Hoće li nove mjere osigurati veću sigurnost u školama?

U Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih održan je sastanak Povjerenstva za izradu prijedloga mjera za poboljšanje razine sigurnosti u hrvatskim školama. Na sastanku su dogovorene kratkoročne, srednjoročne i dugoročne mjere, s ciljem da se tragedije poput one u OŠ Prečko više ne ponove.
 

Kratkoročne mjere: prvi korak prema sigurnijim školama

Kao najhitnija promjena, sve škole će od 7. siječnja biti obavezne zaključavati vrata tijekom nastave. Ulazak roditelja, vanjskih suradnika i ostalih građana bit će moguć samo uz najavu, dok će nadzor ulaza biti povjeren zaduženim odraslim osobama. Također, najavljeno je postavljanje električnih i jednostranih brava te uvođenje redovnih policijskih ophodnji oko škola, a po potrebi i angažman zaštitarskih službi.  

Dodatno, škole će dobiti upute i protokole za postupanje u situacijama ugroze sigurnosti. Ove mjere trebale bi pružiti osnovnu razinu zaštite, no ostaje pitanje njihove učinkovitosti u praksi i koliko će brzo biti implementirane u svim školama.  
 

Srednjoročne mjere: prilagodba potrebama svake škole  

Srednjoročne mjere uključuju procjene trenutnog stanja sigurnosti u svakoj školi te planiranje specifičnih sigurnosnih mjera prilagođenih veličini škole, broju učenika i drugim faktorima. Također, najavljeno je postepeno uvođenje portafona, videonadzora i razglasa, kao i zapošljavanje osoblja zaduženog za sigurnost.  

Edukacija tehničkog osoblja i djelatnika škola o sigurnosnim procedurama važan je dio ovih mjera, no hoće li sustav moći odgovoriti na razne izazove s kojima se pojedine škole suočavaju, ostaje vidjeti.  
 

Dugoročne mjere: prevencija i ulaganje u mentalno zdravlje

Dugoročne mjere usmjerene su na definiranje sigurnosnih standarda, godišnje revizije te kontinuiranu edukaciju djelatnika o sigurnosti i prevenciji nasilja. Posebna pozornost posvetit će se mentalnom zdravlju učenika kroz edukacije, preventivne programe i suradnju s institucijama poput policije i zdravstvenih ustanova.  

Ove mjere uključuju i suradnju s akademskom zajednicom kako bi se razvila rješenja temeljena na dobrim međunarodnim praksama. Cilj je stvoriti sustav koji ne samo da reagira na incidente, već ih dugoročno sprječava.  
 

Hoće li mjere biti dovoljne?  

Iako su mjere korak u pravom smjeru, njihova učinkovitost ovisit će o brzini i kvaliteti implementacije te o tome hoće li osigurana sredstva i resursi biti dovoljni za sve škole. Uvođenje zaštitarskih službi, tehničkih rješenja poput videonadzora i edukacija zaposlenika zahtijeva značajna ulaganja, a iskustva iz drugih zemalja pokazuju da je ključ u sveobuhvatnom pristupu koji povezuje sigurnost s podrškom mentalnom zdravlju i prevencijom nasilja.

Pitanje je hoće li ove mjere biti dovoljne da učenici, roditelji i učitelji ponovno osjete sigurnost i povjerenje u obrazovne institucije.