Studentica s celijakijom otkrila kako je biti student s posebnim režimom prehrane
– Život bez glutena zahtijeva veće promišljanje i planiranje obroka, ali u konačnici zdraviji odabir prehrane. – ističe zagrebačka studentica.
– Život bez glutena zahtijeva veće promišljanje i planiranje obroka, ali u konačnici zdraviji odabir prehrane. – ističe zagrebačka studentica.
U današnje vrijeme sve više ljudi brine o svojoj prehrani, pa tako odlučuju izbaciti određene proizvode poput glutena, jaja, mlijeka, mesa i slično. Neki ljudi to čine samo zato što žele, dok su drugi primorani zbog raznih bolesti, najčešće autoimunih.
Razgovarali smo sa studenticom četvrte godine prava koja se iz rodne Rijeke preselila u Zagreb zbog studiranja. Celijakiju ima već više od 15 godina i zadnje četiri godine živi bez mamine kuhinje. Otkriva nam s kakvim se preprekama susrela i što za nju znači život s ovom bolešću:
– Imati celijakiju i provoditi gluten free strogu dijetu, živjeti odvojeno od roditeljskog doma, studirati u drugom gradu u prvu ruku čini se kaos, ali ne mora biti tako. Svakako da ne postoje uvjeti koji zadovoljavaju svakidašnju studentsku praksu hranjenja u studentskim menzama gdje su obroci jeftini i količinski obilni. Dakako, osobi s celijakijom to nije moguće zbog problema kontaminacije.
Iako njezin režim prehrane iziskuje više vremena i novca, on, također, ima i svoje prednosti:
– To poskupljuje život jer sam vršiš nabavu hrane: voća, povrća, mesa i mliječnih proizvoda. Sam kuhaš obroke, a sve to znači dodatni novac i dodatno vrijeme. No s druge strane razvijaju se i tvoje druge vještine preživljavanja, često kombiniraš, procjenjuješ, savladavaš nove izazove, raduješ se hrani koju si osobno pripremio, novim ukusima jer sada to više nije mamina kuhinja, posjećuješ tržnicu u kvartu, ali i odjele povrća i voća u marketima. Čitaš deklaracije na industrijskim proizvodima, donosiš odgovorne odluke za svoje zdravlje. I tako odrastaš, postaješ svakim danom zrelija osoba, sposobnija i prilagodljivija sustavu.
Protiv sustava, kaže studentica, teško se boriti i mijenjati ga, ali ne treba niti odustajati. Navodi još kako svaka promjena dolazi polako, pa treba biti strpljiv i preuzeti odgovornost za sebe te bez zamjerke ići naprijed. Svakako je treba pohvaliti jer je ovu životnu prepreku iskoristila u dobre svrhe i prihvatila ju je optimistično i raširenih ruku pa u njoj čak nalazi i smisao:
– Sve to ima smisla, život je izazov i kada vidiš čašu do pola napunjenu vodom, samo je bitno za što ćeš se odlučiti, je li polupuna ili poluprazna. Osobno gledam sve pozitivno i nadam se uskoro sustavnom rješenju, više restorana, više studentskih menzi, jeftinije cijene hrane. Život bez glutena zahtijeva veće promišljanje i planiranje obroka, ali u konačnici zdraviji odabir prehrane.
