ANKETA: Slučaj problematičnog učenika u Zagrebu otkriva pukotine u sustavu – tko treba snositi odgovornost?

Učenici četvrtog razreda zagrebačke osnovne škole napokon su se vratili u školske klupe, ali samo zahvaljujući privremenoj mjeri koja je obuhvatila odsustvo učenika s problematičnim ponašanjem. Roditelji su se odlučili na ovaj korak nakon što su prvi put dobili službeno jamstvo da će djeca biti sigurna tijekom nastave. Ipak, pitanje odgovornosti i dalje ostaje otvoreno, a brojni akteri u sustavu obrazovanja, uključujući Ministarstvo i Grad Zagreb, prebacuju lopticu jedni na druge.
 

Ministar Fuchs „pere ruke”

Ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs komentirao je situaciju i naglasio kako je Ministarstvo "učinilo sve što je trebalo" te prebacuje odgovornost na Grad Zagreb, koji, prema njegovim riječima, nije pravodobno reagirao. Ministar Fuchs je istaknuo kako je upravo Grad taj koji treba donijeti odluku o primjerenom obliku obrazovanja za problematičnog učenika, no roditelji, odvjetnici i javnost postavljaju pitanje zašto je trebalo čekati gotovo dva tjedna da se pronađe privremeno rješenje koje omogućuje siguran povratak učenika u školu.
 

Gradonačelnih Tomašević ne želi tužbe

Gradonačelnik Tomislav Tomašević dodao je kako se "postupa po proceduri" i naglasio važnost pridržavanja formalnih koraka kako bi se izbjegle pravne komplikacije i tužbe. Međutim, roditelji smatraju da sustav nije pokazao dovoljno inicijative i fleksibilnosti te su tijekom proteklih dana osjećali kako su upravo oni, a ne institucije, morali preuzeti odgovornost za sigurnost svoje djece.
 

Ravnateljica u školi koju je učenik ranije pohađao napravila propuste

U međuvremenu, u školi koju je problematični učenik ranije pohađao, završen je inspekcijski nadzor koji je pokazao određene propuste u radu ravnateljice, a Školski odbor će uskoro odlučiti o njenom razrješenju. No, to je tek jedan dio problema jer prebacivanje učenika bez odgovarajućih informacija o njegovom ponašanju upućuje na širi problem nedostatka komunikacije i koordinacije unutar obrazovnog sustava.

Pitanje ostaje – je li trebalo više od 30 tisuća izgubljenih nastavnih sati, bojkot roditelja i nesigurnost među djecom kako bi se sustav pokrenuo? Ministar Fuchs naglašava da je „vrijeme da se situacija smiri,“ no roditelji i javnost očekuju trajno rješenje koje će osigurati sigurnost svih učenika, a ne privremena rješenja koja su rezultat pritiska roditelja i medija.

Hoće li Ministarstvo i Grad naći zajednički jezik i postaviti jasne smjernice za ovakve slučajeve u budućnosti?