„Zakačite se za pet posto stvari koje vas čine sretnima“

U sklopu obilježavanja Međunarodnog dana mladih, Klub mladih Split 10. je kolovoza organizirao još jedno izdanje Motivacijskih govora Budi promjena koju želiš vidit u Splitu. Riječ je o, sad već tradicionalnim, večerima na kojima aktivni mladi pričaju o svojim volonterskim, aktivističkim i poduzetničkim iskustvima te na taj način potiču ostale da se i sami pokrenu i malim koracima mijenjaju svijet.

Poduzetnik Petar Bogdan ispričao je kako je njegov aktivizam krenuo u studentskim danima, kad je bio jedan od pokretača velikog studentskog prosvjeda 2008., nakon čega je s kolegama osnovao udrugu S4S – Studenti za studente Split. Upravo je volontirajući u studentskoj udruzi stekao nove vještine i dragocjene kontakte, a danas je vlasnik nekoliko tvrtki koje imaju 30-ero zaposlenih. Istaknuo je kako se važno okružiti pozitivnim ljudima, fokusirati se na stvaranje i planirati svoje aktivnosti.

– Presudna mi motivacija nije novac, već ostavljanje traga i osjećaj da stvaram ljude koji postaju bolji od mene. – istaknuo je Bogdan.

Velolučanki Maji Dragojević život se znatno promijenio u zadnjih godinu dana. Shvativši da se sadržaji za mlade na otoku neće sami pojaviti, s prijateljima je osnovala udrugu Fabrika ideja i počela raditi na manjim i većim projektima koji su oduševili sve njihove sugrađane. Nekoliko mjeseci nakon toga dobila je posao voditeljice financija u Klubu mladih Split, čemu je iznimno doprinijelo iskustvo koje je stekla volontirajući. Korak po korak, upoznavala je sve više zanimljivih ljudi i dobivala nove poslovne prilike. Tako je danas suvlasnica tvrtke Synergia, specijalizirane za računovodstvo neprofitnih organizacija i pisanje projekata. Uz to, aktivno sudjeluje u projektu virtualnog spajanja otoka Pokret otoka. Napominjemo da istovremeno studira na Ekonomskom fakultetu u Splitu.

– Mnogo sam toga naučila i shvatila važnost stalnog rada na sebi, a kao najvažnije u svemu ovome istaknula bih izvrsne ljude koje sam upoznala. – riječi su kojima je Maja zaključila svoj govor.

Svoje je zanimljivo iskustvo publici prenio i Britanac Michael Freer, koji u Splitu živi zadnjih deset mjeseci. Prisjetio se riječi svoga oca, koji mu je kao trinaestogodišnjaku rekao da nije najvažnije imati najbolje ocjene, nego uvijek dati sve od sebe. Imajući to na umu, postao je kreativniji i radoznaliji. Nakon jednogodišnjeg studijskog boravka u Barceloni, gdje je ne samo upoznao novu kulturu, već i radio, shvatio je da i dalje želi putovati, raditi na sebi i sudjelovati u društveno odgovornim poslovima. Slijedio je život u Indiji i Kambodži, a zatim je izabrao Hrvatsku za svoju sljedeću destinaciju. Zaposlen je u CEDRA-i Split, gdje je zadužen za promociju eko-društvenog poduzetništva i upravljanje coworking prostorom Amosfera, a svima je poručio da porade na promoviranju onogq čime se bave i, u skladu s mogućnostima, putuju jer će zasigurno naučiti nešto novo o sebi i svijetu.

VEZANO

O uspješnom studiranju i razvoju karijere na 20. izdanju Festivala studiranja i studentskog života

---

Neobična priča Antonije Kuzmanić, suvoditeljice splitske kompanije za suvremeni cirkus ROOM 100, zaintrigirala je publiku. Tijekom cijele osnovne škole bavila se sportskom gimnastikom, a kao srednjoškolka je počela trenirati akrobatiku. Nakon završene matematičke gimnazije, upisala je Kineziološki fakultet. Međutim, dobivenu gradsku stipendiju odbila je i odlučila se za pomalo riskantan potez – odlazak u Berlin radi sudjelovanja na audicijama i nastupima. Tijekom tri mjeseca u njemačkoj metropoli prošla je nekoliko audicija i shvatila da je zaista dobra u cirkuskoj akrobatici. Povratak u Split značio je povratak u gorku realnost: u rodnom gradu jednostavno nije bilo mjesta gdje bi svoj talent mogla pokazati i brusiti. Odustala je od fakulteta, što njeni roditelji nisu dobro prihvatili jer je u srednjoj školi bila odlična učenica, tako da je sa 20 godina počela samostalno živjeti.

Najvažnije je da nije odustala od svog sna, već je s kolegom Jakovom Labrovićem osnovala cirkusku grupu; marljivo su trenirali, nastupali na komercijalnim eventima i cijelo vrijeme maštali o produkciji kazališne predstave s elementima suvremenog cirkusa. Prijavili su se na program potpore mladim suvremenim cirkuskim autorima na razini Europe, predstavili svoj rad međunarodnom žiriju na finalnoj selekciji i osvojili prvo mjesto. Pred odlazak na selekciju, bankrotirali su jer nisu imali nikakvu potporu od Ministarstva kulture i lokalne i regionalne samouprave, tako da su na selekciju došli sa scenografijom i kostimografijom ukupne vrijednosti od 50 eura, dok su kolege iz Francuske, Engleske i Austrije imali scenografiju od nekoliko desetaka tisuća eura.

Osvajanje titule laureata Jeunes Talents Cirque Europe označilo je prekretnicu u njihovom radu. Počeli su putovati svijetom, rasprodavati predstave diljem Europe, rasprodali su dvije predstave na Manhattanu, o njima je pisao New York Times. Uspjeh nije bio kratkoga vijeka jer i danas oduševljavaju svojim izvedbama i dobivaju brojne nagrade. Zanimljivo je da su u Splitu nastupili samo jednom, dok europske gradove redovito pokoravaju. Antonija je istaknula da nisu odselili iz Splita usprks brojnim problemima s kojima se susreću i pozivima koje dobivaju iz inozemstva. Smatra da je ovaj grad idealno mjesto za život te napominje da rade na razvijanju splitske publike dovođenjem predstava inozemnih umjetnika, organiziranjem filmskih večeri cirkuske tematike i ostalih projekata za razvoj suvremenog cirkusa.

– Život u Splitu natjerao me da se bavim promjenama na nezavisnoj kulturnoj sceni. Željela sam promijeniti situaciju pa sam se aktivirala u Platformi Doma mladih, a nakon toga i u Savjetu mladih Grada Splita, čija sam trenutno predsjednica. I tu se susrećem s brojnim preprekama, ali naučila sam biti uporna. – zaključila je.

Sljedeći je nastupio Antonio Pavlinović, mladić zaposlen u tvrtki HR Cloud. Bivši predsjednik udruge DUMP i pokretač startupa Fishery poručio je publici da nikad ne radi stvari koje ne voli.

– Volontiranje sa svrhom popunjavanja CV-a ništa ne znači, bolje je da stvari kojima popunjavate CV radite jer ih volite raditi! – istaknuo je.

Vodeći se time, u zadnje se vrijeme posvetio – ni više ni manje nego Pokemonima, pokrenuvši izvrsno posjećen portal Pokemongohub.net i splitske Pokemon Go meetupe, koji okupljaju zaljubljenike u ovu popularnu igricu.

VEZANO

Hrvatski sabor: Orešković ministru Šipiću poručila da je simbol uhljebljivanja i loša poruka za mlade u inozemstvu

---

– Zakačite se za 5 posto stvari koje vas čine sretnima. – rekao je okupljenima Pavlinović.

O svom volonterskom i poslovnom iskustvu pričala je i jedna 18-godišnjakinja. Mihaela Erceg, volonterka Kluba mladih, uspješno se bavi grafikom i crtanjem stripova; radila je na uspješnom obiteljskom projektu Nitko ne mora odrasti, kao slobodna umjetnica odrađivala je projekte za brojne inozemne tvrtke, a jednom je prilikom čak izradila plakat za Reebok. Bila je nominirana za nagradu Splitski pupoljak, a najesen postaje brucošica Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu na Odsjeku za animirani film i nove medije.

– Svima iskreno preporučujem volontiranje jer na taj način brusite svoje talente, upoznajete zanimljive ljude i kvalitetno provodite svoje slobodno vrijeme. – kazala je Erceg, čije radove možete pogledati na stranici Artistotel.

Četvrto izdanje motivacijskih govora u Klubu mladih zaključio je Alen Munitić, izvršni direktor Festivala mediteranskog filma Split. On se kao student biologije, zarađujući za džeparac prodavajući kokice u zagrebačkom kinu, toliko zaljubio u film da je narednih godina volontirao na filmskim festivalima, a zatim s prijateljima odlučio pokrenuti jedan i u Splitu. Prošle su gotovo dvije godine od ideje do realizacije prvoga Festivala.

 – U početku smo svi volontirali, ali vjerovali smo da Festival ima potencijala i nismo se prevarili. Doslovno iz ničega nastao je Festival koji su ljudi prihvatili, a svaka je kriza prevladana upravo zbog njih, koji vole to što radimo i dolaze na projekcije. – rekao je.

Ipak, bili su svjesni da od samoga Festivala ne mogu živjeti, tako da su počeli razmišljati o tome kako cijelu ideju proširiti i podići na višu razinu. Shvativši da od Splita do Dubrovnika uopće ne postoje kina, odlučili su revitalizirati stara kina na otocima i u gradićima, i to prikazujući europske i mediteranske filmove tijekom nekoliko dana u svakom mjestu, na što je publika izvrsno reagirala. Danas imaju projekt koji traje cijele godine u ukupno 26 gradova, a dosad su čitavu modernu opremu za cjelogodišnje projekcije nabavili za čak šest gradova.

– Bili smo uporni u svemu što smo radili. Trebalo nam je osam godina da kao udruga stanemo na noge i osiguramo zaposlenje za troje ljudi. Rad nam je još uvijek izazov jer se često nalazimo u novim situacijama, tako da uživamo u svemu. Više se ne vidim u nekom poslu koji bih radio od 8 do 16, bez obzira na to što već tri godine nisam imao slobodan dan. Nije lako, ali satisfakscija koju na kraju dobiješ itekako se isplati. – zaključio je Munitić.