Na Fakultetu prometnih znanosti ponuđene ideje za smanjenje smrtnosti djece pješaka
„Prometne nesreće su slučajan i složen događaj, ali njima se može upravljati ako se znaju uzroci.“ – istaknuto je na FPZ-u.
„Prometne nesreće su slučajan i složen događaj, ali njima se može upravljati ako se znaju uzroci.“ – istaknuto je na FPZ-u.
Na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu 22. svibnja održan je okrugli stol naziva Sigurnost djece pješaka u zonama osnovnih škola. Organizirao ga je Zavod za gradski promet koji je i proveo spomenuti znanstveno-istraživački projekt uz potporu Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa (NPSCP) 2011. – 2020. Republike Hrvatske. U prometnim nesrećama godišnje u svijetu smrtno strada milijun i 300 000 ljudi, preko 50 milijuna pretrpi ozljede, dok dnevno u svijetu u prometu pogine više od 500 djece. Navedeno dovodi do više stradavanja nego svi ratovi i terorizam zajedno, a prometne nesreće vodeći su ubojica mladih u dobi od 10 do 25 godina.
Kao što i prethodni podaci navode, djeca predstavljaju iznimno ranjivu i osjetljivu skupinu, tako da je cilj projekta bio povećanje njihove sigurnosti u zonama osnovnih škola. Njegova je provedba trajala godinu dana, s početkom 1. travnja prošle godine, a obuhvaćeno je pet zagrebačkih osnovnih škola: grofa Janka Draškovića, Izidora Kršnjavoga, Retkovec, Savski gaj i Kustošija. Riječ je o školama u čijoj je okolici bilo najviše prometnih nesreća s djecom pješacima.
– Od aktivnosti smo educirali djecu, vozače i roditelje, istraživali njihovo ponašanje u prometu, analizirali i detektirali loša infrastrukturalna rješenja, mapirali žarišta prometnih nesreća, snimali videomaterijale i simulacije opasnosti. Organizirali smo razne radionice s djecom i vozačima školskih autobusa (ZET), a svi su bili zaista jako zadovoljni i ponosni smo na postignuto. Posebno smo ponosni i na izrađenu brošuru o projektu koja bi svima trebala biti od jako velike pomoći. Međutim, mi smo detektirali sve probleme, a na odgovornim osobama je da sve to provedu u praksi i pomognu djecu povećanjem njihove sigurnosti. Ne moramo baš uvijek čekati da se nešto loše dogodi, pa da tek onda reagiramo. – rekao je Ljupko Šimunović s FPZ-a.
Zatim je dodao:
– Prometne nesreće su slučajan i složen događaj, ali njima se može upravljati ako se znaju uzroci. Nerazumijevanje nastanka prometnih nesreća vodi prema ponavljanju nesreća. Svi članovi društva dijele odgovornost za sigurnost djece, a djeca trebaju poštivati prometna pravila. Sigurnost djece treba biti vodeća vizija u politici svake zemlje, samim time problematiku sigurnosti prometa treba ugraditi u školski kurikulum.
Tendencija je takva da se u Hrvatskoj još više smanji broj poginulih osoba u prometu, da se 2020. godine dođe do brojke od 213. U prošloj je godini 331 osoba poginula, a prema NPSCP-u se očekivalo 277. Zanimljivo je da je početkom devedesetih godina bilo više od 1300 poginulih u prometu, spomenuo je Damir Zorić, predsjednik Upravnog odbora Hrvatskog ureda za osiguranje.
Percepcija je većine roditelja da su njihova djeca ugrožena u prometu, tako da ih više nego ikad prije dovode automobilima do škola, a tako stvaraju dodatne gužve. Postoje razni primjeri prakse kako riješiti ovaj problem. Jedan je od njih da se roditelji međusobno dogovore pa da svaki dan netko drugi vodi djecu prema školi u grupi, dok u nekim školama odlično funkcionira prijevoz školskim autobusom.
– Rezultati u odabranim školama od 1. do 4. razreda kažu da 48 posto pješači do škole, 40 posto vozi netko u školu, dok 12 posto koristi javni prijevoz. Kod 5. do 8. razreda su rezultati drugačiji, pa njih 61 posto ide pješice, 26 posto javnim prijevozom, 10 posto automobilom, a ostali biciklom, romobilom ili sličnim prijevoznim sredstvom. Najčešća opasnost za djecu događa se zbog ljudske pogreške, prvenstveno zbog nesavjesnosti vozača, mnogi se u prometu ne ponašaju prikladno. Dakako da blizina opasne prometnice djeci predstavlja velike probleme, kao i nepropisno parkirana vozila. – istaknuo je Božo Radulović s FPZ-a.
U ime MUP-a bio je nazočan Darko Grac, a posebno je istaknuo da velik problem predstavljaju roditelji koji se ne vežu pojasom, a isto to primijene i na djecu; na stražnjem sjedalu gotovo da i nećete vidjeti nekoga vezanog. Spomenuo je da MUP konstantno provodi aktivnosti kojima bi djeca imala veću sigurnost, od čega je posebno istaknuo kampanju Poštujte naše znakove s kojom je većina građana i upoznata.
Pristup sprječavanju prometnih nesreća predstavlja krug sljedećih aktivnosti: inženjerstvo, kontrola, vrednovanje, ohrabrivanje i obrazovanje. Suradnja svih sudionika od iznimnog je značaja. I to je nešto što su svako malo isticali svi govornici.
– Brojni roditelji, posebno u školama u centru grada, nemaju gdje parkirati automobil, a da potencijalno ne ugroze nekoga. Stoga bi vodeći se svjetskom praksom bilo idealno kada bi se izgradile K+R (kiss and ride) parkirališne površine, čija je namjena da roditelji mogu propisno stati automobilom, pozdraviti dijete i nastaviti dalje bez dužeg zadržavanja. – rekao je Julijan Jurak s FPZ-a.
Dodao je još nekoliko podataka:
– Na području Zagreba nalaze se 162 osnovnoškolske ustanove, a samo njih 19 ima organiziranu školsku prometnu jedinicu. Prvi je korak postavljanje prometnoga znaka oznake C31 Školska patrola. Idući je korak zaduženje jednoga učitelja za voditelja školske prometne jedinice. Završni je korak nabava potrebne opreme. U sklopu projekta analizirane su razine osvijetljenosti područja oko pet odabranih osnovnih škola, a rezultati kažu da preko 40 posto rasvjetnih tijela ne zadovoljava projektantske standarde. Jednostavno moramo napraviti iskorake. Ponudili smo brojna rješenja, a iskreno se nadamo da će njih odgovorne osobe uzeti u obzir i u konačnici realizirati.
Iako je projekt obuhvatio samo zagrebačke škole, on je odlična baza za sve druge koje imaju za cilj povećati sigurnost djece. S FPZ-a su istaknuli da stoje na raspolaganju svim školama i da će svojom stručnošću pomoći, ali sve to neće vrijediti ako ideje ne realizira lokalna zajednica.
– Uopće je teško riječima opisati koliko nam je ovaj projekt pomogao. Prije smo znali pisati dopise na razne adrese. Odgovora ili nije bilo ili bi nas uputili na druge osobe i tako u krug. Problem je što sustav nije po tom pitanju sređen, ali sada imamo konkretne analize i bit ćemo još ustrajniji u našoj borbi za dobrobit djece. – zaključak je iz škola koje su bile obuhvaćene.
Iza cijelog projekta stoje: prof. dr. sc. Ljupko Šimunović, prof. dr. sc. Davor Brčić, doc. dr. sc. Marko Slavulj, dr. sc. Mario Ćosić, dr. sc. Diana Rupčić, mr. spec. Ljiljana Mikuš, prof. psih., Dubravka Svilar, prof., Dino Šojat, mag. ing. traff., Julijan Jurak, mag. ing. traff., Božo Radulović, mag. ing. traff., Matija Šimičić, student i Domagoj Dijanić, student.
