Zašto su studenti plaćeni više nego ikad prije i je li to opravdano?

Minimalna studentska satnica u Hrvatskoj zabilježila je impresivan rast tijekom posljednjih šest godina. U 2018. godini, nakon stupanja na snagu Zakona o obavljanju studentskih poslova, minimalna satnica iznosila je svega 21,50 kune (današnjih 2,85 eura). Danas, studenti zarađuju čak 5,25 eura po satu, što je rast od gotovo 85% u odnosu tadašnje razdoblje. Iako ovo povećanje djeluje impresivno, često studenti postavljaju pitanje je li ono dovoljno s obzirom na inflaciju i rastuće životne troškove.
 

Vremena se mijenjaju: „Nekad si mogao sa 100 kuna izaći van”

Jedan od ključnih razloga za povećanje studentske satnice je inflacija, koja je samo od 2018. do 2022. godine iznosila 18,8%. Unatoč tome, rast studentske satnice na 5,25 eura po satu pokazuje da su studenti prošli bolje od inflacije, barem na papiru. No, u praksi, mnogi studenti tvrde kako i dalje teško pokrivaju sve troškove, osobito s obzirom na visoke cijene stanovanja, hrane i ostalih potrepština.
 

„Nekad si mogao komotno sa 100 kuna izaći van i počastiti ekipu, danas ti to nije dovoljno ni za rundu pića u klubu”, kaže nam studentica Martina.

Iako nitko ne poriče da su troškovi života znatno veći, nego primjerice prije deset godina kada su mnogi radili za 12-15 kuna po satu (što danas nije ni 2 eura), postavlja se pitanje jesu li današnji studenti promijenili svoje navike potrošnje? Jednostavno, u to vrijeme nisu postojali silni webshopovi i mogućnosti online kupnje, ali su i tada zasigurno postojali „luksuzi” van onih osnovnih potreba pa se ipak nekako „krpalo” i mnogi su bili samostalni s kakvih 3 tisuće kuna mjesečno.
 

„Danas mnogi gledaju na imidž i moraš imati bocu skupog pića na stolu, jer inače nisi „faca”. Nije to ništa novo, jer i u moje vrijeme je boca pića bila skupa investicija za studentski džep pa se ipak priuštila s vremena na vrijeme. Ipak, smatram da nismo toliko prelazili preko granica svojih mogućnosti i da smo bili znatno odgovorniji s novcem u moje vrijeme”, govori Luka koji je faks završio još 2015. godine.

 

Kako se računa minimalna studentska satnica?

Od 1. siječnja 2024. godine, dakle, minimalna studentska satnica službeno iznosi 5,25 eura, a važno je napomenuti da se ona uvećava za 50% ako studenti rade noću, nedjeljom ili na državne praznike. Unatoč tome, poslodavci ponekad pokušavaju izbjeći ovu obvezu, isplaćujući rad po regularnoj satnici. U takvim situacijama, studenti se mogu obratiti student servisu kako bi se problem riješio.

Minimalna satnica izračunava se tako što se minimalna bruto plaća dijeli sa 160 sati, koliko ima jedan radni mjesec. Za 2024. godinu, minimalna bruto plaća iznosi 840 eura, a podijeljena s 160 daje minimalnu studentsku satnicu od 5,25 eura. No, nije reguliran broj sati koji student može raditi, pa neki studenti preko ljeta rade puno radno vrijeme kako bi dodatno podebljali budžet.
 

Najplaćeniji studentski poslovi

Među najplaćenijim poslovima za studente izdvajaju se oni u IT sektoru, gdje je potražnja za programerima velika, kao i poslovi prevoditelja za strane jezike, posebno engleski. Također, instrukcije su među popularnijim i dobro plaćenim studentskim poslovima, a satnice se mogu kretati i do 20-30 eura, ovisno o vrsti kolegija.
 

„Današnji studenti imaju priliku raditi poslove koji prije nisu postojali, poput digitalnog marketinga i programiranja, što im omogućuje fleksibilnost i rad iz udobnosti vlastitog doma. Razlika u pristupu radu također je očita – dok su ranije generacije bile fokusirane na stabilne poslove s jasnim odgovornostima, današnji studenti često traže brze rezultate uz minimalan napor. Danas mladi očekuju sve odmah, bez puno odgovornosti i truda, no čast iznimkama koje su spremne uložiti trud za dugoročne rezultate." – kritičan je Luka prema pristupu studenata.

Digitalna ekonomija nudi brojne mogućnosti, ali i izazove, osobito kad je u pitanju odgovornost i dugoročna posvećenost poslu. Iako su povećanja studentskih satnica više nego dobrodošla, studenti i dalje trebaju biti oprezni i paziti na uvjete rada te osigurati da im poslodavci isplate ono što im zakonski pripada, osobito u posebnim okolnostima poput rada noću ili na praznike, ali s druge strane, trebali bi odgovorno pristupati svojim obvezama jer će to u konačnici biti dobro za njih – ne samo po pitanju zarade, već i po pitanju stjecanja iskustva i zdravih radnih navika.