Izvještaj Kuće ljudskih prava: mladima se sve teže osamostaliti i nezaštićeni su na tržištu rada

Kuća ljudskih prava objavila je izvještaj o ljudskim pravima za 2021. godinu. Kako navode, niti u toj godini nije zabilježen značajan pomak u ljudskim pravima u Hrvatskoj, kao ni u njihovoj poziciji na listi prioriteta.

Građani imaju nisko povjerenje u institucije, a kao kritična točka izražena je kvaliteta pravosudnog sustava ― prema percipiranoj neovisnosti pravosuđa pri dnu smo Europske unije.

Što se tiče studenata i mladih, pandemija i epidemiološke mjere znatno su otežale pristup obrazovanju, mogućnostima zapošljavanja i socijalnoj interakciji. Gotovo 60% maturanata smatra da je pandemija negativno utjecala na njihove živote, a većina ima i pesimističan stav prema budućnosti Hrvatske.

Iako je Nacionalni program za mlade istekao još 2017. godine, još uvijek nije donesena nikakva krovna politika za mlade. Ni Program, dok ga je još bilo, nije bio proveden kako treba: naime, bilo je ispunjeno samo 36% mjera predviđenih njime. 

Stopa nezaposlenosti mladih niža je nego 2020. godine te tako iznosi 10 posto, ali to je i dalje iznad prosjeka EU. Rast cijena nekretnina dodatno je mladima otežao osamostaljenje, što najbolje pokazuje porazan podatak da 77% mladih od 18 do 34 godine živi s roditeljima. To je najveći postotak u EU, a s godinama se samo povećava.

Također, za vrijeme pandemije znatno se pogoršalo mentalno zdravlje mladih. Preko polovice studenata reklo je kako svoje mentalno zdravlje smatra lošijim u odnosu na vrijeme prije pandemije, a najviše ih se žali na osjećaj izolacije i usamljenosti. Anksioznost je osjetilo 46% studenata, a depresiju čak 29%.

Na buduće studente pandemija je također negativno utjecala: i učitelji i učenici smatraju da se kvaliteta obrazovanja u odnosu na pretpandemijsko vrijeme smanjila. Po kvaliteti obrazovanja i inače zaostajemo iza EU.

Građanski odgoj, kao vječna tema domaćeg obrazovanja, još uvijek se provodi samo kao međupredmetna tema, a ne kao zaseban predmet. U nekim školama provodi se kao izvannastavna aktivnost, a još uvijek nema evaluacije kojim bi se pokazao njegov utjecaj i prostor za poboljšanje.

Prava žena su u padu, a rodno uvjetovano nasilje u porastu. Problemi poput seksizma, slabe medijske i političke participacije žena i spolnog uznemiravanja ostaju kao trajni problemi hrvatskog društva. Prema odnosu tercijarnog obrazovanja muškaraca i žena, Hrvatska je na neslavnom predzadnjem mjestu.

I za ravnopravnost spolova nedostaje krovni plan i strategija: posljednji dokument istekao je još 2015. a novi se počeo izrađivati 2021, ali se očito nikome u Vladi pretjerano ne žuri oko pitanja ženskih prava. Tek je ove godine smanjen porez na menstrualne potrepštine, jer je 2021. onaj od 25% bio treći najviši na svijetu (!).

Zdravstvene ustanove nisu ravnomjerno dostupne u svim regijama i područjima, te oni u manjim mjestima često moraju ići u veće gradove kako bi ostvarili usluge garantirane zdravstvenim osiguranjem. Također, kronični manjak liječnika, medicinskih sestara i ostalog zdravstvenog osoblja ostaje izraženi problem.

Umirovljenici su u Hrvatskoj uz nezaposlene u najvećem riziku od siromaštva, što je u Europskoj uniji rijetkost. Zanimljivo je da su i ovdje žene u nepovoljnom položaju: naime, kod umirovljenica je rizik od siromaštva veći nego kod umirovljenika.

Prava LGBTIQ osoba, nacionalnih manjina i izbjeglica također su uglavnom u silaznoj putanji. Zabilježeno je povećanje govora mržnje na internetu, kao i verbalne prijetnje i fizički napadi.

Sve u svemu ― pomaci su mali i (pre)spori, a stanje se u mnogim poljima znatno pogoršalo.