Osobe koje boluju od depresije pokazuju i lingvističke znakove upozorenja
Depresija je bolest koju je ponekad veoma teško prepoznati i koja je često pogrešno shvaćena. Znanstvenici su otkrili nove lingvističke alate koji mogu pomoći njenoj detekciji.
Depresija je bolest koju je ponekad veoma teško prepoznati i koja je često pogrešno shvaćena. Znanstvenici su otkrili nove lingvističke alate koji mogu pomoći njenoj detekciji.
Mnogi depresiju povezuju s osjećajem iznimne tuge i nemogućnošću funkcioniranja ili dizanja iz kreveta. No, za mnoge koji se bore s tom bolešću taj opis ne odgovara njihovoj stvarnosti i iskustvu. Barem ne cijelo vrijeme. Znanstvenici već duže vrijeme upozoravaju na tzv. visokofunkcionalnu depresiju gdje pacijent ne pokazuje nikakve vanjske znakove bolesti, što ne znači da problem ne postoji.
Depresija utječe na gotovo svaki aspekt vašeg života. Od načina na koji se krećete i spavate pa do načina na koji komunicirate s osobama oko sebe. Može se primijetiti i u načinu na koji se pismeno izražavate, a ponekad taj jezik depresije može imati duboki utjecaj i na druge osobe. Pogledajte samo utjecaj koji su imale pjesme Sylvie Plath ili tekstovi Kurta Cobaina, da spomenemo samo neke.
Znanstvenici već dugo pokušavaju pronaći točnu vezu između jezika i depresije, a moderna tehnologija pomaže im upotpuniti sliku. Nova studija, koja je objavljena u časopisu Clinical Psychological Science, otkrila je kategorije riječi koje s velikom točnošću mogu pomoći pri otkrivanju toga pati li osoba od depresije ili ne.
Tradicionalno, znanstvenici su morali osobno prolaziti dostupne tekstove kako bi obavili ovakvu vrstu analize, no taj dugotrajni posao danas su zamijenile računalne metode analize tekstova. Te metode omogućuju analiziranje i usporedbu velike količine tekstova u svega nekoliko minuta, a mogu pomoći i u prepoznavanju lingvističkih značajki koje bi čovjeku mogle promaći. Ti programi računaju postotak prevladavanja određenih riječi ili klase riječi, leksičku raznolikost, prosječnu dužinu rečenica, gramatičke obrasce i mnoge druge parametre. Osobni eseji i dnevnički zapisi osoba kojima je depresija dijagnosticirana bili su veoma značajni u provođenju ovog istraživanja, kao i audiozapisi koji su pružili dodatni uvid u prirodni jezik depresivnih osoba. Rezultati analize pokazali su jasne i dosljedne razlike u jeziku osoba koje pokazuju znakove depresije i onih koje ne pokazuju takve simptome.
Jezik se može podijeliti u dvije komponente, sadržaj i stil. Sadržaj se odnosi na ono što izražavamo, odnosno na značenje i objekt rečenica. Vjerojatno neće biti iznenađujuće ako kažemo da oni sa simptomima depresije koriste veću količinu riječi koje označavaju negativne emocije, osobito pridjeve i priloge poput tužno, jadno ili usamljen. Ono što je zanimljivo jest uporaba zamjenica. Osobe sa simptomima depresije koriste mnogo veću količinu zamjenica prvog lica jednine, odnosno ja i njezine varijacije, za razliku od zamjenica u drugim licima jednine i množine. Ovaj uzorak korištenja zamjenica pokazuje kako su osobe koje pate od depresije više fokusirane na sebe i manje povezane s drugim ljudima. Istraživači su objavili kako je uporaba zamjenica zapravo mnogo značajniji pokazatelj depresije od riječi koje označavaju negativne emocije.
Stil jezika, za razliku od sadržaja, označava način na koji se izražavamo. Apsolutne riječi, tj. riječi koje označavaju apsolutnu količinu ili mogućnosti poput uvijek, nikada ili potpuno, predstavljaju pouzdaniji marker depresije i od riječi negativnih emocija i od uporabe zamjenica.
Znanstvenici su od samog početka istraživanja pretpostavljali kako će osobe koje boluju od depresije imati crno-bijeli pogled na svijet i da će se to odraziti i na njihov jezik. Rezultati su pokazali kako je uporaba apsolutnih riječi oko 50% veća u forumima posvećenima anksioznosti i depresiji, dok je u forumima posvećenima samoubojstvu njihova uporaba i do 80% veća. Upotreba zamjenica pratila je sličan uzorak, no efekt je bio mnogo manji. Paradoksalno, upotreba riječi negativnih emocija bila je mnogo manja u forumima posvećenima samoubojstvu nego onima posvećenima anksioznosti i depresiji. Upotreba apsolutnih riječi bila je znatno veća nego u kontrolnim forumima i u forumima posvećenima oporavku gdje osobe koje su upravo izašle iz depresivnog perioda dijele svoje priče i pozitivna razmišljanja kako bi podržali ostale članove u oporavku.
I ono najvažnije, kod osoba koje su imale depresivne simptome postoji veća vjerojatnost da će se oni i vratiti. Stoga je njihova veća tendencija apsolutnom razmišljanju, čak i ako trenutno nemaju nikakvih simptoma, pokazatelj kako bi ono moglo imati značajnu ulogu u izazivanju depresivnih epizoda.
Nakon svega rečenog važno je napomenuti kako je moguće koristi jezik koji smo opisali i bez depresije. U konačnici, vaši osjećaji tijekom dužeg perioda određuju patite li od depresije ili ne. No, kako Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da više od 300 milijuna ljudi diljem svijeta boluje od ove bolesti, što je povećanje od 18% od 2015. godine, pronalazak novih alata za uočavanje nedvojbeno je važan.
