„Ako ne možeš završiti pravo u Zagrebu, prebaci se u Osijek“
Krešimir Novoselić magistar je prava koji trenutno radi kao odvjetnički vježbenik u jednom osječkom odvjetničkom uredu. Pravo je upisao iz nekoliko nekonvencionalnih razloga, a za vrijeme fakulteta je ljubav prema tom zvanju konstantno nesebično pokazivao. Nakon bivanja zamjenikom studentskog pravobranitelja, on je počeo obnašati tu dužnost. Bio je i član Studentskog zbora Pravnog fakulteta u Osijeku gdje je obnašao dužnost Odbora za nastavu i studente. Za vrijeme mandata, na prijedlog kolege Ivora, uspostavlja Pub kviz za čije se vrijeme održavanja on pretvara u disk džokeja. Između svih aktivnosti koje je obavljao za vrijeme fakulteta, volontirao je u odvjetničkom u redu u kojemu trenutno radi i već se polako priprema za zloglasni pravosudni ispit. San mu je otvoriti obiteljski odvjetnički ured u Osijeku.
Krešimir Novoselić magistar je prava koji trenutno radi kao odvjetnički vježbenik u jednom osječkom odvjetničkom uredu. Pravo je upisao iz nekoliko nekonvencionalnih razloga, a za vrijeme fakulteta je ljubav prema tom zvanju konstantno nesebično pokazivao. Nakon bivanja zamjenikom studentskog pravobranitelja, on je počeo obnašati tu dužnost. Bio je i član Studentskog zbora Pravnog fakulteta u Osijeku gdje je obnašao dužnost Odbora za nastavu i studente. Za vrijeme mandata, na prijedlog kolege Ivora, uspostavlja Pub kviz za čije se vrijeme održavanja on pretvara u disk džokeja. Između svih aktivnosti koje je obavljao za vrijeme fakulteta, volontirao je u odvjetničkom u redu u kojemu trenutno radi i već se polako priprema za zloglasni pravosudni ispit. San mu je otvoriti obiteljski odvjetnički ured u Osijeku.
Serija članaka objedinjena pod krovnim naslovom Osijek četvrtkom se nastavlja. Svakog četvrtka imate priliku upoznati proaktivne osječke studente i one koji su nakon studiranja u Osijeku ondje ostali i zaposlili se. Cilj je razbiti stigmu o tome kako Slavonija izumire, kako u Osijeku nema kvalitetnih studenata, kako svaki od njih jedva čeka dobiti diplomu da se ukrca na autobus za Irsku ili Njemačku. Nije da toga nema ili da neće biti, no ovo su priče onih koji uspijevaju iako ih okolina često sabotira.
Sedamnaesti sugovornik ove serije je Krešimir Novoselić, magistar prava s osječkog Pravnog fakulteta koji trenutno radi kao pripravnik u jednom osječkom odvjetničkom uredu. Rođeni je Osječanin i kaže kako nikad nije ni razmišljao o studiju izvan Osijeka jer mu je bilo besmisleno drastično si povećati troškove studiranja radi studija u Zagrebu te si istovremeno suziti slobodno vrijeme nestudentskim obvezama. Kako kaže, dobit koju bi time ostvario u smislu boljeg obrazovanja nije bila dovoljna da kompenzira takav gubitak.
Krešimir ima specifične razloge zbog kojih se odlučio baš za pravo. Njegova pokojna majka Višnja je bila pravnica koja mu je zasigurno bila najveća motivacija za upis Pravnog fakulteta. Također, kao mali je s kumom gledao odvjetničke serije i dogovarali su se da će i oni biti pravnici kada odrastu.
- Osjećao sam i izrazitu potrebu da naučim „pravila igre“ te da u svakome trenutku budem svjestan opsega vlastitih prava, kako bi se za ista mogao izboriti.
Ono što se često veže za ovaj fakultet je ogromna količina gradiva koju je potrebno „progutati“ za kolokvije i ispite. Krešimir je jedan od rijetkih slučajeva koji je učio kampanjski. Provodio je jedan do tri mjeseca za svaki ispit s tim da bi za svaki ispit mijenjao lokaciju i partnera za učenje budući da bi provodili svaki dan zajedno po sedam i više sati te bi to postalo nepodnošljivo. Štrebanje napamet je, kaže, samo prvi stadij učenja koji prethodi razumijevanju i to je najgori dio, odnosno najveći izazov jer je potrebno vremena da si čovjek posloži tu gomilu informacija. Ipak, odjednom nešto klikne u mozgu i postepeno počne razumijevanje. Napominje i kako je iznimno korisno prije početka učenja barem jednom pročitati svu službenu literaturu predmeta budući da su skripte nejasne i pune pogrešaka, zbog kojih često studenti padaju na ispitima.
- Na pravu se skoro svaki predmet se nadopunjava tako da Pravni fakultet, ukoliko se gradivo naučilo sa razumijevanjem, postaje sve lakši kako se progredira kroz godine
Čest je slučaj da ljudi upisuju Pravni fakultet jer nisu sigurni što bi studirali, a na pravo su još uvijek velike upisne kvote, ali se nedugo zatim susretnu s tim da to ipak nije fakultet koji se upisuje „samo“ kako bi se nešto završilo. S tim se slaže i sam Krešimir. Ne bi preporučio integrirani diplomski sveučilišni studij ukoliko se samo nešto želi završiti jer smatra da ima jednako kvalitetnih, ali mnogo lakših fakulteta za takve egzibicije koje bi sigurno bile manje traumatične od prava.
- Dosta kolega koji žele imati fakultet samo kao „podlogu“ za bavljenje politikom ili drugim nepravnim poslovima upisuje upravno-pravni smjer, koji, uz to što je lakši, traje „samo“ 3 godine
Krešimir s kolegama iz Osijeka i Splita na konferenciji "Zaštita nasilja u obitelji" u Osijeku, FOTO: SZPRAVOS
Krešimir je za vrijeme studiranja bio zamjenik studentskog pravobranitelja, a nakon tog je on postao studentski pravobranitelj. Kaže kako je to šaroliko iskustvo. Radio je dosta toga – od informiranja studenata o njihovim pravima do rada u odborima i povjerenstvima te naravno prigovorima protiv profesora koji su, priznaje, rijetko bili osnovani. Ubrzo je prihvatio da je u tom poslu jako malo primjene prava te da je većinu pravnih konflikata puno efikasnije i bezbolnije riješiti na diplomatski način.
- Naime, profesori jako negativno reagiraju ako im student istakne da je prekršio pravilnik ili statut te je ishod za studenta uvijek povoljniji ukoliko proguta ponos i postavi se kao da traži uslugu od profesora, umjesto da zahtjeva ostvarenje nekoga prava (koje mu doduše pripada). Uvelike mi je pomoglo da shvatim da pravo nije samo mrtvo slovo na papiru te da je ovo posao sa stvarnim ljudima kojima je stalo isključivo do rezultata, a ne do načina dolaska do istih.
Bio je i član Studentskog zbora Pravnog fakulteta gdje je obnašao dužnost predsjednika Odbora za nastavu i studente čiji je cilj unaprijediti kvalitetu nastave te omogućiti studentima više izvannastavnih aktivnosti. Primarne aktivnosti bile su jednodnevne multidisciplinarne radionice u obliku okruglog stola koje su vodili različiti profesori i docenti s ciljem proširenja opsega znanja studenata izvan klasičnog pravnog okvira.
Najvećim uspjehom u radu Odbora smatra uspostavljanje, sada već tradicionalnog, Pub kviza koji su organizirali dva puta mjesečno u neformalnom okruženju, na prijedlog kolege Ivora Štefanovića. Kviz se, kaže, pokazao savršenim spojem zabave i znanja te je uistinu povezao ljude koji su se dotada samo promatrali preko stolova u knjižnici fakulteta.
- Imao sam sreće biti članom studentskog zbora na pravnom fakultetu koji je ozbiljnije pristupio toj funkciji te smo u dvije godine našeg mandata, pod vodstvom kolege Hrvoja Miloglava, redefinirali značenje studentskog aktivizma na našem fakultetu.
Krešimir je sudjelovao i na puno seminara, konferencija i projekata. Samo neki od tih su konferencije Moderni terorizam, Presedentno pravo, Pravna etika – ključ profesionalnog odvjetništva, Interdisciplinarni aspekti prava EU. Tu su još i razne druge konferencije i postavlja se pitanje kako je uspio uskladiti sve te obveze s učenjem. Kaže da kada se naniže sve to na papir, stvarno se čini kao da je bilo teško uskladiti sve te aktivnosti s redovitim obvezama na fakultetu, no većinu je projekata i konferencija posjećivao tijekom apsolventske godine koju studenti prava mogu iskoristiti kada dođu na petu godinu.
Novoselić je bio volonter u odvjetničkom uredu u kojemu trenutno radi kao odvjetnički vježbenik. Smatra kako ured treba početi tražiti prije diplome i nužno je dokazati poslodavcu da nećete biti teret njegovom uredu, odnosno da će od vas imati više koristi nego gubitka. Kaže da tko god u tome uspije, čeka ga siguran posao u odvjetničkom uredu.
- Nadalje, skoro sve kolegice i kolege koji trenutno rade u odvjetničkom uredu su barem jedan mjesec prethodno volontirali. Isto bih savjetovao svima koji se žele baviti odvjetništvom ili barem steći uvjet za polaganje pravosudnog ispita.
Pravosudni ispit je strah i trepet svakog pravnika. O njemu Krešimir razmišlja gotovo svakodnevno. Priznaje kako iskoristi svaku priliku za ispitivanje kolega koji su već položili pravosudni ispit za njihova iskustva i savjete te pokušava svaki dan proći barem mali dio gradiva. Što se tiče pretjeranog straha, on bi kod našeg sugovornika postojao samo u slučaju ograničenja broja izlazaka (bio je prijedlog do 3 puta) no prema novom zakonu, koji bi iduće godine trebao stupiti na snagu, bit će moguće ispravljati jedan predmet što bi vježbenicima uveliko olakšalo živce.
Ono što većina pravnika sanja je vlastiti odvjetnički ured. Upravo je to i Krešimirov posao iz snova – obiteljski odvjetnički ured u Osijeku, biti sam sebi šef, raditi svojim tempom i sam biti odgovoran za svoje prihode.
- Unatoč tom snu, smatram da je budućnost odvjetništva u velikim uredima koji će poslovati u više država EU te će se tome biti nužno prilagoditi ukoliko se želi opstati u novome tržištu.
Jedan od pak najvećih strahova većine studenata prava nakon studija je primjena teško naučene teorije s fakulteta na praksu kojom se bave.
- Omjer teorije i prakse na fakultetu je otprilike 9:1. Čak i uz pravne klinike i vježbe gdje se pišu podnesci nije lako napraviti tako drastičnu promjenu i potrebno je određeno vrijeme i vodstvo od strane principala da bi se usvojio stil pisanja ureda. Upravo zato je i potrebno volontirati u uredu kako bi se upoznali s načinom pisanja podnesaka i ostalim finesama, budući da ste prvih mjesec dana uistinu beskorisni, a kako vrijeme progredira postajete sve manja i manja smetnja u uredu.
PRAVOS wallpaper, izrada: Ana Čobanković
- No identična je situacija i u susjednim državama. Studenti na Beogradskom i Sarajevskom pravnom fakultetu su uvijek degradirali kolege s „manjih“ fakulteta. I to je razumljivo, svatko od nas se želi osjećati pametnije, bolje i bitnije od drugih. Problem nastaje kada niste pametniji i bolji od drugih zbog svoga znanja pa idete vašu kvalitetu crpiti iz ustanove u kojoj se obrazujete.
Ističe kako tu nije sporno to da se u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu nalaze objektivno bolji profesori nego u Osijeku, Nišu i Zenici, no to nikako nije garancija da će studenti koji pohađaju te fakultete imati bolje znanje od kolega s ostalih fakulteta. To je, kako kaže, možda bilo točno prije ere interneta, no danas su te razlike izgubile značaj. Znanje je svima jednako dostupno i udaljeno je samo jednim klikom miša. Odnosno, znanje koje stekneš tijekom studija ovisi jedino i samo o tebi, a ne o kvaliteti profesora i/ili fakulteta.
- Svi studenti danas mogu slušati predavanja o pravu s Harvarda, Oxforda i ostalih prestižnih svjetskih fakulteta preko interneta te čitati radove svih relevantnih znanstvenika jednako dobro u Osijeku kao i u Zagrebu.
Krešimir se nada budućnosti u Osijeku, no sve ju manje vidi. Misli da bi svi mladi trebali barem probati iskoristiti povlastice europskog građanstva i steći iskustvo u prosperitetnijim državama, ali se naposljetku vratiti u Osijek i implementirati naučeno. Ključni razlog odlaska mladih iz Osijeka, ali i iz Hrvatske vidi isključivo u financijama. Smatra kako se u njegovu gradu može naći posao, ali za minimalnu zaradu.
- U potpunosti mi je jasno da je jako teško racionalizirati ostanak u Osijeku kada sjedanjem u bus i odlaskom u drugu državu za samo 9 sati možete zaraditi u jednom mjesecu 3 svoje plaće, no unatoč tome mi je drago što pojedinci i dalje pronalaze snage i volje da pokušaju ostvariti uspješan život u Osijeku. Ovo je ipak grad u kojem smo odrasli i vjerujem da nisam jedini koji bi htio da i naša djeca ovdje odrastu.
Nekoliko tjedana smo odmarali od Osijeka četvrtkom pa si možda već zaboravio na genijalne ljude koji su bili dio ove serije članaka. Bez brige, klik na link i budi u toku.
