Otkriveno što malu ranu čini velikom nevoljom
Svatko je barem jednom u životu zadobio porezotinu od papira te je vrlo čudno da tako mala ozljeda može toliko boljeti. Donosimo znanstveno objašnjenje zašto je papir toliko moćno oružje.
Svatko je barem jednom u životu zadobio porezotinu od papira te je vrlo čudno da tako mala ozljeda može toliko boljeti. Donosimo znanstveno objašnjenje zašto je papir toliko moćno oružje.
Papir izgleda potpuno bezopasno, ali svatko tko je u procesu stavljanja papira u printer ili brzog prelistavanja knjige zadobio porezotinu od papira na prstu zna koje mračne tajne skriva ovaj skroman materijal. Propisno korišten, papir može biti ozbiljno oružje jer porezotine od papira jedne su od najgorih i najbolnijih ozljede koje se mogu zadobiti.
Nema mnogo istraživanja o razlozima velike boli kojoj je uzrok porezotina od papira jer, budimo realni, ne postoji ta osoba na svijetu koja bi bila dobrovoljac za takvo istraživanje. Međutim, liječnik Hayley Goldbach s UCLA mišljenja je kako se odgovor može pronaći u našem poznavanju ljudske anatomije, piše BBC.
U završecima ručnih prstiju, odnosno u jagodicama postoji mnogo receptora za bol. Skupina tih receptora toliko je gusta da ih gotovo nigdje drugdje na tijelu nema u tolikom broju. Liječnik Goldbach ističe kako bi porezotina od papira vjerojatno boljela sličnim intenzitetom i na licu ili genitalijama također zbog velikog broja živčanih završetaka koji se tamo nalaze dok bi na primjer na bedrima ili gležnjevima samo smetala, ali ne i boljela.
Evolucija je razlog zbog kojeg na jagodicama postoji toliko živčanih završetaka. Rukama istražujemo okolinu i obavljamo zadatke pa velik broj živčanih završetaka služi i kao svojevrsni sigurnosni mehanizam. Naime, kad ljudi dođu u kontakt s nečim iznimno vrućim ili iznimno hladnim velika je vjerojatnost da će se taj kontakt ostvariti rukama pa se opasnost može odmah prepoznati.
Treba imati na umu i strukturu samog papira. Kad bi se pod mikroskopom pogledao rub papira on bi više sličio pili nego oštrici. Zbog toga kada papir ošteti kožu ne ostavlja glatku porezotinu kao na primjer oštrica noža već kaotično oštećuje i trga kožu. Uz to, porezotine od papira jesu plitke, ali ipak ne dovoljno plitke. Papir može prodrijeti kroz cijeli gornji sloj kože. Da to ne čini, porezotina od papira ne bi boljela jer u gornjem sloju kože nema živčanih završetaka. Da je prouzročena rana dublja došlo bi do krvarenja i stvaranja krastice koja bi štitila izložene živčane završetke. Ovdje to nije slučaj pa receptori za bol ostaju izloženi vanjskom svijetu i nastavljaju slati signal boli prema mozgu. Doktor Goldbach ističe da ove hipoteze nisu dokazane, ali su najbolje do sada iznijete.
