Na kronični manjak stručnjaka i nesređeni sustav upozoravalo se i prije tragedije u Prečkom

Tragedija u Osnovnoj školi Prečko, koja je duboko potresla Hrvatsku, ukazala je na dugogodišnje probleme u sustavu mentalnog zdravlja djece i mladih. S manjkom stručnjaka i resursa, sustav nije adekvatno opremljen za pružanje potrebne skrbi, upozoravaju stručnjaci, a prenosi Nacional.

Prema izvješću, na svakih 50 000 djece s poteškoćama mentalnog zdravlja u Hrvatskoj radi tek pedesetak dječjih psihijatara, što je daleko ispod potreba. Stručnjaci ističu kako je ovaj manjak posebno opasan u trenutku kada podaci pokazuju porast mentalnih poremećaja kod djece za čak 300 posto, a pokušaji suicida skočili su za 280 posto u posljednjih nekoliko godina.

"Ne možemo kriviti psihijatre koji su radili s počiniteljem tragedije u Prečkom jer je donedavno bio maloljetnik i spadao u sustav dječje psihijatrije. Pravi je problem to što sustav dječje psihologije već dugo ne funkcionira. Ovo nije izolirani slučaj već posljedica zanemarivanja sustavnih reformi", izjavio je jedan od stručnjaka iz područja psihijatrije.

 

Kronični problemi i manjak resursa

Hrvatski zdravstveni sustav suočava se s velikim izazovima u području mentalnog zdravlja djece. Na problem se upozoravalo godinama, no tragedija u Prečkom ponovno je ukazala na propuste. Stručnjaci naglašavaju kako bi sustavna rješenja trebala uključivati:

- Raspisivanje većeg broja specijalizacija iz dječje i adolescentne psihijatrije.
- Povratak psihologa u škole i domove zdravlja.
- Edukaciju nastavnika i drugih obrazovnih djelatnika o prepoznavanju problema mentalnog zdravlja.
- Veće kapacitete u zdravstvenim ustanovama za zbrinjavanje djece s mentalnim poteškoćama.

Poseban problem predstavlja kontrola pacijenata s duševnim smetnjama. Kako je majka 19-godišnjeg počinitelja navela, dugo su upozoravali na njegovo stanje, no sustav nije adekvatno reagirao. Pacijenti kojima su potrebni lijekovi često ne dobivaju odgovarajući nadzor, što dodatno povećava rizik.

Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama u Hrvatskoj dodatno ograničava mogućnosti stručnjaka. Prisilna hospitalizacija moguća je samo u ekstremnim slučajevima, a pacijenti koji se nakon akutnih epizoda vraćaju u svakodnevni život često ostaju bez adekvatnog nadzora. Stručnjaci upozoravaju kako je nužno revidirati zakonske okvire kako bi se povećala sigurnost i poboljšala skrb.


Ova tragedija ponovno nas podsjeća na važnost mentalnog zdravlja i potrebe za hitnim djelovanjem kako bi se osigurao siguran i podržavajući sustav za najugroženije skupine društva.