Javnost podržala „ludost” ljudskog bića koje će učiniti planet boljim; približila ga studiju u Manchesteru
Anita Pavić primljena je na diplomski studij Međunarodnog razvoja u Manchesteru, a posebno je zanimljiv proces koji prolazi do svog prvog dana u njegovim studentskim klupama; isti obuhvaća rad u Irskoj, „crowdfunding” kampanju i goleme ideje o boljem društvu.
Anita Pavić primljena je na diplomski studij Međunarodnog razvoja u Manchesteru, a posebno je zanimljiv proces koji prolazi do svog prvog dana u njegovim studentskim klupama; isti obuhvaća rad u Irskoj, „crowdfunding” kampanju i goleme ideje o boljem društvu.
Ima male 22 godine i veliku želju – onu za obrazovanjem. Riječ je o Aniti Pavić, rođenoj u Tijarici, malom selu u Dalmatinskoj Zagori u kojoj je završila osnovnu školu. Obrazovni put odveo ju je do II. jezične gimnazije u Splitu, a na Sveučilištu u Zadru završila je preddiplomski studij francuskog jezika i književnosti te ruskog jezika i književnosti.
Prošle godine u travnju dobila je pismo iz Manchestera – primljena je na tamošnje sveučilište, na diplomski studij Međunarodnog razvoja, MSC International Development: Poverty, Conflict and Reconstruction. Školarina navedenog programa košta nemalih 11 000 funti, stoga je njena trenutna adresa Irska. Pogađate zašto?
– S obzirom na određene nepovoljne životne uvjete, odlučila sam se boriti za ono što želim i zato trenutno živim i radim u Corku, radim dva posla, pokušavam skupiti što više novca da odem u Manchester na navedeni studij i da steknem dovoljno znanja i vještina da mogu pomoći kako Hrvatskoj tako i ostatku svijeta. – otkriva nam Anita.
Da je ozbiljna u svojim namjerama pokazuje i njen prijašnji angažman:
– Do sada sam to činila na lokalnoj razini, dugi niz godina sam volontirala u raznim udrugama, organizirala razne radionice na temu inkluzije marginaliziranih skupina, jedna sam od osnivačica i trenutna predsjednica udruge mladih Ahimsa. Organizirali smo prosvjede te pokrenuli mlade ljude koji su počeli volontirati u udruzi Down sindrom Zadar i u domu za starije i nemoćne osobe također u Zadru, na što sam iznimno ponosna!
Stečenim znanjima na spomenutom studiju dala bi svoj doprinos situaciji u Hrvatskoj jer, kaže, imamo podosta posla sa siromaštvom našeg stanovništva.
– Ovaj studijski program sam odabrala zbog kolegija i koncepta studija koji se fokusira na teoriju, ali i dosta prakse. Također, studijskog programa međunarodnog razvoja u Hrvatskoj nema, tako da sam morala potražiti opcije u inozemstvu. Studij međunarodnog razvoja, smjer siromaštvo, konflikti i rekonstrukcija pomoći će mi da steknem dovoljno znanja i vještina djelovati kako na lokalnoj razini, tako i na onoj, ja se nadam, međunarodnoj. S obzirom na smjer koji sam odabrala, nažalost u Hrvatskoj ima dosta posla. Ne znam u sklopu kojih organizacija bih mogla u Hrvatskoj raditi, no znam da imamo dosta problema sa siromaštvom našeg stanovništva i da sve više ljudi živi na margini društva, živi od sakupljanja boca i ne zna kako će preživjeti do sljedećeg prvog u mjesecu. Što se konflikata tiče, živimo na brdovitom Balkanu, potrebno je da imamo ljude koji zagovaraju mirovne politike i rade na održavanju mira. Kada pričamo o rekonstrukciji nakon prirodnih katastrofa, nažalost smo imali priliku vidjeti razornu snagu vode, ljudi su zbog poplava izgubili svoje domove. Moj posao bi bio revitalizirati pogođeno područje u što kraćem vremenskom roku. Problemi u Hrvatskoj kojima bi se bavila će zasigurno biti tu, no hoću li imati priliku dobiti posao da na njima radim, to ne znam. Nadam se da će to biti slučaj, ako ne onda ću ići tamo gdje budem potrebna i gdje dobijem posao. – poručuje.
U ostvarenju svojih ciljeva zatražila je potporu pokretanjem crowdfunding kampanje kroz koju je javnost u proteklih mjesec dana investirala u nove ideje koje će pridonijeti cjelokupnom društvu. U tom je periodu podržavanjem njene ludosti, kako kaže, ostvareno čak 81% cilja, što je Anita i zadovoljno objavila na svojoj Facebook stranici. Govoreći o ludosti podsjetila nas je riječi Stevena Jobsa: Ljudi koji su dovoljno ludi da misle kako mogu promijeniti svijet – zapravo su upravo oni koji to i čine.
Za stipendiranje iz gradskih i državnih fondova nije se mogla prijaviti jer one ne obuhvaćaju potporu studiranju u inozemstvu, što ona smatra pravednim, ali uviđa prostor za otvaranje dodatnih mogućnosti drugim studentima s velikim vizijama:
– Što se tiče nemogućnosti dobivanja stipendije od RH jer se prijavljujem na strano sveučilište, ne mislim da je nepravedno. Iako sam hrvatski državljanin, ne smatram da je država dužna davati stipendije studentima koji se odluče obrazovati u inozemstvu. Međutim, što se tiče hrvatskih i stranih ambasada, mislim da tu ima prostora za nekakve bolje prilike za studente. Naime, nema puno stipendija na koje se možemo prijaviti, a ako i postoje, jako ih je malo.
Dala nam je i svoje viđenje položaja hrvatskih studenata:
– Bila sam studentska pravobraniteljica na Sveučilištu u Zadru te sam dobila bolji uvid u studentske probleme. Što se financija tiče situacija je jako loša, studenti rade za sramotne satnice, a s obzirom na obaveze na fakultetu vrlo je teško kombinirati nekakav posao, a opet s druge strane neophodan je ako se iti malo želite osamostaliti. O kvaliteti studijskih programa ne mogu generalizirati, međutim iskreno ja nisam bila zadovoljna na fakultetu i takvim načinom rada. Studirala sam jezik i književnost, većinom smo se fokusirali na znanost o jeziku, a jako je malo kolegija na kojem se uči živi jezik, nedostaje sati književnosti, nedostaje volje i kompetencija profesora. Bilo je super profesora, ali velika većina nije za taj posao. Ako netko piše znanstvene radove, ne znači nužno da je dobar profesor te da ima potrebne nastavničke kompetencije. Studenti su pod stresom, sistem im ne daje dovoljno prostora za rast i razvoj, guši se kreativnost prežvakanim temama za seminarske radove. Također postoji strah od izlaska na tržište rada jer ne znamo čeka li nas tamo uopće išta. –
A prema Anitinim stavovima, svatko zaslužuje dostojan život i pravo na obrazovanje, čemu će se posvetiti po završetku studija, kada stekne dovoljno znanja i vještina da to i učini.
– Ja sam samo jedno mlado ljudsko biće koje želi popraviti neke stvari i ostaviti ovaj planet malo boljim nego što je bio prije no što sam došla jer biti društveno aktivan/a nije izbor ili hobi, to je dužnost svih nas. – dodala je.
Istovremeno, pokazala je svim svojim kolegama da imaju razloga za optimizam kada su u pitanju njihove lude ideje te da ih mogu ostvariti kada se dovoljno potrude.
