Preminuo akademik Stjepan Babić, jedan od najznačajnijih hrvatskih jezikoslovaca

U petak, 27. kolovoza 2021, u Zagrebu je u 96. godini života umro jedan od najznačajnijih hrvatskih jezikoslovaca akademik Stjepan Babić, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Stjepan Babić rodio se 29. studenoga 1925. u Oriovcu. Osnovnu je školu završio u Oriovcu, a gimnaziju pohađao u Sl. Brodu, Osijeku i Zagrebu, gdje je maturirao 1947. Pošto je dvije godini bio činovnik, 1949. upisao je na Filozofskome fakultetu u Zagrebu VIII. grupu predmeta: Narodni jezik i književnost (A), Ruski jezik i književnost (B), Njemački jezik (C). 1955. diplomirao je i odmah postao asistent na istome fakultetu, na katedri za hrvatski jezik i književnost. Disertaciju Sufiksalna tvorba pridjeva u suvremenom hrvatskom ili srpskom književnom jeziku obranio je 1962. na istom fakultetu i 1963. postaje docent, 1970. izvanredni profesor, a 1975. redoviti profesor što ostaje do umirovljenja 1991.

Nagrađen je najvišim znanstvenim i državnim nagradama: Nagradom Bartol Kašić za značajnu znanstvenu djelatnost oblasti društveno-humanističkih znanosti u području proučavanja hrvatskog književnog jezika (1991), Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića za osobite zasluge u znanosti (1995), Spomenicom Domovinskog rata za drugi djelatni način (1995), Spomenicom domovinske zahvalnosti za časnu i uzornu službu za razdoblje od pet godina(1995),  Redom Ante Starčevića (1996) i Državnom nagradom za životno djelo (2004).

Akademik Stjepan Babić bavio se prvenstveno problematikom suvremenoga hrvatskoga književnoga jezika, posebno tvorbe riječi. Potpuna njegova bibliografija obuhvaća više od tisuću bibliografskih jedinica.

U doba Hrvatskog proljeća 1971, zajedno s akademikom Milanom Mogušem i akademikom Božidarom Finkom, izradio je Hrvatski pravopis koji je zbog političkih razloga nakon tiska bio uništen te je 1972. ponovno tiskan u Londonu, zbog čega je u povijest ušao pod nazivom Londonac. U cijelosti je Hrvatski pravopis prvi put tiskan tek 1990, nakon čega je doživio više izdanja.

Više je desetljeća skupljao političke viceve koje je objavio 1995. u knjizi Hrvatski politički vicevi. Objavio je više stotina članaka i rasprava u kroatističkim i slavističkim časopisima i zbornicima, domaćima i stranima, uglavnom o pitanjima suvremenoga hrvatskog jezika i pravopisa, ali i iz jezične povijesti. Pisao je i o hrvatskoj književnosti i priređivao izdanja starijih slavonskih pisaca.