Matea je jedina djevojka u razredu šumarskih tehničara i sanja da postane lugarica: „Najdraže mi je rezanje motornom pilom”
Od malih nogu bila je zainteresirana za šumarstvo, a njezin otac imao je ključnu ulogu u odabiru njezinog obrazovnog puta.
Od malih nogu bila je zainteresirana za šumarstvo, a njezin otac imao je ključnu ulogu u odabiru njezinog obrazovnog puta.
„Kod nas doma se oduvijek pričalo o šumi i motorkama. Nije bilo sumnje da ću krenuti tim putem. Sad kada je tata pokojni, cilj mi je ostvariti njegovu želju, a to je da postanem lugarica”, ističe Matea.
Iako je jedina djevojka u razredu, Matea nije imala nikakvih poteškoća u prilagodbi, a njezini kolege su je odmah prihvatili.
„Dečki su me odmah prihvatili. Nema klanova, nema podjela. Super funkcioniramo. Dečki me ne štede, a ni profesori. Drago mi je da smo svi ravnopravni", kaže Matea, koja je čak tri puta izabrana za predsjednicu razreda.
Matea najviše uživa u praktičnom radu, posebno u radu s motornom pilom.
„Fizičkog rada ima, naravno, ali meni to nije problem. Navikla sam. Kod kuće sam već naučila osnove, a ovdje usavršavam vještine. Kod rada s motorkom važno je imati osjećaj. Najdraže mi je rezanje motornom pilom. To je ono što je specifično za ovaj smjer. Ne znam zašto, ali baš mi se sviđa", dodaje.
Profesor Luka Mlinarić pohvaljuje njezinu marljivost i posvećenost.
„Uvijek se trudi, i brzo svladava nove stvari", ističe profesor.
Matea je ponosna što se bavi fizički zahtjevnim poslom, a mnogi poštuju njezine sposobnosti.
„Ljudi često ostanu u šoku kada im kažem što sve radimo. Kad čuju da pilim, izrađujem, nosim, većina ostane paf. Možda me zato više cijene. Jer vide da to radim ravnopravno, bez straha", kaže Matea.
Njezin san je postati lugarica, a uvjerena je da će to postići.
„San mi je biti lugarica i sigurna sam da ću u tom naumu i uspijeti", zaključuje Matea, koja je već sada primjer predanosti i marljivosti za svoje kolege i buduće generacije šumarskih tehničara.
