INTERVJU: "Moja punica misli da sam špijun!"

Cody McClain Brown američki je politolog koji je iz Oklahome stigao u Hrvatsku nakon što je upoznao svoju sadašnju suprugu, rodom iz Splita. Došao je pisati doktorat, a na kraju je odlučio ostati. Danas predaje engleski jezik na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a postao je popularan zahvaljujući blogu Zablogreb.

Blog je to na kojem Brown piše o američko - hrvatskim kulturološkim i sociološkim razlikama. Svoju je ideju pretvorio u blog kada je na jednom skupu bilo potrebno govoriti upravo o toj temi. Tako je shvatio da ima puno toga za reći i danas vodi svoj blog kojeg posjećuje preko 20.000 čitatelja.  Imali smo priliku intervjuirati Browna, a pitali smo ga o njegovim percepcijama studija i studiranja u Hrvatskoj te o nezaobilaznoj punici. 

Brown je tijekom svojih putovanja posjetio mnogo zemalja, ali se odlučio skrasiti u Hrvatskoj. Razlog tomu jest što mu je Hrvatska brzo prirasla srcu.

- Zapravo sam odlučio živjeti ovdje jer je moja žena ovdje imala posao, a nismo bili sigurni gdje živjeti.  Uvijek sam bio otvoren prema životu u Europi. Nakon dvije godine u Turskoj život u Hrvatskoj se činio lakim. A onda, što smo duže ostali ovdje, tako je postalo sve manje moguće da idemo natrag. Vrlo sam se brzo prilagodio na način života i kulturu. Kada bih se vratio u SAD, vjerojatno bih doživio kulturni šok. -

Čitajući njegov blog, primjetno je divljenje mnogim stvarima koje Hrvatska ima. Pored „propuha” i „punice” zanimalo nas je što ga je još pozitivno i negativno iznenadilo. 

- Sviđa mi se osjećaj zajedništva u Hrvatskoj. S jedne je strane ovo pozitivno jer spaja društvo, a s druge može dovesti do problema korupcije, usluga i slabih političkih institucija - izjavio je Brown.

S obzirom na to da smo svi upoznati sa stereotipima o mnogim zemljama, zanimalo nas je kako Amerikanci doživljavaju Hrvate. 

- Mislim da Amerikanci niti nemaju mišljenje o Hrvatima. Oni koji i imaju mišljenje, to je zato jer prate sport. Tako da neki fanovi mogu imati mišljenje o Draženu Petroviću ili nekom drugom hrvatskom košarkašu. Zapravo Hrvati imaju stereotipe o sebi samima. Nikada nisam vjerovao da su „lijeni” dok mi hrpa Hrvata nije tako rekla. Moja žena, koja je iz Splita, još mi je na početku naše veze rekla kako su Dalmatinci poznati po aroganciji, tvrdoglavosti i lijenosti. Možda me pokušala upozoriti. Hrvati zapravo imaju najveće stereotipe o sebi - zaključuje. 

Istražili smo uviđa li Cody stereotipe koje Hrvati imaju o Amerikancima. Naravno, nije moglo proći bez pitanja znaju li Amerikanci pronaći Hrvatsku na karti te je li je na to utjecao komunistički režim koji je vladao na ovim prostorima unazad 25 godina.

- Većina ljudi ovdje misli da su Amerikanci glupi. Čudno je to. Siguran sam da su moj blog i knjiga ovoliko popularni samo zato što sam Amerikanac. Da sam Kanađanin ili Meksikanac, mislim da ne bi imali jednak utjecaj. Mislim da Hrvatima puno znači kada čuju kako Amerikanac više voli Hrvatsku nego SAD. Mnogi Amerikanci zasigurno ne mogu locirati Hrvatsku na karti. Mislim kako činjenica da je Hrvatska bila komunistička zemlja ne utječe na odnos sa Amerikancima. Utječe na moj odnos sa punicom. Mislim da je zato uvjerena kako sam ja špijun. -

Brown se u Hrvatskoj proslavio najviše zahvaljujući konstantim internetskim objavama vezanim uz ponašanje Hrvata. Nije trebalo proći puno vremena da postane miljenik online blogova. S obzirom na činjenicu da mu neki pripisuju povlašteni status samo zato što je iz SAD-a, zamolili smo ga da s nama podijeli svoje iskustvo. Je li kao stranac imao negativna iskustva na svojim putovanjima te je li se osjetio privilegiranim samo zato što je stranac.

- U Turskoj je vrlo teško ne osjećati se kao stranac. U Hrvatskoj često zaboravim da sam iz druge države. Mislim da postoje neke privilegije, ali ne previše. Ne dobivam poseban tretman u MUP-u, još uvijek moram čekati u redovima kao i svi ostali. -

Naš sugovornik predaje engleski jezik na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Kao osobu koja je upoznata sa hrvatskim školstvom, zamolili smo ga da usporedi hrvatski i američki obrazovni sustav. Glavna razlika, po njegovu mišljenju, jest ona u učenju. Tako je zaključio kako Amerikanci „uče učenje”, a Hrvatski studenti uče nepotrebne definicije.

- Iskustvo u Hrvatskoj me uvjerilo kako je ovdje u obrazovnom sustavu naglasak na činjenicama. Dok dođete do srednje škole ili fakulteta činjenice se smatraju podređenima. Trebate ih, ali one ne bi smjele biti u središtu. Naglasak bi trebao biti na kritičkom razmišljanju. Ovdje je drugačije. Činjenice su u središtu, a kritičko mišljenje je na drugom mjestu. U SAD-u naglasak na standardiziranim testovima mijenja naš sustav u sustav koji će se više bazirati na činjenicama, što je šteta. U svijetu gdje je znanje ubrzano pomoću interneta vrlo je malo razloga za pamćenje činjenica. Na primjer, nije važno za nekoga tko je kemičar da zna sve elemente periodičnog sustava. Ako netko jest kemičar, znat će ih jednostavno zato jer kemičar to mora znati. Ono što je važno jest da netko tko studira kemiju shvati kako kovalentne veze i veze iona odlučuju o prirodi kemijske strukture formirane molekulama. Na ovaj način će biti sposobni razumjeti zašto je periodični sustav podijeljen na različite metale, plinove, dijelove i tako dalje. Shvatit će što svaki dio atomskih, molekulskih i sub-atomskih čestica zapravo znači i koliko utječe na naš svijet. Treba učiti da je učenje učenja uzvišeni koncept i mnogo je korisniji od učenja definicija koje se na brzinu mogu pogledati na vlastitom mobitelu - objašnjava Brown.

Za kraj smo ostavili pitanje koje nas je sve mučilo. Kako da je Brown pronašao toliko veliku inspiraciju u svojoj punici kada je općepoznato kako je u Hrvatskoj baš punica noćna mora muškarca. 

- Zapravo, punica i ja imamo puno nesporazuma. Ali, pokušavam ih riješiti humorom. Poštujem i nju i sve ostale starije gospođe jer vidim koliko su važne za zajednicu. One su pokretači jedinstvene hrvatske kulture. Ako vas zanima zašto Hrvatska nije kao Amerika, to je zbog punica i baka. Utješno je znati da postoji netko čija je glavna briga jeste li ili niste dovoljno pojeli. Moja mama me nije pitala što sam jeo zadnjih dvadeset godina - zaključuje Brown.

Pomoću bloga Brown je zainteresirao širok krug čitatelja pa je ubrzo u suradnji sa nakladom Algoritma napisao i knjigu. „Propuh, papuče i punica” naziv je djela koje je nastalo temeljem iskustva kojeg je Brown stekao bilježeći razliku u pogledu na svijet između Hrvata i Amerikanaca. Naslov knjige sadrži tri riječi koje su ga najviše fascinirale, a za jedan je časopis izjavio kako mu je „propuh” najdraža hrvatska riječ.