Doktorandica iz Hrvatske u Manchesteru: Rad preko vikenda nije neuobičajen, a šišanje stoji oko 400 kuna
Nije neobično da ljudi nose šalove i kape u kući, a internetska veza je puno lošija. Ipak, u Engleskoj se radi punom parom!
Nije neobično da ljudi nose šalove i kape u kući, a internetska veza je puno lošija. Ipak, u Engleskoj se radi punom parom!
28-godišnja Krapinčanka Nataša Strabić u britanski grad Manchester otišla je krajem kolovoza 2012., i to automobilom sa svojim dečkom, piše Večernji.hr.
– Oko 2000 kilometara kao mladi i ludi prošli smo u samo dva dana, i to s ispisanim kartama. Zaista ne znam kako smo se uopće uspjeli snaći u Manchesteru jer su autoceste Velike Britanije savršeno označene, ali ulice u gradovima baš i ne. – govori Nataša koja je ondje dobila mjesto doktorandice te punu stipendiju na projektu profesora Nicka Highama, vodećeg svjetskog stručnjaka iz numeričke matematike.
– A to je područje kojim sam se željela baviti. Odlazak je značio odustajanje od doktorata u Hrvatskoj za koji sam si sama plaćala školarinu te novi početak. No uvjerila sam se da su Manchester i Zagreb dva potpuno neusporediva svijeta. – ističe Nataša te dodaje kako je i njezin dečko, doktor matematike Vedran Šego, dobio posao kao gostujući znanstvenik.
Stipendiju joj isplaćuju svaki mjesec čime pokriva školarinu, ali i sve ostale životne troškove.
– Cijene u dućanima i cijene benzina otprilike su iste kao u Hrvatskoj, no ovdje su stvari koje uključuju ljudski rad puno skuplje. Obično muško šišanje stoji oko 400 kuna, ulaznice za kino 120, a ručak u pizzeriji ili pubu – dakle ne u nekom spektakularnom restoranu – minimalno 200 kuna po osobi. No ja sam prezadovoljna.
Radimo puno – i mi studenti, ali i profesori – no rezultati se vide, pa mi to nije problem. Rad vikendom se podrazumijeva, no nije neuobičajeno da mi se s nekom idejom mentor javi u subotu navečer. Voditelje projekata vani ne financira država, već druga tijela.
Od tog novca financiraju se doktorske stipendije, odlasci na konferencije, računalna oprema; ukratko, sav znanstveni rad. Stoga se itekako očekuje da se uloženi novac opravda rezultatima. – ističe Nataša.
Što se tiče smještaja, stanovi s razumnom stanarinom u Velikoj Britaniji puno su lošije kvalitete od onih na koje smo mi navikli; gradnja je stara i često bez izolacije, a grijanje je dosta skupo.
– Stoga nije neobično da ljudi nose šalove i kape u kući. Internetska veza je, na naše veliko čuđenje, puno lošija nego u Hrvatskoj, ali najsmješnija stvar su odvojene slavine za ledenu i kipuću vodu. No Britanci su ljubazni i srdačni, imaju izuzetno topao smisao za humor, a ni kuhinja im nije loša. – opisuje Nataša Strabić.
