Lea Ming Li, studentica FER-a: „Kinezi su prije svega ljudi, a ne virusi”
Lea Ming Li studentica je zagrebačkog FER-a. Budući da je porijeklom iz Kine, razgovarali smo s njom o sumnjičavim pogledima koje joj upućuju u javnom prijevozu i neinformiranosti koja vlada među ljudima od pojave koronavirusa.
Lea Ming Li studentica je zagrebačkog FER-a. Budući da je porijeklom iz Kine, razgovarali smo s njom o sumnjičavim pogledima koje joj upućuju u javnom prijevozu i neinformiranosti koja vlada među ljudima od pojave koronavirusa.
Godina 2020. započela je u strahu od smrtonosnog koronavirusa. Riječ je o sada već svima dobro poznatom virusu koji uzrokuje respiratorne bolesti, a epidemija se počela širiti iz kineskoga grada Wuhana. Do danas je zabilježeno preko 900 smrtnih slučajeva, a oko 40 000 ljudi je zaraženo.
Nije neobično da se širenjem ovakvog virusa počne širiti strah, pa čak i panika među ljudima. Što se Hrvatske tiče, taj je strah još uvijek neopravdan. Sve osobe koje su boravile u Kini po dolasku u RH pregledane su, smještene u karantenu i puštene tek nakon što je utvrđeno da nisu zaražene. Do neopravdanog straha dovodi nedovoljna informiranost o načinu prijenosa virusa pa su pojedinci bili uvjereni da će im artikli naručeni s internetskih trgovina prenijeti zarazu. Virus, dakako, može prenijeti samo živ organizam.
Osim što strahuju od naručivanja maskica za mobitel ili selfie štapova, ima onih koji se boje ići u kineske restorane te bježe glavom bez obzira kad na ulici ugledaju turiste iz Kine. Situacije poput neobičnih pogleda u javnom prijevozu doživjela je studentica treće godine FER-a, inače porijeklom iz Kine, Lea Ming Li. Ipak, ne smeta joj to previše:
– Ne pridajem previše pažnje takvim stvarima niti krivim druge jer je to ipak sve produkt medijskog napuhavanja vijesti te neinformiranosti.
Lea Ming Li ima rođake u Pekingu koji su svi zdravi. Objašnjava kakva je ondje situacija:
– Čujemo se svaki dan. Kod njih se trenutačno ne ide u škole niti u vrtiće te se radi od doma kako bi se maksimalno spriječilo daljnje širenje virusa. Većinu vremena provode doma, a ako idu van koriste, naravno, maske.
Smatra da postupanje prema Kinezima u ovom trenutku nije nimalo pohvalno niti ičime opravdano:
– Svakako treba biti oprezan, međutim smatram da izbjegavanje cijele jedne velike nacije nije pravi način. Kinezi su prije svega ljudi, a ne virusi i žao mi je vidjeti kako ih se svuda u svijetu diskriminira i izolira.
Za kraj poručuje svima da se bolje informiraju i ljude počnu tretirati kao ljude:
– Stoga bih poručila drugima da budu obazrivi prema drugima jer ni njima nije lako brinuti se za zdravlje svoje rodbine u Kini te u isto vrijeme biti tretirani kao bolest i opasnost. Vjerujem da osim toga većina ni ne zna razlikovati Kineze od Japanaca i Koreanaca. Ljudi su ljudi.
