Taje li profesori likovnih akademija studentima istinu o budućnosti?
Kao i mnogi studenti raznih fakulteta i studenti likovnih akademija u neizvjesnosti su kada je u pitanju budućnost njihovih karijera. Poslije fakulteta imaju mogućnost raditi kao profesori ili postati samostalni likovni umjetnici. Govore li profesori likovnih akademija istinu svojim studentima? Je li situacija zaista pesimistična? Ima li budućnosti za studente poslije akademije?
Kao i mnogi studenti raznih fakulteta i studenti likovnih akademija u neizvjesnosti su kada je u pitanju budućnost njihovih karijera. Poslije fakulteta imaju mogućnost raditi kao profesori ili postati samostalni likovni umjetnici. Govore li profesori likovnih akademija istinu svojim studentima? Je li situacija zaista pesimistična? Ima li budućnosti za studente poslije akademije?
Likovni umjetnici još su uvijek u očima drugih elitni pripadnici društva. No, oni sami znaju da više to nije realno tako jer za život je primaran novac, a ne umjetnost. Današnji likovnjaci nisu više povlašteni – često ne nalaze posao koji će im omogućiti redovita mjesečna primanja, a i mirovine su male. Doduše, riječ je o samostalnim likovnim umjetnicima. Suprotno njima, profesori likovnih akademija primaju velike plaće i cijenjeni su kao umjetnici.
Ovakvu situaciju u svojoj polemici opisuje samostalna likovna umjetnica i predsjednica strukovne udruge HDLU Zagreb Krešimira Gojanović. U njezinom tekstu primjećuje se netrpeljivost prema profesorima akademija.
Prema njenim riječima opozicija između slobodnih umjetnika i profesora akademija velika je premda su svi završili isti studij. Profesorska mjesta na akademijama većinom su popunjena, kao i učiteljska mjesta, koja se s godinama još i smanjuju. Zato je većina studenata koji završe neku od likovnih akademija osuđena postati samostalnim umjetnicima. Oni koji su to već postali i našli se u teškom položaju tvrde da se studentima na akademijama ne govori istina.
Krešimira Gojanović, samostalna likovna umjetnica, u svojoj polemici ističe da likovne akademije svake godine upisuju velik broj studenata ne razmišljajući o mladim ljudima koji će nakon studija završiti kao siromašni samostalni umjetnici. Međutim, novi dekan Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu Tomislav Buntak, koji je ujedno predsjednik HDLU-a, kojeg Gojanović također proziva, tvrdi posve suprotno:
– Kolege, a i ja osobno, upozoravamo ih na teškoće te im govorimo da je jedini sigurniji način da to prežive puno rada i stjecanje različitih znanja iz našeg područja koje mogu upotrijebiti, a za koje ostali koji ne završavaju akademiju nemaju mogućnost savladavanja. Upozoravamo ih da samo predan i uporan rad donosi rezultate. – ističe dekan ALU-a.
Profesor Buntak navodi da je manjak truda i angažmana studenata razlog nezaposlenosti novopečenih likovnih umjetnika. Stoga je pogled na budućnost pesimističan za one koji ne ulažu dovoljno ambicije i nisu spremni za rad. Suprotno, studenti koji se ističu marljivošću uvijek se rado potiču i prihvaćaju za suradnju.
– Što mislite tko gura studente, posebno one koji se ističu radom na početku karijere, ponajviše profesori, i mene su pogurnuli moji profesori. Cijeni se i očekuje rad. Naravno da je teško, pa svugdje je teško, posebno kod nas. – kazao je dekan.
Gojanović profesorima s akademija zamjera i nespremnost na suradnju s kolegama izvan akademije. Uz to, izložbeni prostori češće se iznajmljuju profesorima, pa tako oni na neki način uzimaju posao samostalnim umjetnicima. No, dekan ALU-a svojim odgovorom opovrgava tu tvrdnju i govori o dobrom odnosu profesora i samostalnih likovnih umjetnika:
– Neki su profesori bili samostalni umjetnici prije nego što su postali profesori, kako bismo ih doživljavali nego kao kolege umjetnike. Naravno da surađuju s njima, s nekima više, s nekima manje, ovisi o projektima, interesima, generaciji i prijateljstvu. Nema govora o bilo kakvom nepoštovanju. – naglasio je Buntak.
Kao i u svakom poslu i području djelovanja pogled na situaciju subjektivan je. Ono što objektivno vidimo je da nisu studenti likovnih akademija jedini koji se nalaze u teškom položaju u vezi s budućnošću svoje karijere. No, kao što je dekan Buntak naglasio za studente akademija, nada je u predanosti radu i stvaranju kolegijalne svijesti, a ne u razlikama i sukobima među kolegama.
