Uvrede, zabrana odlaska na WC, nezakonite radnje...- Studentica Marija prepričava nam horor kojeg je doživjela na studentskom poslu

Vrlo brzo nakon upisa željenog fakulteta, brojni studenti pronalaze načine za dodatnu zaradu kako bi upotpunili budžet te lakše prebrodili izazove koje pred njih stavlja studentski život. Jedan od najčešćih izvora financiranja predstavlja rad preko Student servisa, glavne institucije kada je u pitanju posredništvo između poslodavaca i studenata. Ponuda poslova je široka, a novi oglasi svakodnevno izniču.

Upravo na službenim stranicama Studentskog centra u Zagrebu, oglas za posao pronašla je glavna akterica ove priče, studentica Marija koja je nedavno završila treću godinu Marketinga na Poslovnom veleučilištu u Zagrebu. Mariju je privukao oglas jedne poznate austrijske banke, koja na području Republike Hrvatske ima velik broj aktivnih poslovnica. 

Vidim, nudi se posao u centru za dugovanja...Pomislim, pa ne može biti toliko teško, postoji zasigurno nekakva vrsta edukacije , snaći ću se, znam komunicirati. U startu sam znala što me čeka - telefoniranje, puno razgovora i zvanje dužnika. Prijavim se na oglas i dolazi poziv u roku od kojih dva dana, kažu mi da dođem na razgovor u Upravu. Dolazim ispred zgrade, gdje su mi rekli da pričekam. Nakon čekanja, ulazim u prostor, slijedi razgovor u kojem mi je opisan posao i ono što se očekuje od mene. Sve je bilo kako sam i mislila. Edukacija, puno materijala i mentor koji će me učiti poslu - ovako je Marija započela svoju priču.

U prvih par rečenica, ne može se niti naslutiti traumatično iskustvo koje je uslijedilo vrlo brzo nakon inicijalnog razgovora. Cijela priča se dogodila prije otprilike godinu i pol dana, kada je pandemija coronavirusa bila u punom jeku. Upravo zbog spomenutog virusa, naša je sugovornica od poslodavca dobila naputak kako će posao naizmjenično obavljati na dvije lokacije, u poslovnici u zagrebačkoj Dubravi te na Slavonskoj Aveniji. 

Dolazim u ponedjeljak u Dubravu. Tu kreće teški nemoral. Kao prvo, nisu nam dali raditi sve dok nismo otvorili svoj žiro račun u dotičnoj banci, bez obzira na to što ga već imamo u drugoj jer, kao što znamo, bez njega se ne može izdati studentski ugovor. Nadalje, tražili su nas podatke za koje nitko ne pita na studentskim poslovima, primjerice matični broj studenta i slično. Dobili smo svoje mentore, koji su nas trebali educirati, no oni su radili sve samo to ne. Da naglasim, u razgovoru su nam rekli da će edukacija biti plaćena. Što se tiče same edukacije, ona je izgledala tako da smo druga studentica i ja sjele s voditeljicom tima, ona nam je dala materijale te je naglasila kako do sutra moramo sve znati o kreditima - opisuje Marija.

Drugi dan prošao je za našu sugovornicu još traumatičnije. Prema njenim riječima, mentorice su bile isfrustrirane zbog toga što nije uspjela naučiti cijeli program naplate dugovanje, iako je isti vidjela prvi puta u životu. Sama edukacija, ako je uopće možemo tako nazvati, trajala je dva dana, a potom je uslijedio novi oblik neljudskog ponašanja s elementima mobinga.

Treći dan dolazim na posao, rečeno nam je danas zovete. Toliko o edukaciji... Logično, u startu nismo ništa znale, a mentorice su to koristile za dernjavu na mene i ostale studentice, vrijeđale su nas i govorile da smo nesposobne. U tim danima, ja sam imala ženske probleme (mjesečnicu), na što mi je mentorica odgovorila da to nema veze te da za vrijeme radnog vremena nemam pravo ići na WC.

I u takvim uvjetima, naša se sugovornica pokušala prilagoditi, no ubrzo je uslijedio otkaz, uz popratne uvrede.

Prolazi tjedan dana i dolazi novi ponedjeljak. Taj dan dobivam otkaz s obrazloženjem da sam previše nesposobna i nekulturna. Tvrdili su da sam stalno pisala poruke i koristila mobitel, iako, ironično, nikada nisam imala pristup mobitelu jer isti nije smio biti na stolu. Niti jednu kunu nitko od nas studentica nije dobio, a račun koji smo prisilno otvorili, jedva smo uspjeli zatvoriti nakon šest mjeseci. - zaključuje studentica Marija.