Obrovca stalno sam buljio kroz prozor i zamišljao kakvi su se događaji vrtjeli kroz te krajeve od 1990. do 1995. godine Odrastanjem sam stjecao sve više znanja o tom periodu, nažalost manje u školi, a više samoinicijativno preko interneta. Nakon što sam upisao studij povijesti, počeo sam intenzivno razmišljati čime bih se mogao baviti nakon završetka studija. Zvanje nastavnika nije me posebno privlačilo, a najviše su me interesirale teme iz hrvatske povijesti, poput hrvatskog ranog srednjeg vijeka, hrvatskog narodnog preporoda, povijesti Zagreba... Ipak, ona stara ljubav iz djetinjstva prevladala je i odlučio sam se fokusirati na Domovinski rat. Što sam više učio o Domovinskom ratu, shvaćao sam koliko sam malo znanje stekao kroz obrazovanje. S vremenom se u meni pojavila i ideja o pokretanju nekakve stranice o Domovinskom ratu na facebooku i shvatio sam kako je format „Na današnji dan“ najbolja solucija. Tako sam 1. svibnja pokrenuo stranicu „Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat“. Tada je to bio isključivo hobi, spoj ugodnog i korisnog, a danas je taj hobi zaživjeo kao pravi i ozbiljan projekt. U početku je možda bilo najteže, upravo zbog tog pitanja kako će korisnici prihvatiti takvu ideju, ali i zbog mojeg stila pisanja. Ispalo je odlično, pogotovo ako se na umu ima koliko je Domovinski rat osjetljiva tema. Stranicu uređujem samostalno, a povremeno mi ljudi šalju podatke o obljetnicama događaja vezanih uz Domovinski rat, pa to ukomponiram u članke koje objavljujem.

Otkud crpiš informacije, na kojoj je literaturi sve bazirano? Ujedno možeš i preporučiti našim čitateljima koji autori su svakako „must“ za iščitavanje teme Domovinskog rata!

Došli smo i do najčešćeg pitanja koje mi postavljaju ljudi kada me ispituju o stranici. Svakako, najveće vrelo mi je internet. Na njemu sam naišao na najviše događaja o kojima sam pisao na svojoj stranici (a ima ih oko 700). Velika pomoć su mi mnogobrojni lokalni portali koji pišu o manje poznatim događajima koji su gotovo nepoznati široj javnosti. Nakon interneta dolaze knjige, a ona prva s kojom je sve počelo je relativno mala knjiga „Suvremena i samostalna Republika Hrvatska“ autora Ive Perića koji kronološki iznosi događaje koji su pratili Hrvatsku od početka neovisnosti pa sve do mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Od autora koji su „must“ kada nas zanima ova tematika svakako bih istaknuo Antu Nazora i njegovu knjigu „Velikosrpska agresija na Hrvatsku 1990-ih“ ili knjigu „Hrvatski Domovinski rat 1991.-1995.: strateški pogled“ admirala Domazeta-Loše.

Jesi li naišao na dobar odaziv profesora koji su ti ponekad voljni uskočiti? Ako da, kakve su im bile reakcije, smatraju li da ti ovo može pomoći u daljnjem istraživanju? Jesi li naišao i na odaziv drugih kolega studenata?

Profesori ne znaju da vodim ovu stranicu, a kolege me podržavaju lajkovima!

Što se tiče same tematike Domovinskog rata, reci nam svoj pogled – ima li dovoljno literature i je li obrazovni sustav dovoljno pažnje posvetio ovoj nedavnoj povijesti? Naime, tu se prvenstveno referiram na situacije koje se događaju u osnovnoj i srednjoj školi, a to je da se zbog manjka vremena učenici ne uspijevaju zajedno s profesorima dovoljno fokusirati na to područje.

Literature ima dosta, prvenstveno knjiga koje su neka vrsta svjedočanstva, dok smo glede stručne literature u minusu, no tu su povjesničari poput Nazora, Barića, Marijana... koji rade na tome da se to stanje popravi.

Glede teme Domovinskog rata u našem obrazovnom sustavu i njegove doista nepravedne zapostavljenosti mogao bih reći mnogo toga. Najveći je problem taj „manjak vremena“. U 8. razredu učenici su taj predzadnji/zadnji tjedan već glavom u praznicima ili rješavanju problematičnijih predmeta od povijesti, a slična je situacija i u srednjoj školi kada uz sve spomenute nedaće dolazi i državna matura pa se nerijetko dogodi da Domovinski rat ne bude spomenut. Zanimljivo je kako je moja kolegica prvo predavanje o Domovisnkom ratu u cijelom svom obrazovanju slušala tek na 3. godini fakulteta, što je zaista žalosna činjenica, no daje pravu sliku precepcije Domovinskog rata u našem obrazovnom sustavu.

Kako bi država trebala posvetiti više vremena ovome?

Taj je problem nerješiv već dulje vrijeme, a osobit problem predstavljaju udžbenici koji se često prekrajaju dolaskom nove političke opcije na vlast što vjerojatno otežava posao profesorima i smanjuje njihovu motiviranost za rad na tematici Domovinskog rata s djecom.

U kurikulumu bi svakako trebalo posvetiti više vremena novijoj hrvatskoj povijesti, a ja se često našalim kako bi bilo dobro da o Domovinskom ratu ima dovoljno materijala za čitavo polugodište. Za početak, bilo bi dobro da nastavnici povijesti mogu povećati satnicu predmetom tipa „Dodatna povijest“ te na njemu obrađivati važne događaje iz Domovinskog rata.

Planiraš li osposobiti neku web stranicu ili blog? Jesi li razmišljao o suradnji s Hrvatskim povijesnim portalom ili Institutom za povijest koji bi zasigurno u jednom aspektu bili voljni pružiti podršku?

Web stranica je u planu, no zbog nedostatka vremena širenje projekta u tom je pogledu na čekanju. Svakako bih volio u ovoj 2014. godini obaviti suradnju s prijateljima koji su mi već ponudili pomoć uz taj dio posla.
Nisam dosad razmišljao o suradnji s navedenim institucijama, no najviše me privlači moguća suradnja s Hrvatskim memorijalno-dokumentacijskim centrom Domovinskoga rata, a ne mogu sakriti niti želju kako bih jednog dana upravo tamo volio raditi i istraživati.